| 1. Korincanima 13,1 | Ako jezike čovječije i anđelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči. |
| 1. Korincanima 13,2 | I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. |
| 1. Korincanima 13,3 | I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. |
| 1. Korincanima 13,4 | Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se, |
| 1. Korincanima 13,5 | Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, |
| 1. Korincanima 13,6 | Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, |
| 1. Korincanima 13,7 | Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. |
| 1. Korincanima 13,8 | Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati. |
| 1. Korincanima 13,9 | Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; |
| 1. Korincanima 13,10 | A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto. |
| 1. Korincanima 13,11 | Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo. |
| 1. Korincanima 13,12 | Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat. |
| 1. Korincanima 13,13 | A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima. |
