| Jakovljeva 1,1 | Jakov, sluga Bogu i Gospodinu Isusu Kristu, dvanaestorim plemenima koja žive u raspršenosti, pozdrav. |
| Jakovljeva 1,2 | Uzimajte veoma dobrog srca, braćo moja, sve kušnje koje prolazite, |
| Jakovljeva 1,3 | znajući da ispit kojem je vaša vjera podložena proizvodi jedno istrajavanje. |
| Jakovljeva 1,4 | Ali da izdržavanje bude savršeno djelatna, da biste vi bili savršeni i ispunjeni, izuzeti svakom nedosatku. |
| Jakovljeva 1,5 | Ako je mudrost nedostatkom nekom od vas, da moli u Boga koji daje svima s bezazlenošću i ne prigovarajući; ona će mu biti dana. |
| Jakovljeva 1,6 | Ali, nek moli s vjerom, bez i osjećanja i najmanje sumnje; jer, onaj koji sumnja sliči uzburkanom valovlju morskom koje vjetar podiže. |
| Jakovljeva 1,7 | Nek ta osoba ne zamišlja sebi da će Gospodin dati što god to bilo |
| Jakovljeva 1,8 | jednom podvojenom čovjeku, nestalnom u svim svojim postupcima. |
| Jakovljeva 1,9 | Nek brat sromnog stanja izvlači svoj ponos iz uzdizanja, |
| Jakovljeva 1,10 | a bogataš, iz svog unižavanja, jer će proći kao cvijet iz livade. |
| Jakovljeva 1,11 | Jer, sunce se diglo sa širokom i osušilo travu, čiji jez cvijet pao i čiji je lijepi izgled nestao; na isti način, bogataš, u svojim poduzećima, uvenut će. |
| Jakovljeva 1,12 | Sretan čovjek koji podnese kušnju, jer, jednom provjeren, primit će krunu života, obećanu onima koji Njega vole. |
| Jakovljeva 1,13 | Nek nitko, kad je *napastvovan, ne kaže: `Moja napast od Boga dolazi.` Jer, Bog ne može biti u napasti da počini zlo i ne napastvuje nikoga. |
| Jakovljeva 1,14 | Svatko je napastovan svojom vlastitom pohlepom, koja ga povlači i zavodi. |
| Jakovljeva 1,15 | Jedanput oplođena, pohlepa rađa grijeh, a grijeh, dozrio, rađa smrt. |
| Jakovljeva 1,16 | Ne varajte se tu, ljubljena moja Braćo. |
| Jakovljeva 1,17 | Svaki vrijedan dar i svaki savršeni poklon silaze odozgo, od Oca svjetala, kod kojeg nema ni oklijevanja ni sjene od uzrujanja. |
| Jakovljeva 1,18 | Svojom vlastitom voljom, on nas je porodio riječju istine, da bismo bili tako reći prvine njegovih stvorenja. |
| Jakovljeva 1,19 | Vi ste znaLki, Braćo moja ljubljena. Ipak, nek nitko ne zanemari biti hitar za poslušati, spor za govoriti, spor razgnjeviti se, |
| Jakovljeva 1,20 | jer gnjev ljudski ne ostvaruje pravdu Božju. |
| Jakovljeva 1,21 | Također, oslobodite se svake prljavštine i svakog izljeva opakosti, primajte s blagošću riječ posađenu u vas i sposobnu spasiti vam život. |
| Jakovljeva 1,22 | Već, budite promicatelji riječi, a ne samo slušatelji koji varaju sami sebe. |
| Jakovljeva 1,23 | Naime, ako netko sluša riječ i ne ostvaruje ju, on sliči čovjeku koji promatra u zrcalu lice koje ima od rođenja: |
| Jakovljeva 1,24 | osmotrio je sebe, pošao, i odmah zaboravio čemu je sličio. |
| Jakovljeva 1,25 | Ali, onaj koji je nagnut nad jedan savršeni *zakon, onaj o slobodi, i prionuo uz njega, ne kao rasijani slušatelj, već kao djelatni promicatelj, taj će naći sreću u onome što će ostvarivati. |
| Jakovljeva 1,26 | Ako se netko drži vjernikom, a da ne drži svoj jezik na uzi, već varajući samog sebe, prazna je njegova vjeroispovijed. |
| Jakovljeva 1,27 | Čista vjeroispovijed i bez mrlje pred Bogom Ocem, evo je: posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji; čuvati sebe svijeta da se ne *uprlja. |
