Tražilica


Jona 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jona 1,1Riječ Gospodnja dođe Joni, sinu Amitajevu:
Jona 1,2"Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj ondje, jer zloća njihova prodrla je do mene."
Jona 1,3A Jona ustade da pobjegne od Gospoda u Taršiš. Side u Jopu i nađe tamo lađu, koja je išla u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze daleko od Gospoda u Taršiš.
Jona 1,4Ali Gospod posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da je lađa bila blizu da se razbije.
Jona 1,5Lađari su se uplašili, i svaki zavikao svojega boga. Bacali su u more sprave lađine, da bi stim olakšali lađu. A Jona je bio sisao na dno lađi, legao i zaspao.
Jona 1,6Tada pristupi k njemu kapetan lađe i upita ga: "Što ti spavaš? Ustani i prizivaj Boga svojega! Možda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo.
Jona 1,7Potom rekoše jedan drugome: "Dođite, bacit ćemo ždrijeb, da vidimo, čijom krivnjom pogodi nas ova nesreća!" Baciše dakle ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu.
Jona 1,8Tada mu rekoše: "Daj da znamo, čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća! Što je tvoj zanat? Odakle ideš? Gdje ti je postojbina? Od kojega si naroda!"
Jona 1,9On im odgovori: "Ja sam Hebrejin. Štujem Gospoda, Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju."
Jona 1,10Tada se vrlo uplašiše ljudi i upitaše ga: "Što si učinio?" Jer su doznali ljudi, da je on bio na bijegu od Gospoda; jer im je to priznao.
Jona 1,11Upitaše ga ovako govoreći: "Što ćemo činiti s tobom, da odustane more od nas?" More je naime bučilo sve žešće.
Jona 1,12Tada ih on zamoli: "Uzmite me i bacite me u more! Tada će more odustati od vas, jer znam, da je zbog mene došla na vas ova velika bura."
Jona 1,13A ljudi su veslali da opet dođu na zemlju. Ali nijesu mogli; jer je more navaljivalo sve žešće na njih.
Jona 1,14Tada povikaše Gospodu: "Ah, Gospode, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka! Nemoj to metnuti na nas kao nedužno prolivenu krv, nego učini, Gospode, što se dopada tebi!"
Jona 1,15Potom uzeše Jonu i baciše ga u more. Tada presta more bučiti.
Jona 1,16Ali se ljudi vrlo pobojaše Gospoda. Prinesoše žrtvu Gospodu i učiniše zavjet.
Jona 1,1 Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu:
Jona 1,2"Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.
Jona 1,3A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.
Jona 1,4Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti.
Jona 1,5Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.
Jona 1,6Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.
Jona 1,7Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.
Jona 1,8Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?
Jona 1,9On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.
Jona 1,10Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to učinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
Jona 1,11Oni ga zapitaše: "Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo.
Jona 1,12On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.
Jona 1,13Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.
Jona 1,14Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo.
Jona 1,15I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti.
Jona 1,16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete.
Jona 1,1Riječ GOSPODOVA uputi se Jonasu sinu Amitajevu:
Jona 1,2Diži se! idi u Ninivu veliki grad i prorokuj protiv nje jedno proročanstvo, jer opakost njenih stanovnika uspela se sve do mene.
Jona 1,3Jona se diže, ali za pobjeći u Tarsis izvan nazočnosti GOSPODOVE. On siđe u Jaffu, tu nađe jednu lađu za ići u Tarsis; on ju unajmi, ukrca se da ga posada odveze u Tarsis izvan nazočnosti GOSPODOVE.
Jona 1,4Ali, GOSPOD baci na more jedan žestoki vjetar; more se odmah razulari toliko da lađi zaprijeti biti razbijena.
Jona 1,5Mornari, zahvaćeni strahom, pozvaše u pomoć, svaki se obrati svom bogu, i, za olakšati se oni pobacaše u more sve predmete koji se nađoše na palubi. Glede Jone, povučenog na dnu lađe, on bijaše legao i spavao dubokim snom.
Jona 1,6Tada kapetan se primače k njemu i reče mu: ” Hej! što! ti spavaš!® Diži se, zazovi svog boga. Možda će taj bog pomisliti na nas i mi nećemo propasti.“
Jona 1,7Potom oni rekoše između sebe: ”Dođite, bacimo kocku da doznamo tko je krivac za nesreću koja nas snađe.“ Oni ždrijebaše i ždrijeb pade na Jonu.
Jona 1,8Oni mu dakle rekoše: ”Reci nam što je tvoj posao . Otkud dolaziš ti? Koje si ti narodnosti?“
Jona 1,9On im odgovori: ”Ja sam Hebrej, i to je GOSPOD Bog s *neba kojeg ja obožavam, onaj koji je stvorio more i kontinente.“
Jona 1,10Obuzeti velikim strahom, ljudi mu rekoše: ” što si ti to učinio!“ Prema priči koju im je ispričao, oni doznadoše, naime, da bježi iz nazočnosti GOSPODOVE.
Jona 1,11” što da ti radimo, da more prestane biti protiv nas? “ rekoše mu oni, jer more bijaše sve bješnje i bješnje.
Jona 1,12On im reče: ”Podignite me i bacite me u more da ono prestane biti protiv vas; ja znam dobro da je to zbog mene što je ova velika oluja protiv vas.“
Jona 1,13Međutim ljudi zaveslaše da bi prišli obali, ali uzalud: more sve više i više je bješnjelo protiv njih.
Jona 1,14Oni zazvaše dakle GOSPODA i povikaše: ” Ah! GOSPODE, mi ne želimo umrijeti dijeleći sudbinu ovog čovjeka. Ne tereti nas jednim ubojstvom zbog kojeg smo nedužni. Jer, ti si GOSPOD koji čini što mu godi.“
Jona 1,15Ljudi podigoše tada Jonasa i baciše ga u more. Odmah more se umiri, zaustavi se njegovo bješnjenje.
Jona 1,16A ljudi biše obuzeti jednim velikim strahom glede GOSPODA, oni mu ponudiše jednu *žrtvu i učiniše zavjete.
Jona 1,1Dođe riječ Gospodnja Joni sinu Amatijevu govoreći:
Jona 1,2Ustani, idi u Nineviju grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izađe zloća njihova preda me.
Jona 1,3A Jona usta da bježi u Tarsis od Gospoda, i sišav u Jopu nađe lađu koja iđaše u Tarsis, i plativ vozarinu uđe u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda.
Jona 1,4Ali Gospod podiže velik vjetar na moru, i posta velika bura na moru da mišljahu da će se razbiti lađa.
Jona 1,5I lađari uplašivši se prizvahu svaki svojega boga, i bacahu što bješe u lađi u more da bi bila lakša; a Jona bješe sišao na dno lađi, i legav spavaše tvrdo.
Jona 1,6A upravitelj od lađe pristupi k njemu i reče mu: šta ti spavaš! ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo.
Jona 1,7Potom rekoše jedan drugome: hodite, da bacimo ždrijeb da vidimo sa koga dođe na nas ovo zlo. I baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu.
Jona 1,8Tada mu rekoše: kaži nam zašto dođe ovo zlo na nas; koje si radnje? i odakle ideš? iz koje si zemlje? i od koga si naroda?
Jona 1,9A on im reče: Jevrejin sam, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju.
Jona 1,10Tada se vrlo uplašiše ljudi, i rekoše mu: što si učinio? Jer doznaše ljudi da bježi od Gospoda, jer im on kaza.
Jona 1,11I rekoše mu: što ćemo činiti s tobom, da bi nam more utolilo? Jer bura na moru bivaše sve veća.
Jona 1,12A on im reče: uzmite me i bacite me u more, i more će vam utoliti, jer vidim da je s mene došla na vas ova velika bura.
Jona 1,13A ljudi stadoše veslati da bi došli ka kraju; ali ne mogahu, jer im bura na moru bivaše sve veća.
Jona 1,14Tada prizvaše Gospoda i rekoše: molimo ti se, Gospode, da ne poginemo radi duše ovoga čovjeka, i nemoj metnuti na nas krvi prave, jer ti, Gospode, činiš kako hoćeš.
Jona 1,15Potom uzeše Jonu i baciše ga u more, i presta bura na moru.
Jona 1,16Tada se pobojaše oni ljudi Gospoda vrlo, i prinesoše žrtvu Gospodu i učiniše zavjete.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje