| Job 31,1 | Ja bijah sklopio jedan ugovor sa svojim očima: ne upirati pogled na jednu djevicu. |
| Job 31,2 | Koji dio, naime, Bog doznačuje koju baštinu Moćni utvrđuje? |
| Job 31,3 | Nije li to ruševina za izopačene, nevolja za zlodjelnike? |
| Job 31,4 | Ne vidi li, on, moje ponašanje? Ne vodi li računa o svim mojim koracima? |
| Job 31,5 | Dakle, jesam li ja činio put s laži, moja noga da li je hitila k prijevari? |
| Job 31,6 | Nek me izvagne na točnoj vazi i Bog će priznati moje poštenje. |
| Job 31,7 | Ako su moji koraci zastranili, ako je moje srce slijedilo moje oči, ako je jedna mrlja natopila moje |
| Job 31,8 | tada, što ja sijem, nek drugi pojede, moji izdanci, nek ih se iskorijeni! |
| Job 31,9 | Ako moje srce bi zavedeno jednom dovim vratima, |
| Job 31,10 | nek za jednog drugog moja žena okreće žrvanj, i nek na nju drugi liježe, |
| Job 31,11 | jer to biješe jedno besramlje, jedno nedjelo koje kažnjava moj |
| Job 31,12 | Jedna me vatra bijaše pojela sve do propasti, žderući sav moj plod sve do korijena. |
| Job 31,13 | Ako sam ja podcijenio pravo svog sluge ili svoje sluškinje u njihovoj parnici sa mnom, |
| Job 31,14 | što učiniti kad se Bog bude digao? Kad on bude ispitivao, što njemu odgovoriti? |
| Job 31,15 | Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije li i njih također načinio? To je isti Bog koji nas je oblikovao u utrobi. |
| Job 31,16 | Jesam li ja odbijao molbe siromašnima, puštao venuti oči udovici? |
| Job 31,17 | Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da siroče ne bijaše imalo svoj dio, |
| Job 31,18 | dok je od mog djetinjstva raslo sa mnom kao s ocem, i što jedva izišao iz trbuha moje |
| Job 31,19 | Gledah li ja jednog bijednika lišenog odjeće, jednog nevoljnika koji se ne imaše čime pokriti, |
| Job 31,20 | a da mi njegova križa ne bijahu blagoslovljena i da on ne bi zagrijan |
| Job 31,21 | Jako sam ja vitlao pesnicom protiv jednog siročeta, znajući da sam podržavan u tribunalu, |
| Job 31,22 | nek se moje pleće otkači od mojih leđa i moja se ruka slomi u laktu. |
| Job 31,23 | Ne, kazna Božja bijaše moj užas, ja ne mogoh ništa pred njegovim veličanstvom. |
| Job 31,24 | Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u zlato, ako sam rekao finoj kovini: `Ti si moja sigurnost`, |
| Job 31,25 | ako sam ja izvlačio radost iz obilja svojih dobara, iz onoga čega moje ruke bijahu |
| Job 31,26 | ako, gledajući blistati svjetlost i mjesec se obrtati blistavi, |
| Job 31,27 | moje srce u tajnosti se dalo zavesti, i ako se moja ruka spustila na moja : usta za jedan poljubac |
| Job 31,28 | to bi također bilo jedno nedjelo koje kažnjava moj sudac, jer ja bijah zanijekao Boga odozgo. |
| Job 31,29 | Jesam li se ja radovao ruševini svog neprijatelja, jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga je nesreća zadesila? |
| Job 31,30 | Ja koji nisam dopuštao ustima svojim griješiti posvećujući ih smrti jednom |
| Job 31,31 | Moji gosti čak nisu li rekli: ` Koga on nije nasitio mesom? ` |
| Job 31,32 | Stranac ne provodiše noći napolju: ja otvarah vrata svoja putnicima. |
| Job 31,33 | Jesam li ja kao Adam prikrivao svoje pobune, skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh? |
| Job 31,34 | I to zato što bih strahovao od mnijenja mnoštva i što me bijaše strašio prijezir obitelji, ušutkan da više ne prođem svoja vrata, |
| Job 31,35 | tko će mi dati nekoga tko me sluša? Evo moje posljednje riječi. Moćnom da mi odgovori! |
| Job 31,36 | Glede optusnice pisane od mojeg protivnika, eh dobro, ja ću nju nositi na svojim plećima, ja ću se njome ukrasiti kao jednom krunom. |
| Job 31,37 | Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim koracima, ja ću njemu pripremiti jedan prinčevski prijem! |
| Job 31,38 | Ako je moja zemlja prosvjedovala protiv mene, ako su njene brazde natopljene suzama, |
| Job 31,39 | ako sam ja prožderao njenu snagu ne plativši, budući iscijedio i dušu iz nje, |
| Job 31,40 | tada nek tu umjesto pšenice trnje raste i umjesto ječma, smrdljiva trava. Ovdje svršavaju riječi Jobove. |
