| Job 3,1 | Najzad, Job otvori usta i prokle svoj dan . |
| Job 3,2 | Job uze riječ i reče: |
| Job 3,3 | Nek nestane dan kad bijah rođen i noć kad rekoše : ` Jedan je čovjek bio začet! ` |
| Job 3,4 | Taj dan, nek tminama postane, nek odozgo, Bog ga ne pozove, nek ne zasvijetli nad njim nikakva svjetlost; |
| Job 3,5 | nek ga zatraže natrag tmina i sjena smrti, nek nad njim bude jedan oblak, nek užasavaju pomračenja! |
| Job 3,6 | Te noći, nek se tama nje dočepa, nek se ne pridruži krugu dana godine, nek ne uđe u zbroj mjeseca! |
| Job 3,7 | Da, ta noć, nek bude neplodna, nek nikakav krik radosti ne prodre njom; |
| Job 3,8 | nek ju prokunu proklinjači dana, oni koji se spremaju probuditi Neiskrenog; |
| Job 3,9 | nek se pomrače zvijezde od njenog svitanja, nek se nada svjetlosti a ništa! Nek ne vidi zjenica zore! |
| Job 3,10 | Jer, ona nije zatvorila vrata trbuha gdje ja bijah, što nije uklonila muku mojim očima. |
| Job 3,11 | Zašto nisam umro u utrobi? Jedva izišao iz trbuha ne bijah izdahnuo. |
| Job 3,12 | Zašto dakle dva koljena su me prihvatila, zašto imadoh dvije dojke za sisati. |
| Job 3,13 | Unaprijed, ležeći, bio bih u miru, usnuo, ja bih tada uživao odmor, |
| Job 3,14 | s kraljevima i savjetnicima zemaljskim, onima koji za sebe nanovo grade iz ruševina, |
| Job 3,15 | ili bih bio s prinčevima koji čuvaju zlato, onima koji pretrpavaju srebrom svoje nastambe, |
| Job 3,16 | ili kao nedonošče iščeznuo ja ne bih ni postojao, kao djeca koja ne ugledaše svjetla. |
| Job 3,17 | Ondje, opaki su prestali njih ondje, nalaze spokoj iscrpljene |
| Job 3,18 | Zatvorenici, svi su zadovoljni, oni ne čuju glas stražara. |
| Job 3,19 | Mali i veliki, ondje, to je jedno, i rob je slobodan od svog |
| Job 3,20 | Zašto dati svjetlosti onome tko se muči, i život gnojavomeđ |
| Job 3,21 | Oni su u očekivanju smrti, a ona ne oni kopaju u potrazi za njom više no za blagom. |
| Job 3,22 | Oni bi bili poneseni radošću, oni bi bili u veselju da su našli |
| Job 3,23 | Zašto taj dar života čovjeku čija se cesta ukrade? I to je on kojeg Bog štitiše jednom |
| Job 3,24 | Za kruh ja imah samo svoje jecaje, oni se razuzdaše kao voda, moji urlici. |
| Job 3,25 | Užas koji me proganjaše, taj me i dohvatio, a ono od čega strijepih to mi se i |
| Job 3,26 | Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni odmora. To je patnja što meni dolazi. |
