| Job 7,1 | Nije li ovo vrijeme jedne tlake i kao dani sezonca koji provodi dane svoje? |
| Job 7,2 | Kao što jedan rob uzdiše u sjeni, i kao što jedan sezonac očekuje svoju isplatu, |
| Job 7,3 | tako su mjeseci ništavila na mom dijelu i dodijeljene su mi noći satiruće: |
| Job 7,4 | Jedva legao ja sam sebi kažem: `Kad ću se dignuti?` Večer ne svršava, i ja se opijam ludilom sve do zore. |
| Job 7,5 | Moje se tijelo ogrnulo crvima i korom zemljanom, moja koža se raspucava i gnoji. |
| Job 7,6 | Moji su dani projurili, brže no lađa, oni su prekinuti, na kraju konca . |
| Job 7,7 | Podsjeti se da moj život nije no jedan dah, i da moje oko neće više vidjeti sreće. |
| Job 7,8 | Neće me više uočavati, oko koje me gledaše. Tvoje oči bit će na meni, a ja ću prestati biti. |
| Job 7,9 | Jedan oblak se rasipa i odlazi: evo ga kako silazi pod zemlju da se više ne uspne! |
| Job 7,10 | On se neće više vratiti u svoju kuću, njegovo ga ognjište neće više prepoznati. |
| Job 7,11 | Dakle, ja neću više zauzdavati usta svojih; daha zadihanog, ja ću govoriti; |
| Job 7,12 | Jesam li ja Ocean ili Čudovište morsko da postavljas ? jednu stražu protiv mene? |
| Job 7,13 | Kad ja kažem: ` Moj krevet će me olakšati, moj će ležaj stišati moju žalbu, ` |
| Job 7,14 | tada, ti me mučiš snovima, i prikazama ti me zastrašuješ. |
| Job 7,15 | Vješanje me zavodi. Smrt radije no moj kostur! |
| Job 7,16 | Ja se sprdam! ja neću uvijek živjeti. Pusti me, jer moji dani se |
| Job 7,17 | Što je jedan smrtnik da se od njega pravi jedan tako velik slučaj, za uprti u njega toliku pažnju |
| Job 7,18 | do točke da ga se provjerava svako jutro, da ga se ispituje svaki čaš |
| Job 7,19 | Kad ćeš me prestati vrebati? Hoćeš li pustiti da gutam svoju |
| Job 7,20 | Jesam li ja zgriješio? Što to tebi uhodo čovjekova? Zašto si me uzeo za cilj? U čemu sam te zadužio ? |
| Job 7,21 | Ne možeš li podnijeti moju pobunu, pustiti proći moj grijeh? Jer, evo me već ležećeg u prašini. Ti ćeš me tražiti pipkajući: ja ću već prestati biti. |
