| Abdias 1,1 | Viđenje Abdiasovo. Ovako govori Gospodin BOG glede Edoma. Jedna poruka! Mi ju slušamo, ona dolazi od GOSPODA, dok jedan poklisar je poslan među narode: ” Ustajte! U napad na grad ! U boj!“ |
| Abdias 1,2 | Eh dobro, ja ću te smanjiti u sred naroda! Prezren! Ti si veoma prezren. |
| Abdias 1,3 | To je tvoja nadutost koju ti zloupotrebljavaš, ti koji nastanjuješ udubine u stijenama i koji stanuješ na visinama, ti koji misliš: ”Tko me može zbaciti na zemlju?“ |
| Abdias 1,4 | Kad se budeš sjurio kao lješinar i kad sviješ svoje gnijezdo među zvijezdama, odatle ja ću te zbaciti! |
| Abdias 1,5 | Pogledajmo: kradljivci dolaze k tebi, ponoćni pljačkaši, i da ti bi ostao spokojan! Ne pokupe li oni sve što mogu? Berači dolaze k tebi, ostavljaju li oni drugo osim ono što ostane za paljetkovati? |
| Abdias 1,6 | Oh, kako je Ezav prekopan! njegova skrivena blaga otkrivena! |
| Abdias 1,7 | Istjeran si sa svog područja; svi te tvoji saveznici varaju. Tvoji se prijatelji dočepaše tebe; oni koji dijele tvoj kruh podmeću ti klipove u noge: ” Nema više pameti u njega.“ |
| Abdias 1,8 | Nije li istina? Ovog istog dana - proročanstvo GOSPODOVO -, iz Edoma, ja uklanjam mudrace iz iz planine Ezavljeve pamet. |
| Abdias 1,9 | Tvoji junaci, Temane, stropoštaše se na takav način da, u pokolju, svaki čovjek je istrijebljen s planine : Ezavljeve. : |
| Abdias 1,10 | To je zbog nasilja vršenog protiv tvog brata Jakova da te pokriva sram, da si ti istrijebljen zauvijek. |
| Abdias 1,11 | U dan kad ti ostade ustobočena nasuprot, u dan kad stranci ispražnjivaše silom svojom kad barbari provaljivahu vrata njegova i bacaše ždrijeb nad Jeruzalemom, ti također bijaše kao jedan od njih. |
| Abdias 1,12 | Ne naslađuj se zbog dana brata svojega, dana užasa njegovog. Ne raduj se o trošku sinova Judinih, u dan gubitka njinog. Ne razvaljuj svoju gubicu u da, njihovog užasa. |
| Abdias 1,13 | Ne prodiri u grad puka mog, u dan njegove propasti. Ne razveseljavaj se, naročito ne ti, njegovom nesrećom, u dan njegovog rušenja. |
| Abdias 1,14 | Ne ostani ustobočen u breši za istrijebiti preživjele. Ne izručuj njegove preživjele u dan zebnje. |
| Abdias 1,15 | Da, blizak je dan GOSPODOV, dan koji prijeti svim narodima. Kao što si ti učinio, učinit će se tebi; tvoji če činovi pasti tebi na glavu. |
| Abdias 1,16 | Da, kao što ste vi pili na mojoj svetoj planini, isto svi narodi piju bez predaha. Oni piju, oni se prepijaju, oni postaju kao da ne bijahu ni rođeni. |
| Abdias 1,17 | Ali, na planini *Sion skrivaju se preživjeli, oni postaju ponovo *sveti. Ljudi Jakovljevi porobljavaju one koji njih orobiše. |
| Abdias 1,18 | Ljudi Jakovljevi postaju jedna vatra, i oni Josipovi jedan plamen. Ali, ljudi Ezavljevi postaju slama. Oni prvi ih zapališe i sagorješe: Ni jedan preživjeli ne preostade Ezavu. GOSPOD je rekao! |
| Abdias 1,19 | Oni zauzimaju Negev - planinu Ezavljevu - i Niziju - Filistinci. Oni osvajaju teritoriju Efraimovu - teritoriju Samarije - i on - Benjamin - zauzima Galaad . |
| Abdias 1,20 | Izbjegli sinovi Izraelovi - ta vojska - protjeruju Kanaance sve do Sarepta, a izbjegli iz Jeruzalema koji stanuju u Sefaradu zauzimaju gradove Negeva. |
| Abdias 1,21 | Osloboditelji se uspinju na planinu *Sion za savladati planinu Ezavljevu. A GOSPOD preuzima svoju Vladavinu. |
