| Izaija 53,1 | Tko je dakle povjerovao u ono što smo čuli govoriti? Ruka . GOSPODOVA, u milost kome bijaše otkrivena? |
| Izaija 53,2 | Pred Njim, onaj je životario kao kakav izdanak, kao jedan korijen potekao iz jedne bezvodne zemlje; ne imaše ni izgleda, ni pojave kakvu smo mi zapažali, ni pojave kakvu smo mi tražili. |
| Izaija 53,3 | On bijaše prezren, ostavljen po strani od ljudi, čovjek boli, srodnik patnje, kao onaj pred kojim se skriva lice svoje; da, prezeren, mi ga ne cijenismo nikako. |
| Izaija 53,4 | U stvari, to su naše opatnje koje je on podnosio, a mi, mi ga ocijenismo ganutim, udarenim od boga i poniženim. |
| Izaija 53,5 | Ali on, on bijaše obeščašćen . zbog naših pobuna, zgažen zabog naših nastranosti: kazna, zalog mira za nas, bijaše na njemu i u njegovim ranama se nalaziše naše ozdravljenje. |
| Izaija 53,6 | Mi svi, kao sitna stoka, mi bijasmo lutalice, mi se upravljasmo svaki k svojem putu, a GOSPOD dade na njega pasti nastranost nas svih. |
| Izaija 53,7 | Zlostavljan, on se ponizi; on ne otvara svojih usta, kao jedno janje odvučeno na klaonicu, kao ovčica pred onima koji ju strižu: ona je nijema; on ne otvara usta. |
| Izaija 53,8 | Pod prinudom, pod sudom, on bijaše otet, ljudi njegovog pokoljenja, tko se njima bavi? Da, on bijaše skinut sa zemlje živućih, zbog pobune svojeg naroda, na njega pade udarac. |
| Izaija 53,9 | Kod zlih grobnica je njegova stavljena, kod bogatih njegov grob, iako nije nasilja počinio i ne imade u ustima svojim prijevare. |
| Izaija 53,10 | Ali, GOSPOD, da, smrvljen patnjom, tebi da; udostoji učiniti od svoje osobe jednu žrtvu pokore, da vidi jedno potomstvo, da produži svoje dane i da dobra volja GOSPODA njegovom rukom postigne cilj . |
| Izaija 53,11 | Plativši svojom osobom, on će vidjeti jedno potomstvo, on će navršiti svoje dane; tek što je saznao, on će podijeliti pravdu, on, moj Sluga, u korist mnoštva, iz razloga da on sam njihove nastranosti podnese. |
| Izaija 53,12 | Od tada ja ću njemu baštinu njegovu skrojiti u mnoštvima, a s mirijadama on će sastaviti svoju baštinu u plijenu, jer je na smrt ogulio sebe samog i što se grješnicima pustio popisati, pošto je nosio, on, grijehe mnoštva i što, za grješnike, on je sebe umiješao. |
