| Habakuk 3,1 | Molitva proroka Habakuka. Na način tužaljki . |
| Habakuk 3,2 | GOSPODE, ja sam čuo ono što si ti najavio, ja sam obuzet strahom od tebe. GOSPODE, živjela tvoja djela u tijeku godina! U tijeku godina, daj ih prepoznati, ali u preokretu sjeti se biti milosrdan! |
| Habakuk 3,3 | Bog dolazi iz Temana, *Svetac brda Paran . *Stanka Njegovo veličanstvo ispunjava nebo, njegova slava ispunjava zemlju. |
| Habakuk 3,4 | Svjetlost postaje blještava. Dvije zrake izlaze iz njegove vlastite ruke: to je ondje tajna njegove sile. |
| Habakuk 3,5 | Pred njim ide kuga, i groznica stavlja svoje stope u njegove. |
| Habakuk 3,6 | On se zaustavio, uzeo je mjeru zemlje. On je pogledao i potaknuo poskočiti narode. Vječne planine su se razmjestile, drevna brda su se srušila. Njegovi starodrevni putovi ! |
| Habakuk 3,7 | Ja sam vidio šatore Kušanove uništene; zakloni zemlje Medijan su isprevrtani . |
| Habakuk 3,8 | Da li se GOSPOD razjario protiv rijeka? Tvoja srdžba da li se obraća : rijekama, tvoj gnjev moru, kad se ti uspneš na svoje konje, na tvoja pobjednička kola? |
| Habakuk 3,9 | Tvoj je luk ogoljen, tvoje riječi prisege su sulice . Ti razdireš zemlju potocima. |
| Habakuk 3,10 | Planine su te vidjele: one drhte. Vodeni je vrtlog prošao, *Ponor se oglasio, ispružio je svoje ruke prema gore. |
| Habakuk 3,11 | Sunce i mjesec su se zaustavili u svojem boravištu u svjetlosti tvojih strijela koje polaze, u sjaju blještavom tvojeg koplja. |
| Habakuk 3,12 | Ti krstariš zemljom u svojoj jarosti, ti gaziš nogama narode u svojem gnjevu. |
| Habakuk 3,13 | Ti si izišao za spas svojeg naroda, za spas svojeg *poslanika. Ti si obezglavio kuću opakome: mjesto čisto do razine temelja! : |
| Habakuk 3,14 | Ti si probio njihovim vlastitim sulicama glavu njegovih poglavara, dok oni stizaše u tutnju da veselo raščetvore, kao da, u zasjedi, već požderaše poraženog. |
| Habakuk 3,15 | Ti si prokrčio put tvojim konjima u moru, u ključanju silovitih voda. |
| Habakuk 3,16 | Ja sam čuo i duboko sam uznemiren. Na tu buku, moje usne mucaju, ja sam sav rastvoren. Ja ostajem na mjestu, rastrojen. Jer ne mičući ja moram dočekati dan užasa, za uspeti se k narodu koji nas napada . |
| Habakuk 3,17 | Da, smokva ne cvjeta, vinogradi ne donose ništa, nasada maslinika iznevjeruje očekivanja, polja ne daju ništa za jesti, sitna stoka nestaje iz torova, nema više krupne stoke u stajama. |
| Habakuk 3,18 | Ja, bit ću u radosti zbog GOSPODA, ja ću klicati zbog Boga koji me spašava. GOSPOD je moj gospodin, |
| Habakuk 3,19 | on je moja snaga, on moje korake čini kao oni što su u košuta i daje mi hoditi mojim žičanim glazbalima visovima. Ravnatelju zbora. Sa žičanim : glazbalima |
