Tražilica


Rimljanima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 2,1Ti dakle nisi za ispriku, ti, koji god da jesi, koji sudiš; jer, sudeći drugome, ti sudiš samome sebi, budući da i ti sam činiš tome tako, ti koji sudiš.
Rimljanima 2,2No, Mi znamo da suđenje Božje vrši se prema istini protiv onih koji počinjavaju takva djela.
Rimljanima 2,3Misliš li, ti koji sudiš onima koji ih počinjavaju i koji postupaš kao i oni, da ćeš izbjeći suđenju Božjem?
Rimljanima 2,4 Ili pak, prezireš li ti bogatstva njegove dobrote, njegove strpljivosti i njegove darežljivosti, a da ne shvatiš da te ta dobrota vodi k obraćenju?
Rimljanima 2,5Svojom okorjelošću, svojim okorjelim srcem ti gomilaš protiv sebe jednu riznicu gnjeva za dan njegovog gnjeva kad će se otkriti pravedno suđenje Boga
Rimljanima 2,6koji vratit će svakome prema njegovim djelima:
Rimljanima 2,7vječni život onima koji svojim ustrajnim dobročinstvima, tragaju za slavom, čašću i nepropadivošću,
Rimljanima 2,8ali, gnjev i srdžba onima, koji pobunom, bune se protiv istine i podvrgavaju se nepravdi.
Rimljanima 2,9Nevolja i zebnja svakom čovjeku koji čini zlo, za *Židova najprije i za Grka;
Rimljanima 2,10slava, čast i mir onome tko čini dobro, Židovu najprije, potom Grku,
Rimljanima 2,11jer, u Boga nema pristranosti.
Rimljanima 2,12Svi oni koji su zgriješili bez *zakona propast će bez *zakona; svi oni koji su griješili pod poretkom zakona bit će suđeni po zakonu.
Rimljanima 2,13Nisu, naime, oni koji slušaju zakon koji su pravedni pred Bogom; opravdani bit će oni koji ga primjenjuju.
Rimljanima 2,14Kad *pogani, ne imajući zakon, po naravi čine ono što zakon propisuje, oni sami sebi drže mjesto zakona, oni koji nemaju zakona.
Rimljanima 2,15Oni pokazuju da djelo koje zakon propisuje upisano je u njihovom *srcu; njihova savjest tome svjedoči jednako tako kao njihova unutarnja suđenja koja ih naizmjence optužuju i brane .
Rimljanima 2,16To je ono što će se pojaviti na dan kad, prema mom *Evanđelju, Bog sudit će po Isusu Kristu ponašanje svakog od ljudi.
Rimljanima 2,17Ali, ako ti koji nosiš *ime Židov, koji se oslanjaš na *zakon u koji stavljaš svoj *ponos u svog Boga
Rimljanima 2,18ti koji poznaješ njegovu volju, ti koji, poučen zakonom, razlikuješ bitno,
Rimljanima 2,19ti koji si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlost onima koji su u tminama,
Rimljanima 2,20odgojitelj neznalicama učitelj prostima, jer, ti u zakonu posjeduješ isti izraz saznanja i istine …
Rimljanima 2,21Eh dobro! Ti koji poučavaš drugog, ti sebe samog ne poučavaš! Ti propovijedaš da se ne krade, a ti kradeš!
Rimljanima 2,22Ti zabranjuješ preljubu, a sam počinjavaš preljubu! Ti se užasavaš idola, a okradaš njihove templove!
Rimljanima 2,23Ti svoj ponos gradiš na zakonu, a sam obeščašćuješ Boga kršeći zakon!
Rimljanima 2,24Naime, kao što je pisano, *ime Božje je huljeno zbog vas među poganima.
Rimljanima 2,25Nesumnjivo *obrezanje je korisno ako primjenjuješ zakon, ali, ako prestupaš zakon, svojim obrezanjem ti si samo jedan neobrezani.
Rimljanima 2,26Ako dakle, jedan neobrezani pazi propise zakona, njegovo mu neobrezanje neće li se ubrojiti kao obrezanje?
Rimljanima 2,27I onaj koji, tjelesno neobrezan, ispunjava zakon, sudit će ti, tebi koji, slovom zakona i obrezanjem, prestupaš zakon.
Rimljanima 2,28Naime, nije ono što se vidi ono što čini Židova, ni vidljivi znak na tijelu koji je načinilo obrezanje,
Rimljanima 2,29već je ono što je skriveno ono što čini Židova, a obrezanje je ono *srca, onim što otkriva Duh, a ne slovo . Evo čovjeka koji prima svoju pohvalu, ne od ljudi, već od Boga.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje