Tražilica


Izaija 63. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 63,1Tko je dakle onaj koji dolazi iz Edoma, iz Bosre, s grimizom na habitima, nadimajući grudi ispod odjeće svoje, nadut snagom svoje sile? Ja sam taj koji govori o pravdi, koji grdi za spasiti .
Izaija 63,2Zašto ima crvenog na tvojoj odjeći, zašto su tvoji habiti kao oni u valjača u tijesku ?
Izaija 63,3U kaci, gnječio sam sam, između naroda, nitko ne bijaše sa mnom; tad sam ih zgazio, u svojem gnjevu, gazio sam ih, u svojoj srdžbi; njihov je sok prskao po mojim habitima i ja sam zamrljao svoju odjeću.
Izaija 63,4U svom srcu, u stvari, to bijaše dan osvete, godina mojeg iskupljivanja . bijaše došla.
Izaija 63,5Ja sam pogledao: nikakve pomoći! Ražalostio sam se: nikakve potpore! Tad me moja ruka spasila, a moj gnjev je bio moja potpora.
Izaija 63,6Ja sam skršio narode, u svojoj srdžbi, opio sam ih, u svojoj ljutnji: njihov ugled, bacio sam na zemlju!
Izaija 63,7Podsjetit ću na dobročinstva GOSPODOVA, pohvalnice koje slave GOSPODA, prema svemu što je GOSPOD ostvario za nas, da, njegova velika dobrota za dom Izraelov, koja je on ostvario prema svojoj nježnosti, velikodušan u dobročinstvima.
Izaija 63,8On bijaše rekao: ” Uistinu, oni su moj narod, sinovi koji ne varaju“, i on bi za njih Spasitelj
Izaija 63,9u svim njihovim nevoljama. To nije jedan izaslanik ni jedan glasonoša, to je on, osobno, koji njih spasi: u svojoj ljubavi i u svojoj sućuti, to je on sam koji njih iskupi. On ih podiže, on ih nosi sve vrijeme od prije.
Izaija 63,10Ali oni se pobunjuju, oni opterećuju njegov sveti Duh. Tad se on protiv njih okrenu kao neprijatelj im, on sam se stavi u rat protiv njih.
Izaija 63,11Njegov se tad narod sjeti dana iz vremena Mojsijevog: ” Gdje je Onaj koji je dao da se s mora uspne pastir stada njegovog?
Izaija 63,2Onaj koji učini napredovati, desno od Mojsija, njegovoj ruci blistavoj? Onaj koji razdvoji vode pred njima da si napravi jedno vječno ime?
Izaija 63,13Ona koji učini napredovati u : *ponorima? Kao kakav konj u pustinji oni ne posrtaše,
Izaija 63,14kao sitna stoka koja s spušta u dolinu Duh GOSPODOV ih vodiše k spokoju.“ Tako si to vodio svoj narod, za načiniti si jedno sjajno ime.
Izaija 63,15Gledaj i vidi, s neba, iz tvoje svete i blistave palače: Gdje su dakle tvoja ljubomora i srčanost, uzbuđenje tvoje utrobe . Tvoje nježnosti za mene jesu li im bile sadržajem?
Izaija 63,16To što je naš Otac, to si ti! Abraham u stvari nas ne poznaje, Izrael nas ne priznaje više; ti si taj GOSPOD, koji je naš Otac, naš Iskupitelj oduvijek, tu je tvoje ime.
Izaija 63,17Zašto si nas bacio u lutanje, GOSPODE, daleko od tvojih putova, i ukrutio nam srca koja su daleko od straha prema tebi? Vrati se, radi svojih slugu, plemena iz tvoje baštine .
Izaija 63,18Za kratko vrijeme tvoj je *sveti narod ušao u njegovu baštinu; naši su ga napadači srušili, tvoje svetište!
Izaija 63,19Dugo vremena mi smo oni nad kojima ti ne vršiš svoju vlast, oni nad kojima tvoje ime nije više zazivano. Ah, da ti razdereš nebesa i i da siđeš, tako da planine budu potresene pred tobom,
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje