Tražilica


Marko 4. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Marko 4,1Ponovo, Isus poče poučavati na rubu mora . Jedno se mnoštvo sakupi kod njega, tako brojno da se on uspne sjesti u jednu barku, na moru. Svo mnoštvo bijaše na kopnu nasuprot moru.
Marko 4,2A on ih u *prispodobama poučavaše mnogim stvarima. On im govoraše u svom poučavanju:
Marko 4,3` Slušajte. Evo kako je sijač izišao sijati.
Marko 4,4I, kako on sijaše, zrno padaše na rub puta; ptice nebeske su došle i sve pojele.
Marko 4,5Padalo je također na kamenita mjesta gdje ne bijaše mnogo zemlje; ono je odmah proklijalo jer zemlja ne bijaše duboka;
Marko 4,6kad sunce zasija, ono bijaše sprženo i, zbog nedostatka korijenja, ono se sasuši.
Marko 4,7Padalo je također u trnje; trnje je uzraslo, ono je bilo zagušeno, i nije donijelo ploda.
Marko 4,8Druga zrna su pala u dobru zemlju i, rast ući i razvijaj ući se, davaše ona plod, i doniješe jedna 30, druga 60, stotinu neka. `
Marko 4,9A Isus govoraše: ` Tko ima uši za slušati, nek čuje! ` ( Mt 13.1015; Lk 81910)
Marko 4,10Kad Isus bi na samo, oni koji ga okruživaše s Dvanaestoricom počeše ga ispitivati o *prispodobama.
Marko 4,11A on im kazivaše: ` Vama, *tajna kraljevstva Božjeg je dana, ali onima napolju sve postaje zagonetkom
Marko 4,12da gledaj ući ne vide i da slušaj ući ne razumiju, da se ne bi obratili i bilo im oprošteno.
Marko 4,13I on im kaza: ` Vi ne razumijete ovu prispodobu! Kako ćete tada razumjeti sve prispodobe? ` ( Mt 13.1823; Lk 8.1115)
Marko 4,14` Sijač ` sije Riječ.
Marko 4,15Evo, oni koji su ` na rubu puta ` gdje je Riječ zasijana, kad su čuli, Sotona je odmah stigao i oteo riječ koja je bila posijana u njih.
Marko 4,16Isto, evo onih koji su zasijani ` u kamenitim mjestima`: ti tamo, kad čuju Riječ, prime ju odmah, s radošću;
Marko 4,17ali oni nemaju korijenja u sebi, oni su ljudi od jednog časa; i čim dođe nevolja ili progon zbog Riječi, oni padnu.
Marko 4,18Drugi su zasijani ` u trnje ` : to su oni koji su čuli Riječ,
Marko 4,19ali svjetovne brige, zavodljivost bogatstava i druge žudnje se pojave i zaguše Riječ koja ostane bez ploda.
Marko 4,20A evo onih koji su zasijani ` u dobroj zemlji`: ti tamo čuju riječ, prihvate ju i donesu plod, ` 30 jedni, 60 drugi, stotinu neki. ` ( Mt 5.15; 10.26; 7.2; 13.12;; L k 8.16.18; 11.33; 6.38))
Marko 4,21On reče: ` Da li je svjetiljka stigla da bi se stavila pod vagan ili pod krevet? nije li ona za staviti na jedno postolje?
Marko 4,22Jer, nema ničeg tajnog koje ne treba biti objelodanjeno, i ništa nije skriveno što ne treba objaviti.
Marko 4,23Ako netko ima uši za slušati, nek čuje! `
Marko 4,24On ima kazivaše: ` Pazite na ono što čujete. Mjera kojom se budete služili služit će mjerom za vas i bit će vam još dodano.
Marko 4,25Jer, onome koji ima, bit će dano; a onome tko nema, čak i ono što ima bit će oduzeto. `
Marko 4,26On kaza: ` *Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baca sjeme u zemlju:
Marko 4,27bilo da spava ili stoji, noć ili dan, sjeme klija i raste, on ne zna kako.
Marko 4,28Sama od sebe zemlja proizvede najprije vlat, potom klas, najzad žito puno klasja.
Marko 4,29I čim je žito zrelo, dolazi srp, jer vrijeme je žetve. ` ( Mt 13.3132; Lk 13.1819)
Marko 4,30On kazivaše: ` Čemu ćemo prispodobiti *Kraljevstvo Božje, ili kojom *prispodobom ćemo ga predstaviti?
Marko 4,31To je kao jedno zrno gorušice: kad se zasije u zemlju, ono je najmanje od svih sjemena svijeta;
Marko 4,32ali kad je zasijano, ono uzraste i postane veće nego sve vrtne biljke, i ono iznikne velikim granama, tako da ptice nebeske mogu savijati gnijezdo u njegovoj sjeni. ` ( Mt 13.3435 )
Marko 4,33Brojnim *prispodobama te vrste, on im naviještaše Riječ, u mjeri u kojoj oni bijahu sposobni razumjeti.
Marko 4,34On im ne govoraše bez prispodoba, već, posebice, on sve objašnjavaše učenicima svojim. ( Mt 8..18, 2327; Lk 8. 2225)
Marko 4,35Tog dana, kad je došla večer, Isus im reče: ` Pređimo na drugu obalu. `
Marko 4,36Napuštajući mnoštvo, oni odvedoše Isusa, u barci gdje on bijaše, a bijaše i drugih barki s njim.
Marko 4,37Naiđe jedan veliki kovitlac vjetra. Valovi se bacaše na barku, toliko da se barka napuni.
Marko 4,38A on, pozadi, na jastuku, spavaše. Oni ga probudiše i rekoše mu: ` Učitelju, tebi to ne znači ništa da mi izginemo? `
Marko 4,39Razbuđen, on zaprijeti vjetru i reče moru: ` Tišina! Utihni! ` Vjetar pade, i nastade jedna velika tišina.
Marko 4,40Isus im reče: ` Zašto ste se uplašili toliko? Vi još ne vjerujete? `
Marko 4,41Njih spopade jedan veliki strah, i oni govoraše između sebe: ` Tko je dakle on, ma su mu čak vjetar i more pokorni?` ( Mt 8.2834; Lk 8.2639)
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje