| Job 29,1 | Tad Job nastavi izgovarati |
| Job 29,2 | Tko će meni oživjeti nekadašnje mjesece, one dane kad Bog bdješe nada mnom, |
| Job 29,3 | kad njegova svjetiljka svijetliše nad mojom glavom, a u noći ja napredovah u njenoj |
| Job 29,4 | takav kakav ja bijah u plodne dane svoje jeseni, kad prijateljstvo Božje počivaše na šatoru mojem, |
| Job 29,5 | kad Moćni bijaše još sa mnom i kad moji me dječaci okruživahu, |
| Job 29,6 | kad ja prah svoje noge u vrhnju, a stijena lijevaše za mene potoke ulja . |
| Job 29,7 | Ako bih ja izlazio prema vratima ako bih ja postavljao sjedalo svoje na trgu, |
| Job 29,8 | na moj pogled mladi bi šmugnuli, starci bi se dizali i ostajali stojeći. |
| Job 29,9 | Odličnici bi prekidali svoje besjede i stavljali ruke na svoja usta. |
| Job 29,10 | Glas bi se poglavara gubio, njihov bi se jezik lijepio o nepce. |
| Job 29,11 | Uho koje me slušaše kazivaše me sretnim, oko koje me gledaše posvjedočilo bi. |
| Job 29,12 | Jer ja spašavah siromaha koji je vikao u pomoć, i siroče bez zaštite. |
| Job 29,13 | Blagoslov umirućeg dolaziše na mene, i ja činih radost srcu udovice . |
| Job 29,14 | Ja odijevah pravdu, to bijaše moja odjeća. Moje pravo mi služiše ogrtačem i turbanom. |
| Job 29,15 | Ja bijah postao očima slijepcu, i noge nemoćnom, to bijah ja. |
| Job 29,16 | Za nevoljnike, ja bijah ocem, ja bijah jedan otac, predmet nepoznatog, ja ga ispitivah. |
| Job 29,17 | Ja slamah očnjak nepravednom, i iz njegovih zuba ja činih da ispada plijen njegov. |
| Job 29,18 | Ja sebi govorih: ` Kad budem zdahnuo u svom gnijezdu, kao feniks ja ću umnažati dane svoje. |
| Job 29,19 | Voda dolazi mojem korijenju, rosa provodi noć na mojem granju. |
| Job 29,20 | Moja će slava ponovo naći svoju svježinu, u mojoj će ruci moj luk podmladiti |
| Job 29,21 | Slušalo se mene, s očekivanjem. U tišini su se primali moji pogledi. |
| Job 29,22 | Kad ja govorih, nitko ne uzvraćaše, na njih kap po kap padale su moje |
| Job 29,23 | Oni me očekivao kao što se kiša čeka. Njihova su se usta otvarala kao kasnom daždu. |
| Job 29,24 | Ja im se smiješih, oni se ne usuđivahu povjerovati, i pobiraše lakomo svaki znak moje naklonosti. |
| Job 29,25 | Određujući im put, ja stolovah kao poglavar, utaboren kao kakav kralj, među svojim postrojbama, kao što se tješi ojađene. |
