Tražilica


Stvaranje 37. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Stvaranje 37,1Jakov obitavaše u zemlji gdje njegov otac bijaše izbjeglicom.
Stvaranje 37,2Evo obitelji Jakovljeve . Josip, star sedamnaest godina, napasaše ovce sa svojom braćom. Josip je bio dijete koje je pratilo sinove Bilhaine i sinove Zilpine, žena svojeg oca. On izvješćivaše svog oca o njihovim ogovaranjima .
Stvaranje 37,3Izrael je pretpostavljao Josipa svoj njegovoj braći jer ga je stekao u starosti svojoj. On mu dade načiniti jednu prinčevsku tuniku
Stvaranje 37,4a njegova braća uvidješe da ga on pretpostavlja njima svima; oni ga zamrzješe i ne mogoše s njim više razgovarati prijateljski.
Stvaranje 37,5Josip usni san koji ispriča svojoj braći a oni ga još više zamrzješe.
Stvaranje 37,6` Poslušajte dakle, reče im on, san koji sam usnio.
Stvaranje 37,7Upravo smo povezivali snoplje usred polja kad se moj snop uzdiže i osta uspravan. Vaše snoplje ga okruži i pokloni se pred njim. `
Stvaranje 37,8Njegova braća mu odgovoriše: ` Želiš li ti vladati nad nama kao kralj ili nam gazdovati kao gospodar ? ` Oni ga zamrzješe još više zbog njegovih snova i njegovih riječi.
Stvaranje 37,9Josip imade još jedan drugi san koji ispriča svojoj braći: ` Evo, reče on, ja sam usnio još jedan san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda se pokloniše preda mnom. `
Stvaranje 37,10On ga ispriča svojem ocu kao i svojoj braći; njegov otac ga izgrdi i reče mu: ` Koji si to san imao! Hoćemo li, ja, tvoja majka i tvoja braća, doći pokloniti se pred tobom do zemlje? `
Stvaranje 37,11Njegova ga braća omrznuše ljubomorno, no njegov otac sustegnu stvar.
Stvaranje 37,12Njegova braća odoše u Sišem napasati stado svojeg oca.
Stvaranje 37,13Ovaj tada reče Josipu: ` Nisu li tvoja braća na ispaši u Sišemu? Idi, ja te šaljem s njima. ` ` Evo me `, odgovori on
Stvaranje 37,14` idi vidjeti, reče mu on, kako se ponašaju tvoja braća, kako je stado, i izvijesti me o novostima. ` Bila je to dolina Hebrona kamo ga on otposla, a Josip ode u Sišem.
Stvaranje 37,15Jedan ga čovjek nađe kako luta poljem i taj ga čovjek upita:`Što tražiš ti? `
Stvaranje 37,16` Tražim svoju braću, odgovori on. Pokaži mi dakle gdje oni napasaju. `
Stvaranje 37,17Čovjek mu odgovori: ` Oni su otišli odavde jer ja sam ih čuo reći: ` Hajdemo u Dotan .` Josip slijediše svoju braću koju nađe u Dotanu.
Stvaranje 37,18Oni ga ugledaše iz daljine. Prije no što je bio blizu njih oni mu snovaše smrt.
Stvaranje 37,19Rekoše jedni drugima: ` Evo dolazi čovjek koji sanja.
Stvaranje 37,20Sad je čas! Hajde! Ubijmo ga i bacimo u jame. Reći ćemo da ga je jedna od divljih zvijeri požderala pa ćemo vidjeti što je bilo od njegovih snova! `
Stvaranje 37,21Ruben to ču i htjede ga izbaviti iz njihovih šaka: `Ne dirajmo njegov život `, reče on.`
Stvaranje 37,22Za izbaviti ga iz njihovih ruku i vratiti ga njegovom ocu, Ruben im reče: ` Ne prolijevajte krvi, bacite ga u tu jamu u pustinji, i ne nanosite ruku na njega. `
Stvaranje 37,23Dakle, u času kad Josip stiže k svojoj braći, ona mu strgoše tuniku, prinčevsku tuniku koju je imao na sebi.
Stvaranje 37,24Dočepaše ga se i baciše u jamu; ta jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode.
Stvaranje 37,25Potom sjedoše jesti. Digavši oči, oni vidješe jednu karavanu Ismaelita koji su dolazili iz Galada i čije deve su prenosile tragantovu, terpentinsku i ladanumovu smolu za prodaju u Egiptu .
Stvaranje 37,26Juda reče svojoj braći: `Koje koristi ako bi ubili svojeg brata i skrili njegovu krv ?
Stvaranje 37,27Hajdemo ga prodati Ismaelitima i ne nosimo ruke na njega, jer naš je brat, to jest naše meso. ` Braća ga njegova poslušaše.
Stvaranje 37,28Madijanitski trgovci koji prolažaše izvukoše Josipa iz ruke i prodadoše ga za dvadeset srebrenih sikala Ismaelitima, koji ga odvedoše u Egipat.
Stvaranje 37,29Kad se Ruben vrati k Jami, Josip više nije bio u njoj. On *rastrga svoju odjeću,
Stvaranje 37,30i okrenu se k svojoj braći govoreći: ` Dijete nije više ondje! A ja, kamo ću ja ići? `
Stvaranje 37,31Oni uzeše Josipovu tuniku i, zaklavši jednog jarca, natopiše ju njegovom krvlju.
Stvaranje 37,32Oni poslaše odnijeti prinčevsku tuniku svojem ocu i reći mu: ` Ovo smo našli. Prepoznaješ li ti tuniku svojeg sina ili ne. `
Stvaranje 37,33On ju prepozna i povika: `Tunika mojeg sina! Jedna ga je divlja zvijer požderala, Josip je raskomadan! `
Stvaranje 37,34Jakov rastrga svoju odjeću, opasa *kostrijet i uze žaliti svojeg sina za dugo vrijeme.
Stvaranje 37,35Kad svi njegovi sinovi i njegove kćeri dođoše ga tješiti, on se odbi tješiti jer, govoraše on ` u žalosti ja ću sići k svojem sinu u *boravište mrtvih `. Njegov ga otac oplaka,
Stvaranje 37,36a Madianiti ga prodadoše u Egiptu Potifaru, *eunuhu *Faraonovom, velikom ključaru .
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje