| Pjesma nad pjesmama 2,1 | Ja sam jedan narcis iz Ravnice, jedan ljiljan iz doline . (On) |
| Pjesma nad pjesmama 2,2 | Kao ljiljan među kupinama, takva je moja družica među djevojkama. (Ona) |
| Pjesma nad pjesmama 2,3 | Kao jabukovo stablo u sred drveća šumskog, takav je moj moj mili među mladićima. U njegovoj sjeni, po svojoj želji, ja sjedam; i plod je njegov sladak nepcu mojem. |
| Pjesma nad pjesmama 2,4 | On me uvodi u kabare, ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav. |
| Pjesma nad pjesmama 2,5 | Okrijepite me kolačima od grožđa; poduprite me jabukama: jer, ja sam bolesna od ljubavi. |
| Pjesma nad pjesmama 2,6 | Njegova ljevica je pod mojom a njegova me desnica me steže! (On) |
| Pjesma nad pjesmama 2,7 | Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske, gazelama ili srnama poljskim: Ne budite, ne budite Ljubavi moje prije no što to ona ne poželi. |
| Pjesma nad pjesmama 2,8 | Ja čujem, dragi moj! Evo ga: on dolazi! Skačući preko visova, poskakujući preko brijegova, |
| Pjesma nad pjesmama 2,9 | moj dragi je kao gazela ili srnino jelenče. Evo ga: on se zaustavlja iza našeg zida; on pogleda kroz okno; on vreba kroz rešetke. |
| Pjesma nad pjesmama 2,10 | Moj dragi pjeva i kaže meni: `Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i otiđimo. |
| Pjesma nad pjesmama 2,11 | Jer evo zima prolazi; kiša prestaje, ona odlazi. |
| Pjesma nad pjesmama 2,12 | Cvijeće se vidi po zemlji; doba pjesme stiže; i glas se grlice u kraju našem čuje. |
| Pjesma nad pjesmama 2,13 | Smokvik dozrijeva svoj zeleni plod i loze u pupoljcima već mirišu. Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i pođi. |
| Pjesma nad pjesmama 2,14 | Moja golubice u udubini jedne stijene, najskrovitijoj u hridini, pokaži mi svoje lice, daj da čujem tvoj glas; jer, ugodan je tvoj glas, i tvoje lice dražesno.` |
| Pjesma nad pjesmama 2,15 | `Pohvatajmo lisce, male lisice koje pustoše po vinogradu, dok je još u pupoljcima vinograd naš !` |
| Pjesma nad pjesmama 2,16 | Moj je dragi moj, i njegova sam ja, koji pase među ljiljanima, |
| Pjesma nad pjesmama 2,17 | odavde nek dan otpočine i nek sjene pobjegnu, vrati se! ti, budi kao, dragi moj, gazela ili srnino jelenče, na visovima odjelitim . |
