| Djela apostolska 17,1 | Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska. |
| Djela apostolska 17,2 | I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, |
| Djela apostolska 17,3 | Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos. |
| Djela apostolska 17,4 | I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. |
| Djela apostolska 17,5 | Ali tvrdovrati Jevreji zaviđahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši četu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu da ih izvedu pred narod. |
| Djela apostolska 17,6 | A kad njih ne nađoše, povukoše Jasona i neke od braće pred starješine gradske vičući: ovi što zamutiše vasioni svijet dođoše i ovdje, |
| Djela apostolska 17,7 | Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv ćesarevijeh zapovijesti, govoreći da ima drugi car, Isus. |
| Djela apostolska 17,8 | I smutiše narod i starješine gradske koji ovo čuše. |
| Djela apostolska 17,9 | Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. |
| Djela apostolska 17,10 | A braća odmah noću opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uđoše u zbornicu Jevrejsku. |
| Djela apostolska 17,11 | Ovi pak bijahu plemenitiji od onih što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. |
| Djela apostolska 17,12 | Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grčkijeh žena i od ljudi ne malo. |
| Djela apostolska 17,13 | A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovijedi riječ Božiju, dođoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. |
| Djela apostolska 17,14 | A braća onda odmah otpraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje. |
| Djela apostolska 17,15 | A pratioci dovedoše Pavla do Atine: i primivši zapovijest na Silu i Timotija da dođu k njemu što brže, vratiše se. |
| Djela apostolska 17,16 | A kad ih Pavle čekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola; |
| Djela apostolska 17,17 | I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše. |
| Djela apostolska 17,18 | A neki od Epikurovaca i od Stojičkijeh mudraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: šta hoće ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoće nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanđelje o Isusu i o vaskrseniju. |
| Djela apostolska 17,19 | Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ? |
| Djela apostolska 17,20 | Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da vidimo šta će to biti. |
| Djela apostolska 17,21 | A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju. |
| Djela apostolska 17,22 | A Pavle stavši nasred Areopaga reče: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; |
| Djela apostolska 17,23 | Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam. |
| Djela apostolska 17,24 | Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama, |
| Djela apostolska 17,25 | Niti prima ugađanja od ruku čovječijeh, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve. |
| Djela apostolska 17,26 | I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja: |
| Djela apostolska 17,27 | Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas; |
| Djela apostolska 17,28 | Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov. |
| Djela apostolska 17,29 | Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome. |
| Djela apostolska 17,30 | Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; |
| Djela apostolska 17,31 | Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. |
| Djela apostolska 17,32 | A kad čuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te čujemo opet o tom. |
| Djela apostolska 17,33 | Tako Pavle otide između njih. |
| Djela apostolska 17,34 | A neki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; među kojima bješe i Đonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima. |
