| Rimljanima 4,1 | Što ćemo dakle, reći o Abrahamu, našem pretku? Što je dobio po tijelu ? |
| Rimljanima 4,2 | Ako Abraham bijaše opravdan svojim djelima, on se ima čime *ponositi, ali ne pred Bogom. |
| Rimljanima 4,3 | Naime, što kaže Pismo? Abraham imade vjeru u Boga i to mu bi uračunano kao pravednost. |
| Rimljanima 4,4 | A, onome koji ispuni djela, plaća nije uračunana kao milost, već kao dug. |
| Rimljanima 4,5 | Naprotiv, onome koji ne ispuni djela već vjeruje u onoga koji otkupljuje bezbožnika, njegova vjera je uračunana kao otkupljenje. |
| Rimljanima 4,6 | Tako je David slavio sreću čovjeka u čiji račun Bog unosi pravednost neovisno o djelima: |
| Rimljanima 4,7 | Sretni oni čije su uvrjede bile oproštene i grijehovi izmireni |
| Rimljanima 4,8 | Sretan čovjek u račun kojem Gospodin ne unosi grijeha. |
| Rimljanima 4,9 | ta izjava o sreći tiče li se dakle, *samo obrezanih ili, jednako i neobrezanih? Mi, naime, kažemo: vjera Abrahamova njemu bi uračunana kao pravednost. |
| Rimljanima 4,10 | Ali, u kojim okolnostima ona to bi? Prije, ili poslije obrezanja? Ne poslije, već prije! |
| Rimljanima 4,11 | Potom *znak obrezanja njemu bi dan kao pečat pravednosti primljen po vjeri kad još bijaše neobrezan; tako postade on najednom ocem svih neobrezanih vjernika, da bi im pravednost bila uračunana, |
| Rimljanima 4,12 | i ocem obrezanih, onih koji ne samo da pripadaju narodu obrezanih, već hode također stazama vjere našeg oca Abrahama prije njegova obrezanja. |
| Rimljanima 4,13 | Naime, nije na temelju *zakona, već na temelju pravednosti po vjeri, obećanje da će primiti svijet bilo dano Abrahamu ili njegovu potomstvu. |
| Rimljanima 4,14 | Ako baštinici su na temelju zakona, vjera više nema smisla i obećanje je poništeno. |
| Rimljanima 4,15 | Jer, zakon proizvodi gnjev; ondje gdje nema zakona, nema ni njegovog kršenja. |
| Rimljanima 4,16 | Također, je li to po vjeri da se postaje baštinikom, da bi obećanje ostalo valjano za sve potomstvo Abrahamovo, ne samo za one koji se pozivaju na zakon, već također i za one koji se pozivaju na vjeru Abrahama, nama svima oca. |
| Rimljanima 4,17 | Naime, pisano je: Ja sam od tebe načinio oca jednog velikog broja naroda. On je naš otac pred onim u koga je vjerovao, Bogom koji oživljava mrtve i priziva u postojanje ono što ne postoji. |
| Rimljanima 4,18 | Ufajući protiv svakog ufanja, on vjerovaše i postade tako ocem velikog broja naroda prema riječi: Takvo će biti tvoje potomstvo. |
| Rimljanima 4,19 | On ne oslabi u vjeri promatraj ući svoje tijelo bijaše gotovo stogodišnjakom, on i krilo materinsko u Sare, jedno i drugo dosegnuto smrću1. |
| Rimljanima 4,20 | Pred božanskim obećanjem od ne pade u sumnju, već bi ojačan vjerom i iskaza slavu Bogu, |
| Rimljanima 4,21 | potpuno uvjeren da, ono što je bio obećao, Bog ima snage to izvršiti. |
| Rimljanima 4,22 | Evo zašto to bi uračunano kao pravednost. |
| Rimljanima 4,23 | A, nije samo za njega samog pisano: To mu bi uračunano, |
| Rimljanima 4,24 | već i za nas također, nas kojima će vjera biti uračunana budući da mi vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo između mrtvih Isusa, našeg Gospodina, |
| Rimljanima 4,25 | izručenog za naše greške i uskrslog za naše otkupljenje. |
