| Rimljanima 1,1 | Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan biti *apostolom, izdvojen za objaviti *Evanđelje Božje. |
| Rimljanima 1,2 | To Evanđelje, koje on već bijaše obećao, po svojim *prorocima, u Svetim pismima, |
| Rimljanima 1,3 | tiču se njegovog Sina, potomka po tijelu, roda Davidova, |
| Rimljanima 1,4 | postavljenog, po Duhu Svetom, Sinom Božjim s vlašću po uskrsnuću iz mrtvih, Isusa Krista Gospodina našeg. |
| Rimljanima 1,5 | Putem njega mi smo primili milost biti apostolom za voditi k pokornosti vjeri, u slavi njegovog *imena, sve *poganske narode, |
| Rimljanima 1,6 | od kojih ste i vi također oni koje je Isus Krist pozvao. |
| Rimljanima 1,7 | Svim miljenicima Božjim koji su u Rimu, svetima, po pozivu Božjem, vama, milost i mir od Boga našeg Oca i Gospodina Isusa Krista. |
| Rimljanima 1,8 | Najprije, ja zahvaljujem svom Bogu po Isusu Kristu za vas sve: u cijelom svijetu proglašava se da vi vjerujete. |
| Rimljanima 1,9 | Jer, Bog mi je svjedokom, on kojem ja posvećujem bogosluženje u svom duhu navješćujući *Evanđelje Sina njegovog: bez prestanka ja vas spominjem, |
| Rimljanima 1,10 | tražeći stalno u svojim molitvama da imam, najzad, priliku naći se kod vas. |
| Rimljanima 1,11 | Ja, naime, imam živu želju vidjeti vas, da bih vam priopćio duhovni dar da budete njime učvršćeni, |
| Rimljanima 1,12 | ili radije, da budete okrijepljeni sobom i kod sebe vjerom koja nam je zajednička, vama i meni. |
| Rimljanima 1,13 | Neću vas ostaviti da ne znate, Braćo, da sam ja često smišljao doći kod vas sve do sada u tome sam bivao sprječavan, da bih ubrao koji plod kod vas, kao i kod drugih naroda poganskih. |
| Rimljanima 1,14 | Ja sebe dugujem Grcima, kao i barbarima, ljudima obrazovanim kao i neznalicama; |
| Rimljanima 1,15 | otuda, moja želja da vama navijestiti Evanđelje, vama također koji ste u Rimu. |
| Rimljanima 1,16 | Jer, ja se ne stidim *Evanđelja: ono je sila Božja za spas nekoga tko vjeruje, *Židova najprije, potom Grka. |
| Rimljanima 1,17 | U njemu je, naime, pravda Božja *otkrivena, vjerom i za vjeru, prema onom što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti . |
| Rimljanima 1,18 | Naime, gnjev se Božji otkriva s visine *neba protiv svekolike bezbožnosti i cjelokupne nepravednosti ljudi koji drže nepravdom zarobljenu istinu; |
| Rimljanima 1,19 | jer, ono što se može spoznati o Bogu za njih je objavljeno: Bog im je pokazao to. |
| Rimljanima 1,20 | Naime, od stvaranja svijeta, njegove nevidljive savršenosti, vječna moć i božanstvenost, vidljive u njegovim djelima, za razum; oni su, dakle neoprostivi, |
| Rimljanima 1,21 | budući da, poznavaj ući Boga, oni mu nisi iskazali ni slavu ni zahvalnost koja pripada Bogu; naprotiv, oni su zabludjeli u svojim ispraznim umovanjima i njihovo bezumno srce je postalo plijen tminama: |
| Rimljanima 1,22 | držeći sebe mudrima, oni su postali ludi; |
| Rimljanima 1,23 | oni su zamijenili nepropadivu slavu Božju za slike propadljivog čovjeka, ptica, četveronožaca, gmazova. |
| Rimljanima 1,24 | Zato Bog je njih izručio pohlepnosti njihovih *srca, *nečistoću gdje su unedostojili sami sebi svoja vlastita tijela. |
| Rimljanima 1,25 | Oni su zamijenili Božju istinu za laž, obožavali i služili stvorenja umjesto stvoritelja koji je blagoslovljen vječito. *Amen. |
| Rimljanima 1,26 | Zato ih je Bog predao nedostojnim strastima: njihove su žene zamijenile prirodne odnose za odnose protivne prirodi; |
| Rimljanima 1,27 | ljudi također, napuštaj ući prirodne odnose sa ženama, uspaljivali su se od žudnje jedni za druge, počinjavajući besramlje čovjeka s čovjekom i primajući u sebi pravednu plaću svoje zabludjelosti. |
| Rimljanima 1,28 | I kako nisu držali dobrim čuvati poznavanje Boga, Bog ih je izručio njihovoj pameti bez suda: oni čine onako kako ne bi trebalo. |
| Rimljanima 1,29 | Oni su izvršili sve vrste nepravednosti, izopačenosti, pohote, opakosti, puni zavisti, ubojstava, svađa, lukavosti, otimačine, opadanja, |
| Rimljanima 1,30 | klevetanja, neprijatelji Božji, izazivači, osorni, snovači zla, pobunjenici protiv svojih roditelja, |
| Rimljanima 1,31 | bez uma, bez odanosti, bez srca, bez milosti. |
| Rimljanima 1,32 | Iako su znali presudu Božju imenujući dostojnima smrti one koji počinjavaju takva djela, oni se ne samo ne sustežu izvršiti ih, već ih još i odobravaju onima koji ih počinjavaju. |
