Job 9,1 | Tad Job uze riječ i reče: |
Job 9,2 | Sigurno, ja znam da je tome tako. Kako će čovjek biti pravedan protiv Boga? |
Job 9,3 | Ako li se hoće žaliti protiv njega, na tisuću riječi on ne uzvraća ni jednu jedinu. |
Job 9,4 | Bogat u mudrosti ili isklesan u tko ga je vrijeđao i ostao |
Job 9,5 | On koji premješta planine u njihovom neznanju, koji ih stropoštava u svom gnjevu, |
Job 9,6 | on potresa zemlju iz njenog ležišta, i njeni stubovi se njišu. |
Job 9,7 | Na njegovu zapovijed sunce se ne diže, on stavlja zvijezde pod pečate. |
Job 9,8 | Sebi samom on rasteže nebesa i gnječi uzburkano valovlje na |
Job 9,9 | On načini Medvjeda i Oriona, i Vlašiće i Južni Križ . |
Job 9,10 | On načini neistražive veličine, njegova čuda iscrpljuju brojeve. |
Job 9,11 | On prođe blizu mene, a ja ga i ne vidim; on ode, a ja neshvatim ništa. |
Job 9,12 | Ako li spusti ruku na što, tko će ga odvratiti, tko će mu reći: što to radiš ti? |
Job 9,13 | Bog ne obuzdava gnjeva svoga, pod njim su prostrti saveznici Tifona . |
Job 9,14 | Hoću li dakle ja biti taj koji će uzvratiti? opskrbiti se riječima protiv njega? |
Job 9,15 | Da sam čak i prav, čemu bih uzvraćao, ne vjerujem da bi slušao moj glas. To je moj tužitelj koji me navodi moliti. |
Job 9,16 | Čak i da pozovem, i da mi on odgovori, ne vjerujem da bi slušao moj glas. |
Job 9,17 | On koji me u uraganu zgnječi i umnoži bez razloga moje rane, |
Job 9,18 | on me ne pušta povratiti dah već me ispunjava gorčinom. |
Job 9,19 | Uteći se sili? On je sama sila. Pozvati se na pravo? Tko će mi ga dodijeliti? |
Job 9,20 | Napravim li se pravednim, moja bi nedužnog, ona bi me dokazala izopačenog. |
Job 9,21 | Jesam li ja nedužan? ja to sam ne Živjeti mi se gadi. |
Job 9,22 | Sve je to jedno, dobro sam to rekao: nedužnog kao i zlikovca, on ga uništava, |
Job 9,23 | kad jedna nevolja baci nenadano smrt, užasu poštenih ljudi on se ruga. |
Job 9,24 | Jednu zemlju je li izručio zlikovcima, on pokriva lice svojih sudaca; ako to nije on, tko je dakle? |
Job 9,25 | Moji dani jure trkom trkača, oni su istekli ne vidjevši sreću. |
Job 9,26 | S barkama od rogozine, oni su zbrisali, kao što se jedan orao obrušava na svoj plijen. |
Job 9,27 | Da sam si rekao: Zaboravi svoju |
Job 9,28 | ja se užasavam svih svojih nemira; ja to znam: ti me nećeš odriješiti. |
Job 9,29 | Potrebno je da biti krivcem! Zašto me nizašto umarati? |
Job 9,30 | Da se ja operem u vodi od snijega, da ja očistim svoje ruke sodom, |
Job 9,31 | tada, u kal ti ćeš me uroniti, i moju mi odjeću ispovraćati. |
Job 9,32 | To je što on nije čovjek, kao što sam ja, zašto ja njemu i da se zajedno usporedimo u |
Job 9,33 | Da postoji među nama jedan sudac za staviti ruku na nas obojicu, |
Job 9,34 | on bi s mene odstranio bič Božji, i njegov me užas ne bi užasavao |
Job 9,35 | Ja bih govorio bez strahovanja. Pošto to nije, ja sam sam sa sobom. |