Tražilica


Marko 6. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Marko 6,1Isus pođe odatle. On dođe u svoj zavičaj, a njegovi ga učenici slijeđaše.
Marko 6,2U dan *šabata, on stade poučavati u *sinagogi. Zaprepašteni od iznenađenja, brojni slušatelji govoraše: ` Otkud mu sve ono dolazi? I koja je to mudrost koja njemu bijaše dana, tako da se i čuda čak izvode njegovim vlastitim rukama.
Marko 6,3Nije li drvodjelja on, sin Marijin i brat Jakovu, Judi i Šimunu? a njegove sestre nisu li među nama? ` I bijaše on za njih prilika za omalovažavanje.
Marko 6,4Isus im govoraše: ` Jedan *prorok nije prezren do u svom zavičaju, među svojtom svojom i u kući svojoj. `
Marko 6,5I on ne mogaše načiniti ondje nikakvog čuda, ipak on izliječi nekoliko bolesnih *polažući im ruke.
Marko 6,6I on se iznenadio njihovom nevjerovanju. ( Mt 9.35;10.1, 514; Lk 9.16) On obilažaše sela u okolici poučavajući.
Marko 6,7On dade dovesti Dvanaestoricu. I poče ih slati dva po dva, dajući im ovlaštenje nad nečistim duhovima .
Marko 6,8On im zapovijedi da ništa ne uzimaju za put, izuzev jednog štapa: ni kruha, ni vreće, ni novca u pojasu,
Marko 6,9već samo sandale za obuću, ` I ne stavljajte dvije tunike. `
Marko 6,10On im govoraše: ` Ako, negdje, uđete u kuću, ostanite ondje sve dok ne napustite to mjesto.
Marko 6,11Ako vas jedno mjesto ne prima i ako vas ne sluša, odlazeći odande, otresite prašinu sa svojih nogu: imat će oni ondje jedno svjedočenje. `
Marko 6,12Oni odoše i objavljivaše da se treba obratiti.
Marko 6,13Istjeraše oni mnogo *zlih duhova, činjaše pomazanja uljem mnogim bolesnim i ozdravljaše ih oni. ( M.14.112; Lk 9.79; 3.1920)
Marko 6,14Kralj Herod ču govoriti o Isusu, jer njegovo ime bijaše postalo slavno. Kazivaše se: ` Ivan Krstitelj je uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moći činjenja čuda počiva u njemu. `
Marko 6,15Drugi kazivaše: ` To je Ilija . ` Drugi kazivaše: ` To je jedan prorok sličan jednom od naših proroka. `
Marko 6,16Saslušavši te priče, Herod kaza: ` To Ivan kojeg ja pogubih, je taj koji je je uskrsnuo. `
Marko 6,17Naime, Herod bijaše dao uhititi Ivana svezanog u zatvoru, zbog *Herodijade, žene njegovog brata Filipa, koju bijaše on oženio.
Marko 6,18Jer Ivan kazivaše Herodu: ` Nije ti dopušteno zadržati ženu svog brata. `
Marko 6,19Herodijada ga također zamrzi i hotijaše ga dati pogubiti, ali ona to nije mogla učiniti,
Marko 6,20jer Herod se bojaše Ivana, znajući da to bijaše jedan čovjek pravedan i *svet, i on ga štićaše. Kad bi ga čuo, ostajao bi on jako uznemiren; međutim rado ga on slušaše.
Marko 6,21Ali, jednog dana dođe zgoda kad Herod, za svoj rođendan, dade jedan banket svojim dostojanstvenicima, svojim časnicima i plemenitašima Galileje.
Marko 6,22Kćer te Herodijade izvede jedan ples i svidje se ona Herodu i njegovim uzvanicima. Kralj reče mladoj djevojci: ` Išti mi što hoćeš i ja ću ti sve to dati. `
Marko 6,23I on njoj načini jednu prisegu: ` Sve što ćeš ti tražiti, ja ću ti to dati, pa bilo i pola mog kraljevstva. `
Marko 6,24Ona iziđe i reče svojoj majci: ` Što ću iskati? ` Ova odgovori: ` Glavu Ivana Krstitelja. `
Marko 6,25U svoj žurbi, ona se vrati kod kralja i zaiska mu: ` Ja hoću da ti dam odmah na pladnju glavu Ivana Krstitelja. `
Marko 6,26Kralj se rastuži, ali zbog svoje prisege i uzvanika on joj ne htjede to odbiti.
Marko 6,27Kralj odmah posla jednog stražara sa zapovijedi da donese glavu Ivana Krstitelja. Stražar ode pogubiti ga u zatvoru,
Marko 6,28on donese glavu na jednom pladnju, dade ju mladoj djevojci, a mlada djevojka dade ju svojoj majci.
Marko 6,29Kad oni biše saznali, *učenici Ivanovi odoše uzeti njegov lješ i položiše ga u grobnicu. ( M.14.1321; Lk 9.1017; Iv 6.115)
Marko 6,30*Apostoli se sastadoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što bijahu učinili i o svemu što bijahu poučavali.
Marko 6,31On im reče: ` Vi drugi, dođite u jedno pusto mjesto po strani i odmorite se malo. ` Jer bijaše mnogo svijeta koji je dolazio i odlazio i oni ne imadoše vremena čak ni za jesti.
Marko 6,32Oni odoše barkom prema pustom mjestu, na osami.
Marko 6,33Ljudi ih vidješe udaljavati se i mnogi ih prepoznaše. Tada, pješice, iz svih gradova, oni dojuriše u to mjesto i stigoše prije njih.
Marko 6,34Iskrcavaj ući se, Isus vidje jedno veliko mnoštvo. On im se smilova jer bijahu kao ovce koje nemaju *pastira, i on stade poučavati ih mnogim stvarima.
Marko 6,35Potom, kad već bijaše kasno, njegovi mu se učenici približiše za reći mu: ` Mjesto je pusto i već je kasno.
Marko 6,36Otpusti ih; nek idu u predgrađa i okolna sela kupiti sebi štogod za jesti. `
Marko 6,37Ali on im odgovori: ` Dajte im vi sami za jesti. ` Oni mu rekoše: ` Treba li ići kupiti za 200 srebrnjaka kruha i njima dati jesti? `
Marko 6,38On im reče: ` Koliko kruhova imate vi? Idite vidjeti! ` Budući provjerili, oni rekoše: ` Pet i dvije ribe. `
Marko 6,39On im zapovjedi da postave sav svijet po grupama na zelenu travu.
Marko 6,40Oni se ispružiše u redovima od po stotinu i po pedeset.
Marko 6,41Isus uze pet kruhova i dvije ribe, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, razlomi kruhove i dade ih učenicima da bi ih oni ponudili ljudima. On tako razdijeli dvije ribe između svih.
Marko 6,42Oni svi jeđaše i biše nasićeni.
Marko 6,43I pokupiše komade, koji ispuniše dvanaest korpi, i također ono što ostade od riba.
Marko 6,44Onih koji bijahu jeli bijaše 5.000 ljudi. ( M.14.2233; Iv 6.1621)
Marko 6,45Isus odmah obveza svoje učenike da se uspnu u barku i da odu prije njega na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on sam otpuštaše mnoštvo.
Marko 6,46Nakon što ga je otpustio, on ode u planinu za moliti se.
Marko 6,47Kad je došla večer, barka bijaše na sred mora, a on sam, na tlu.
Marko 6,48Videći da se muče veslaj ući protiv vjetra koji im bijaše suprotan, pred kraj noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora, i on ih prođe.
Marko 6,49Oni, videći ga hodati iznad mora, povjerovaše da to bijaše jedna sablast i počeše se derati.
Marko 6,50Jer, oni ga svi vidješe i biše izluđeni. Ali, on im odmah progovori: on im reče: ` Povjerenja, to sam ja, ne bojte se. `
Marko 6,51On se uspne k njima u barku, a vjetar pade. Oni bijahu krajnje uznemireni.
Marko 6,52Naime, oni ne bijahu ništa razumjeli u svezi s kruhovima, njihovo srce bijaše *okorjelo. ( Mt 14. 343 6 )
Marko 6,53Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu1 i pristadoše.
Marko 6,54Čim se oni bijahu iskrcali, ljudi prepoznaše Isusa;
Marko 6,55oni prođoše sav kraj i stadoše donositi bolesnike na nosilima ondje gdje doznaše da on bijaše.
Marko 6,56Posvuda gdje on ulaziše, sela, gradove ili predgrađa, stavljaše bolesnike na trgove; preklinjali su ga da ih pusti samo dotaknuti resu na njegovoj odjeći; i oni koji ga dotaknuše bijahu svi ozdravljeni. ( Mt. 15. 19 )
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje