| Ivan 20,1 | A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidje, da je kamen odvaljen od groba. |
| Ivan 20,2 | Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku, koga je ljubio Isus, i reče im: "Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga položiše." |
| Ivan 20,3 | Izađe dakle Petar i drugi učenik, i pođoše na grob. |
| Ivan 20,4 | Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob. |
| Ivan 20,5 | On se sagne i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe. |
| Ivan 20,6 | Onda dođe i Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže, |
| Ivan 20,7 | I otirač, koji je bio na glavi njegovoj, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savit na jednom mjestu. |
| Ivan 20,8 | Tada uđe i drugi učenik, koji je bio prvi došao na grob, i vidje i vjerova; |
| Ivan 20,9 | Jer još nijesu razumjeli Pisma, da je trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih. |
| Ivan 20,10 | Onda odoše opet učenici kući. |
| Ivan 20,11 | A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagne se nad grob, |
| Ivan 20,12 | I vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan pokraj glave, a jedan pokraj nogu, gdje je bilo položeno tijelo Isusovo. |
| Ivan 20,13 | Oni joj rekoše: "Ženo, što plačeš!" Reče im: "Uzeše Gospodina mojega, i ne znam, gdje ga položiše, |
| Ivan 20,14 | Kad je bila ovo rekla, obazre se natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije znala, da je Isus. |
| Ivan 20,15 | Isus joj reče: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Ona misleći, da je vrtlar, reče mu: "Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi, gdje si ga položio, i ja ću ga uzeti." |
| Ivan 20,16 | Reče joj Isus: "Marija!" Ona se obazre i reče mu hebrejski "Rabbuni", to znači: "Učitelju". |
| Ivan 20,17 | Reče joj Isus: "Nemoj me se dodirnuti, jer još nijesam uzašao k Ocu svojemu. Nego idi k braći mojoj i kaži im: "Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu." |
| Ivan 20,18 | Marija Magdalena otide i javi učenicima: "Vidjela sam Gospodina, i ovo mi je rekao." |
| Ivan 20,19 | A kad bi uveče onaj prvi dan sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se bili učenici skupili od straha pred Židovima, dođe Isus, i stade na sredinu, i reče im: "Mir vam!" |
| Ivan 20,20 | I kad je bio ovo rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se obradovaše učenici, što vidješe Gospodina. |
| Ivan 20,21 | I reče im opet: "Mir vam! Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas." |
| Ivan 20,22 | Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i reče: "Primite Duha Svetoga! |
| Ivan 20,23 | Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se, i kojima zadržite, zadržat će se." |
| Ivan 20,24 | A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus. |
| Ivan 20,25 | I rekoše mu drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina," A on im reče: "Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati." |
| Ivan 20,26 | I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: "Mir vam!" |
| Ivan 20,27 | Potom reče Tomi: "Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!" |
| Ivan 20,28 | Tada mu reče: "Gospodin moj i Bog moj!" |
| Ivan 20,29 | Reče mu Isus: "Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe i vjerovaše!" |
| Ivan 20,30 | I mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim; koja nijesu napisana u knjizi ovoj. |
| Ivan 20,31 | A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo. |
|
| Ivan 20,1 | Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. |
| Ivan 20,2 | Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše. |
| Ivan 20,3 | Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. |
| Ivan 20,4 | Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. |
| Ivan 20,5 | Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. |
| Ivan 20,6 | Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže |
| Ivan 20,7 | i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. |
| Ivan 20,8 | Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. |
| Ivan 20,9 | Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. |
| Ivan 20,10 | Potom se učenici vratiše kući. |
| Ivan 20,11 | A Marija je stajala vani kod groba i plakala. |
| Ivan 20,12 | Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. |
| Ivan 20,13 | Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše. |
| Ivan 20,14 | Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. |
| Ivan 20,15 | Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti. |
| Ivan 20,16 | Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju! |
| Ivan 20,17 | Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu. |
| Ivan 20,18 | Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao. |
| Ivan 20,19 | I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama! |
| Ivan 20,20 | To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. |
| Ivan 20,21 | Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. |
| Ivan 20,22 | To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. |
| Ivan 20,23 | Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im. |
| Ivan 20,24 | Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. |
| Ivan 20,25 | Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. |
| Ivan 20,26 | I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama! |
| Ivan 20,27 | Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran. |
| Ivan 20,28 | Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj! |
| Ivan 20,29 | Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! |
| Ivan 20,30 | Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. |
| Ivan 20,31 | A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. |
|
| Ivan 20,1 | Prvog dana u tjednu, u zoru, dok još bijaše mračno, Marija iz Magdale dođe k grobu i vidje da kamen bijaše skinut s groba. |
| Ivan 20,2 | Ona potrča, sastade Šimuna-Petra i drugog učenika, onog kojeg Isus voljaše, i reče im: ` Skinut je kamen s groba Gospodinovog i mi ne znamo kamo je stavljen. ` |
| Ivan 20,3 | Tad Petar iziđe, kao i drugi učenici, i odoše k grobu. |
| Ivan 20,4 | Oni potrčaše obojica zajedno, ali drugi učenik trčaše brže nego Petar i stiže prvi k grobu. |
| Ivan 20,5 | On se nagnu i vidje povoje koji bijahu položeni ondje. Ipak, on ne uđe. |
| Ivan 20,6 | Stiže, za njim, Šimun-Petar, koji ga slijeđaše: on uđe u grob i osmotri povoje odložene ondje |
| Ivan 20,7 | i pokrov kojim bijaše pokrivena glava; ovaj ne bijaše odložen s povojima već bijaše smotan po strani, na jednom drugom mjestu. |
| Ivan 20,8 | Tad onaj drugi učenik, onaj koji bijaše stigao prvi, uđe u grob; on vidje i povjerova. |
| Ivan 20,9 | Naime, oni još ne bijahu razumjeli Pismo prema kojem Isus trebaše ustati od mrtvih. |
| Ivan 20,10 | Nakon čega, učenici se vratiše. ( Mk 16.9-11) |
| Ivan 20,11 | Marija bijaše ostala napolju, kod groba, i plakala. Sva u plaču ona se nagnu k grobu |
| Ivan 20,12 | i vidje dva *anđela, odjevena u bijelo, sjedjeti na istom mjestu gdje tijelo Isusovo bijaše položeno, jednog kod glave, a drugog kod nogu. |
| Ivan 20,13 | ` Ženo, rekoše joj oni, zašto plačeš? ` On im odgovori: ` Odnijeli su mog Gospodina, a ja ne znam gdje su ga stavili. ` |
| Ivan 20,14 | Govoreći ona se okrenu i vidje Isusa koji stajaše ondje, ali ona ne znaše da to bijaše on. |
| Ivan 20,15 | Isus joj reče: ` Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? ` Ali, ona, vjeruj ući da ima posla s čuvarem vrta reče njemu: ` Gospodine, ako si ti taj koji ga je odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga ići uzeti. ` |
| Ivan 20,16 | Isus joj reče: ` Marijo. Ona se okrenu i reče mu na hebrejskom: ` Rabbuni ` što znači: Učitelju. |
| Ivan 20,17 | Isus joj reče: ` Ne zadržavaj me ! jer, ja nisam još uspeo se k Ocu mom. Ti, idi pronaći moju braću i reci im da se ja uspinjem k Ocu mom koji je vaš Otac, prema mom Bogu koji je vaš Bog. |
| Ivan 20,18 | Marija iz Magdale dođe tad obznaniti učenicima: ` Ja sam vidjela Gospodina, i evo što mi je on rekao. ` ( Mt 28.16-20 Mk 16.14-18; Lk 24.36-49) |
| Ivan 20,19 | U večer istog dana koji bijaše prvi dan u tjednu, tada kad, iz straha od *Židova, vrata na kući gdje se nalaziše učenici bijahu zabravljena, Isus dođe, i stade usred njih i reče im: ` Muri budi s vama!` |
| Ivan 20,20 | Sve govoreći, on pokaza svoje ruke i svoj bok . Videći Gospodina, učenici biše obradovani. |
| Ivan 20,21 | Tada, ponovo, Isus im reče: ` Mir budi s vama. Kao što je Otac poslao mene, sada ja vas šaljem. ` |
| Ivan 20,22 | Budući govorio tako, on puhnu na njih i reče im: ` Primite Duh Sveti; |
| Ivan 20,23 | oni kojima vi oprostite grijehe, bit će im oprošteni. Oni kome vi njih zadržite, bit će zadržani. ` |
| Ivan 20,24 | Međutim Toma, jedan od Dvanaestorice, onaj kojeg su zvali Didim, ne bijaše s njima kad dođe Isus. |
| Ivan 20,25 | Drugi mu učenici, dakle, rekoše: ` Mi smo vidjeli Gospodina! ` Ali, on im odgovori: ` Ako li ja ne vidim na njegovim rukama tragove čavala; ako ja ne uturim prst svoj u njegov bok, ja neću vjerovati! ` |
| Ivan 20,26 | I osam dana kasnije, učenici bijahu nanovo sastali se u kući i Toma bijaše s njima. Isus dođe, sva vrata bijahu zabravljena, od stade usred njih i reče im: ` Mir budi s vama. ` |
| Ivan 20,27 | Potom on reče Tomi: ` Prinesi svoj prst ovdje i gledaj moje ruke; prinesi svoju ruku i uturi ju u moj bok, prestani biti nepovjerljiv i postani čovjek vjere. ` |
| Ivan 20,28 | Toma mu odgovori: ` Moj Gospodine i moj Bože. ` |
| Ivan 20,29 | Isus mu reče: ` Budući da se me vidio, ti si povjerovao: sretni oni koji su vjerovali, mada nisu vidjeli. |
| Ivan 20,30 | Isus je načinio čuda pred očima svojih učenika dosta drugih *znakova koji nisu obuhvaćeni ovom knjigom. |
| Ivan 20,31 | Ovi ovdje bijahu zato da biste vi vjerovali da je Isus *Krist, Sin Božji, i da, vjerujući, imate *život u njegovo ime. |
|
| Jovan 20,1 | A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. |
| Jovan 20,2 | Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. |
| Jovan 20,3 | A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu. |
| Jovan 20,4 | Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu. |
| Jovan 20,5 | I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe. |
| Jovan 20,6 | Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže, |
| Jovan 20,7 | I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. |
| Jovan 20,8 | Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova. |
| Jovan 20,9 | Jer još ne znadijaše pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. |
| Jovan 20,10 | Onda otidoše opet učenici doma. |
| Jovan 20,11 | A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, |
| Jovan 20,12 | I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. |
| Jovan 20,13 | I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. |
| Jovan 20,14 | I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. |
| Jovan 20,15 | Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti. |
| Jovan 20,16 | Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju. |
| Jovan 20,17 | Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. |
| Jovan 20,18 | A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo. |
| Jovan 20,19 | A kad bi uveče onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici skupili od straha Jevrejskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im: mir vam. |
| Jovan 20,20 | I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. |
| Jovan 20,21 | A Isus im reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. |
| Jovan 20,22 | I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti. |
| Jovan 20,23 | Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se. |
| Jovan 20,24 | A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje sa njima kad dođe Isus. |
| Jovan 20,25 | A drugi mu učenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reče: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova, neću vjerovati. |
| Jovan 20,26 | I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: mir vam. |
| Jovan 20,27 | Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. |
| Jovan 20,28 | I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj. |
| Jovan 20,29 | Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. |
| Jovan 20,30 | A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. |
| Jovan 20,31 | A ovo se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo. |
|
