Tražilica


Job 10. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 10,1Dodijao je život meni; zato ću pustiti od sebe tužbu svoju; govorit ću u gorkosti duše svoje.
Job 10,2Velim Bogu: "nemoj me osuditi; kaži mi, zašto se srdiš na me?
Job 10,3Ili je li ti od koristi, da činiš silu, da zabacuješ djelo ruku svojih, a zao naum bezbožnika da zakriljuješ?
Job 10,4Jesu li u tebe oči tjelesne, ili vidiš, kao što ljudi vide?
Job 10,5Jesu li dani tvoji kao dani čovječji, jesu li godine tvoje kao vijek smrtnika,
Job 10,6Te istražuješ krivnju zlodjela mojih i ispituješ grijeh moj;
Job 10,7A ipak znaš, da sam nedužan, i nema nikoga, tko bi izbavio iz tvoje ruke.
Job 10,8Tvoje su me ruke napravile i načinile, da me zar sada ideš uništiti?
Job 10,9Spomeni se, da si me kao od kala napravio, pa zar ćeš me opet u prah zatjerati?
Job 10,10Nijesi li me kao mlijeko salio i dao, da se kao sir zgusnem,
Job 10,11Onda me zaodjeo mesom i kožom i spleo me kostima i žilama?
Job 10,12I dao si mi život pun milosti, i briga je tvoja zaštitila duh moj.
Job 10,13A skrio si to u srcu svojemu, ali znam, da je u tebe.
Job 10,14Ako sam sagriješio, opazio si me, i nijesi mi oprostio krivnje zlodjela mojih.
Job 10,15Ako sam skrivio, teško meni, ako li sam pravedan, ne smijem podignuti glave svoje, nasićen sramotom, napojen nevoljom.
Job 10,16I ako se podigne, goniš me kao lava i opet strahote činiš na meni.
Job 10,17Pozivaš nove svjedoke proti meni i puštaš još više gnjev svoj na me; jednako nove čete izlaze u boj proti meni.
Job 10,18Što si me izvadio iz krila materina? O da sam umro, prije nego me ugledalo oko!
Job 10,19Bio bih tada, kao da nikada nijesam bio: iz krila materina u grob odnesen!
Job 10,20Kako je stisnuto vrijeme mojemu životu, pa odstupi od mene! Htio bih malo još veseo biti,
Job 10,21Prije nego otidem bez povratka u zemlju tamne smrtne sjene,
Job 10,22U zemlju kao ponoć mračnu, punu sjene smrtne i pometnje, gdje je svjetlost kao tmina najdublja.
Job 10,1 Kad mi je duši život omrznuo, nek` mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
Job 10,2Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Job 10,3Ta što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Job 10,4Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Job 10,5Zar su ti dani k`o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Job 10,6Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
Job 10,7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
Job 10,8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
Job 10,9Sjeti se, k`o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Job 10,10Nisi li mene k`o mlijeko ulio i učinio da se k`o sir zgrušam?
Job 10,11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Job 10,12S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Job 10,13Al` u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Job 10,14da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Job 10,15Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Job 10,16Ispravim li se, k`o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Job 10,17optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Job 10,18Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
Job 10,19bio bih k`o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Job 10,20Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Job 10,21prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
Job 10,22u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.
Job 10,1Život mi se gadi, ja neću zadržavati više svoje žalbe; oporim srcem ja ću govoriti.
Job 10,2Ja ću reći Bogu: Ne prikazuj me daj mi spoznati svoje pritužbe protiv mene.
Job 10,3Ugađaš li ti sebi tereteći mene, prezirući trud svojih ruku i podupirući spletke opakih?
Job 10,4Hoćeš li ti imati oči tjelesne, hoće li to biti vid ljudski što ti vidiš?
Job 10,5Je li trajanje jednog smrtnika kao ono tvoje i tvoje godine jesu li one čovjekove?
Job 10,6pa da ti istražuješ moj zločin i da istražuješ moj grijeh,
Job 10,7iako znaš da ja nisam krivac i da me nitko neće istrgnuti iz ruke tvoje?
Job 10,8Tvoje ruke, one me bijahu obujmile; zajedno, one me bijahu oblikovale sa svih strana, a ti si me uništio.
Job 10,9Podsjeti se: ti si me oblikovao kao jednu ilovaču, i to je u prašinu kamo me odvodiš.
Job 10,10Nisi li me ti izlio kao od mlijeka, po tome me iscijedio kao sir?
Job 10,11Kožom i mesom si me ogrnuo, od kostiju i živčevlja ti si me istkao.
Job 10,12Život i polet ti si mi podario, a tvoja skrb mi je pribavila dah moj.
Job 10,13A evo što si ti krio u svom srcu, to je to, ja to znam, to si ti smišljao:
Job 10,14Ako sam ja griješio, optužiti me za čin i ne propustiti mi nikakvu grješku.
Job 10,15Jesam li kriv nesreća na mene! Jesam li pravedan ja ne podižem glave, prepun srama, pijan od svoje bijede.
Job 10,16Ako se ja podignem, kao kakvog tigra ti me loviš. I ti mi ponavljaš protiv mene svoje podvige,
Job 10,17ti obnavljaš svoje navale protiv mene, ti udvostručuješ srdžbu prema meni, vojske se izmjenjuju protiv mene.
Job 10,18Zašto si me dakle izveo iz trbuha? Ja bih izdahnuo. Ni jedno me oko ne bi vidjelo.
Job 10,19Ja bih bio kao da nisam ni bio, od utrobe do groba bi me prenijeli.
Job 10,20Jesu li tako brojni moji dani? Nek prestanu, nek me ostave, da se zabavim malo,
Job 10,21prije no što nepovratno odem u zemlju tmine i sjene smrti,
Job 10,22u zemlju gdje zora je crna noć, gdje sjena smrti pokriva nered, i svjetlost je tu noć tamna.
Jov 10,1Dodijao je duši mojoj život život moj; pustiću od sebe tužnjavu svoju, govoriću u jadu duše svoje.
Jov 10,2Reći ću Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
Jov 10,3Je li ti milo da činiš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnički obasjavaš?
Jov 10,4Jesu li u tebe oči tjelesne? vidiš li kao što vidi čovjek?
Jov 10,5Jesu li dani tvoji kao dani čovječji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
Jov 10,6Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
Jov 10,7Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
Jov 10,8Tvoje su me ruke stvorile i načinile, i ti me otsvuda potireš.
Jov 10,9Opomeni se da si me kao od kala načinio, i opet ćeš me u prah obratiti.
Jov 10,10Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
Jov 10,11Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
Jov 10,12Životom i milošću darivao si me; i staranje tvoje čuvalo je duh moj.
Jov 10,13I sakrio si to u srcu svojemu; ali znam da je u tebe.
Jov 10,14Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
Jov 10,15Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videći muku svoju.
Jov 10,16I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet činiš čudesa na meni.
Jov 10,17Ponavljaš svjedočanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedne za drugom izlaze na me.
Jov 10,18Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
Jov 10,19Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
Jov 10,20Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
Jov 10,21Prije nego otidem odakle se neću vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
Jov 10,22U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje