| Pjesma nad pjesmama 4,1 | Kako si ti lijepa, drugo moja! Kako si lijepa! Tvoje su oči golubice pod velom tvojim. Tvoja kosa je kao stado koza koje se sjuri niz planinu Galaad . |
| Pjesma nad pjesmama 4,2 | Tvoji su zubi kao stado za striženje koje se uspinje iz perionice: svi imaju blizanca nitko ih razlikovati ne može. |
| Pjesma nad pjesmama 4,3 | Kao jedna skerletna vrpca tvoje su usnice, i tvoje jezik ljubak je. Kao kriška nara tvoja je sljepoočnica ispod vela tvoga. |
| Pjesma nad pjesmama 4,4 | Kao Kula Davidova tvoj je vrat, građen za ratni plijen: tisuću je štitova tu obješeno, sve vrste oklopa od junaka . |
| Pjesma nad pjesmama 4,5 | Tvoje su dvije dojke kao jelenčeta dva, blizanci jedne gazele; koji minu između ljiljana. |
| Pjesma nad pjesmama 4,6 | Odavde nek dan otpočine i nek sjene pobjegnu, ja ću otići na brdo mirhom posuto i na brijeg tamjanom obvijen . |
| Pjesma nad pjesmama 4,7 | Ti si sva lijepa, družice moja! Manjka, nikakvog ti nemaš! |
| Pjesma nad pjesmama 4,8 | Sa mnom, iz Libana, o zaručnice, sa mnom, iz Libana ti ćeš doći; spustit ćeš se s vrha Amana, s vrha Senira i Hermona, iz skrovišta lavljih i planina gdje |
| Pjesma nad pjesmama 4,9 | Ti me izluđuješ, sestro moja, o zaručnice, ti me izluđuješ već i samo jednim od samo jednim od tvojih đerdana. |
| Pjesma nad pjesmama 4,10 | Kako su tvoja milovanja lijepa, sestro moja, o zaručnice! Što su tvoja milovanja bolja od vina, i miris tvojih miomirisa nego svi balzami! |
| Pjesma nad pjesmama 4,11 | Tvoje usne liju nektar, o zaručnice; med i mlijeko su pod tvojim jezikom; a miris tvoje odjeće je kao dah Libana. |
| Pjesma nad pjesmama 4,12 | Ti si jedan vrt zakračunan, sestro moja, o zaručnice; jedan izvor zaključan, jedan zdenac zapečačen! |
| Pjesma nad pjesmama 4,13 | Tvoji su izdanci raj od narova, s probranim plodovima; kana s nardom, |
| Pjesma nad pjesmama 4,14 | od narda i šafrana, od cimetove kore i cimeta, mirhe i aloje, sa svim najdivnijim mirisima. (Ona) |
| Pjesma nad pjesmama 4,15 | Ja sam jedan vodoskok iz vrtova, jedno vrelo žustrih voda, kojima buja Liban! |
| Pjesma nad pjesmama 4,16 | Probudi se, Akvilone! Dođi, Otane ! Učini da zamiriši moj vrt, i da njegovi mirisi poteku! Da moj dragi dođu u vrt svoj i jede plodove probrane! (On) |
