| Izaija 18,1 | Nesreća! Zemlja gdje praskaju pokrilja, uzduž rijeka Nubije, |
| Izaija 18,2 | ti koji šalješ morem izaslanstva . u lađama od papirusa, ponad voda. Hajdete, glasonoše hitre, prema narodima tananim i ćosavim, strašnim i preko svojih granica, narod koji tepa i koji gazi, čije rijeke odnose tlo. |
| Izaija 18,3 | Vi svi, stanovnici svijeta, koji napučuju zemlju, kad barjak bude uspravljen na planinama, pogledajte! kad bude zaječao rog, poslušajte ! |
| Izaija 18,4 | Jer, GOSPOD mi je govorio ovako: Ja ću ostati miran, ja ću pogledati mjesto gdje jesam, kao blještavu toplotu iznad svjetlosti, kao oblak rose u u vrućini žetve. |
| Izaija 18,5 | Prije žetve, kad je cvjetanje pri svršetku svom, kad cvijet postaje jedan grozd koji zrije, odsijeca se ogranke vinove loze srpom, odsijeca se loza, potkresuje. |
| Izaija 18,6 | Sve je to napušteno grabljivicama gorskim i zvijerima divljim. Grabljivice će tu dolaziti sprovesti ljeto, a sve divlje zvijeri. |
| Izaija 18,7 | U ono vrijeme, donijet će dar GOSPODU, svemogućem, narod tanan i ćosav, narod zastrašujući dobrano preko svojih granica. narod mucav i koji gazi, čije rijeke odnose zemlju, donijet će se jedan dar ondje gdje se nalazi *ime GOSPODA, svemogućeg, na planini *Sion. |
