| Job 23,1 | Tad Job uze riječ i reče: |
| Job 23,2 | Danas još se moja riječ čini kad moja ruka počiva na mom |
| Job 23,3 | Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći, stigao bih čak do njegovog prijestola. |
| Job 23,4 | Izložio bih pred njim svoj predmet, imao bih usta puna dokaza. |
| Job 23,5 | Ja bih znao kojom besjedom on bi mi odgovorio i ja bih razumio ono šbi mi on imao reći. |
| Job 23,6 | Nasilje da li bi bilo njegova Ne! On bi mi barem poklonio pažnju. |
| Job 23,7 | Tad bi se jedan pravičan čovjek objasnio s njim i ja bih izbjegao, pobjedonosno, svojem sudu. |
| Job 23,8 | Ali, idem li ja na istok, on nije ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih. |
| Job 23,9 | Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu krije li se na jugu, ja ga ni ondje ne vidjeh. |
| Job 23,10 | Ipak on zna koji je put moj, ako me iskuša, ja ću otud izići čist kao zlato. |
| Job 23,11 | Moja je noga prionula njegovim tragovima, ja sam čuvao put njegov i nisam |
| Job 23,12 | propis s njegovih usana i nisam pokliznuo. Ja sam uzimao njegove naloge više no svoja načela. |
| Job 23,13 | Ali on, on je sav od jednog komada. Tko će ga vratiti? Njegovo dobro zadovoljstvo, to je gotova stvar. |
| Job 23,14 | Hoće li on tako izvršiti moju presudu kao toliko drugih što čuva u očekivanju. |
| Job 23,15 | Evo zašto njegova me nazočnost uzrujava. Što više razmišljam, više ga se plašim. |
| Job 23,16 | Bog je oslabio moju hrabrost, Moćni me je uznemirio, |
| Job 23,17 | jer ja nisam bio uništen prije pada tmina, ali on me nije poštedio tame koja dolazi. |
