| Nehemija 2,1 | Dogodi se da u mjesecu Nisanu dvadesete godine kralja Artakserksa, dok vino bijaše pred njim, ja uzeh vino i dadoh ga kralju. Kako ja nikad nisam bio tužan pred njim, |
| Nehemija 2,2 | kralj mi reče:`Zašto je tvoje lice tužnođ Nisi li bolestan? Da li je to nešto drugo, a ne tuga u srcu?` Ja tad osjetih jedan veliki strah. |
| Nehemija 2,3 | Ja rekoh kralju: ` Da kralj živi zauvijek! Kako moje lice ne bi bilo tužno kad kad grad gdje su grobovi mojih otaca je opustošen, i njegova vrata progutana vatromđ` |
| Nehemija 2,4 | Kralj mi reče: ` Što ti ti dakle tražiš da dobiješđ` Ja uzmolih Boga *nebesa, |
| Nehemija 2,5 | potom ja rekoh kralju: ` Ako se to čini kralju dobrim i ako je tvoj sluga u milosti pogleda tvog, tad ćeš me ti poslati u Judu, u grad grobova otaca mojih, da ga obnovim.` |
| Nehemija 2,6 | Kralj, kojemu sa strane sjedješe kraljica, reče meni: ` Do kad će trajati tvoje putovanje i kad ćeš se ti vratitî` Učini se dobrim kralju poslati me tako, i ja mu označih rok . |
| Nehemija 2,7 | Ja još rekoh kralju: ` Ako se to čini dobrim kralju, da mi da pisma za upravitelje Prekoeufratja, da bi me propustili proći sve dok ne budem došao u Judu |
| Nehemija 2,8 | i također jedno pismo za Azafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drveta za obnoviti vrata tvrđave blizu Kuće i za zidove gradske, kao i za kuću gdje ću ja biti.` Kralj mi dade ta pisma, jer dobra ruka mog Boga bijaše na meni. |
| Nehemija 2,9 | Ja stigoh do upravitelja Prekoeufratja i dadoh im kraljevska pisma. Kralj bijaše poslao sa mnom vojne časnike i konjanike. |
| Nehemija 2,10 | Sanbalat, Horonit, i Tobija, sluga amonitski, proučiše ih i biše vrlo nezadovoljni saznanjem da se jedan čovjek brine za dobro sinovca Izraelovih. |
| Nehemija 2,11 | Ja stigoh u Jeruzalem i ostadoh tijekom tri dana. |
| Nehemija 2,12 | Potom se digoh u noći, ja i nekoliko ljudi sa mnom, ali ja nikom ne bijah otkrio što mi moj Bog bijaše stavio u srce da učinim za Jeruzalem. Ne bijaše sa mnom druge tovarne životinje osim one koju sam ja jahao. |
| Nehemija 2,13 | Ja izîoh kroz vrata Doline, noću i otîoh prema Zmajevom izvoru i vratima Bunjišta . Ja pažljivo ispitah zidove Jeruzalema koji bijahu sami prodori i čija vrata bijahu prožderana vatrom. |
| Nehemija 2,14 | Ja prođoh prema Izvorskim vratima i prema Kraljevom jezeru, potom životinja koju sam jahao nije više imala mjesta za proći. |
| Nehemija 2,15 | Tada se ja uspeh kroz klanac tijekom noći i pažljivo ispitah zid, potom se vratih kroz Vrata doline i tako načinih povratak . |
| Nehemija 2,16 | Sudski službenici nisu znali kamo bijah ja odlazio ni što bijah činio; sve do tada ja nisam ništa bio otkrio Židovima, ni svećenicima, velikašima, sudskim službenicima, ni drugima koji su nadzirali radove. |
| Nehemija 2,17 | Ja im tada rekoh: `Vi vidite nesreću u kojoj smo, jer Jeruzalem je opustošen, a njegova vrata su zapaljena. Hajdemo obnoviti zid Jeruzalemov i ne budimo više jedna sramota!` |
| Nehemija 2,18 | Ja im otkrih kako ruka mog Boga, njegova dobra ruka, bijaše na meni i kako mi kralj bijaše govorio. Oni tada rekoše: `Dignimo se i gradimo!`, I oni mi pružiše pomoć za tu dobru stvar. |
| Nehemija 2,19 | Sanbalat Horonit, Tobija sluga ammonitski i Gešem Arapin, bijahu doznali to, smijali su nam se i prezirali nas. Oni rekoše: ` Što ćete vi dakle učiniti? Pobuniti se protiv kralja?` |
| Nehemija 2,20 | Ja im dadoh ovaj odgovor i rekoh im: ` To je Bog *nebesa sam koji će nam je udesiti uspjeh; mi, njegove sluge, mi smo se digli i gradit ćemo. Ali za vas, neće biti ni dijela, ni prava, ni sjećanja u Jeruzalemu.` |
