| Rimljanima 7,1 | Ili pak, ne znate li vi, braći ja govorim ljudima nadležnim u stvari zakona da zakon nema vlasti nad čovjekom nego onoliko dugo vremena koliko on živi? |
| Rimljanima 7,2 | Tako, udana žena vezana je jednim zakonom za čovjeka toliko koliko je on u životu; ali, umre li on, on više nije pod ženidbenim zakonom. |
| Rimljanima 7,3 | Dakle, ako za svog živog muža ona pripadaše jednom drugom, ona bi bila nazvana preljubnicom; ali, ako muž umre, ona je slobodna glede zakona, tako da neće biti preljubnicom ako pripadajući jednom drugom. |
| Rimljanima 7,4 | Vi isto tako, Braćo moja, vi ste bili osuđeni na smrt glede zakona, po tijelu Kristovom, za pripasti jednom drugom, Uskrsnulom iz mrtvih, da bismo donosili plodove za Boga. |
| Rimljanima 7,5 | Naime, kad bijasmo u tijelu grješne strasti, služeći se zakonom, djelovaše u našim udovima, da bismo mi donijeli plodove za smrt. |
| Rimljanima 7,6 | Ali sada, mrtvi onome što nas držaše zarobljenima, mi smo bili oslobođeni od zakona, na takav način da služimo pod novim redom Duha, a ne više pod istrošenim redom pravila slova . |
| Rimljanima 7,7 | Što reći? *Zakon da bi bio grijeh? Sigurno ne! Ali, ja sam upoznao grijeh samo po zakonu. Tako ja ne bih poznao pohlepu da zakon ne bijaše rekao: Ti nećeš žudjeti. |
| Rimljanima 7,8 | Koristeći se prilikom; grijeh je proizveo u meni sve vrste pohlepa posredstvom zapovijedi. Jer, bez zakona, grijeh je mrtva stvar. |
| Rimljanima 7,9 | Nekada, u odsustvu zakona, ja življah. Ali, zapovijed je došla, |
| Rimljanima 7,10 | grijeh je oživio, a ja sam umro: zapovijed koja treba voditi u život, počela je mene voditi u smrt. |
| Rimljanima 7,11 | Jer grijeh, koristeći priliku, zaveo me posredstvom zapovijedi i, po njoj, predao me smrti. |
| Rimljanima 7,12 | Tako dakle, zakone je *svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra. |
| Rimljanima 7,13 | Tada, ono što je dobro da li je postalo uzrokom smrti za mene? Sigurno ne! Već je to grijeh: služeći se onim što je dobro, on mi je dao smrt, da bi bio pokazan kao grijeh i da bi se pojavio u svoj svojoj žestini grješnosti, posredstvom zapovijedi. |
| Rimljanima 7,14 | Mi znamo, sigurno, da *Zakon je duhovan; ali ja, ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu. |
| Rimljanima 7,15 | Zaista, je ne razumijem ništa što činim: ono što ja hoću, to ne činim, već ono što mrzim, to ja činim. |
| Rimljanima 7,16 | No, ako ono što neću, ja to činim, ja sam suglasan sa zakonom i priznajem da je on dobar; |
| Rimljanima 7,17 | nisam dakle, ja koji postupa tako, već grijeh koji stanuje u meni. |
| Rimljanima 7,18 | Jer, ja znam da u meni hoću reći u mom tijelu dobro ne stanuje: htjeti dobro, meni je na dohvatu, a ne ispuniti ga, |
| Rimljanima 7,19 | pošto dobro koje hoću, ja ga ne činim, a zlo koje neću, ja ga činim. |
| Rimljanima 7,20 | A, ako ono što ja neću, ja to činim, nisam ja taj koji djeluje, već grijeh koji stanuje u meni. |
| Rimljanima 7,21 | Ja koji hoću činiti dobro, ja ustanovljavam dakle taj zakon: zlo je ono što je meni na dohvatu. |
| Rimljanima 7,22 | Jer, ja nalazim zadovoljstvo u zakonu Božjem, kao unutarnji čovjek |
| Rimljanima 7,23 | ali, u svojim udovima, ja otkrivam jedan drugi zakon koji se bori protiv zakona koji priznaje moj razum: on čini od mene zatvorenika zakona grijeha koji je u mojim udovima. |
| Rimljanima 7,24 | Nesretan li sam čovjek! Tko će me osloboditi ovog tijela koje pripada smrti? |
| Rimljanima 7,25 | Hvala budi Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu! Evo me dakle u isti mah podvrgnutog po razumu zakonu Božjem i po tijelu zakonu grijeha. |
