| Postanak 2,1 | Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. |
| Postanak 2,2 | Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. |
| Postanak 2,3 | I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio. |
| Postanak 2,4 | To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, |
| Postanak 2,5 | Nije još bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije još pustio dažda na zemlju i nije još bilo ljudi, da obrađuju zemlju. |
| Postanak 2,6 | No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu površinu tla. |
| Postanak 2,7 | Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće. |
| Postanak 2,8 | Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka, kojega je bio načinio. |
| Postanak 2,9 | I dade Gospod Bog, te niče iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla. |
| Postanak 2,10 | Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri otoke. |
| Postanak 2,11 | Prva se zove Pišon, koja teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. |
| Postanak 2,12 | Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena. |
| Postanak 2,13 | Druga se rijeka zove Gihon, koja teče pokraj cijele zemlje Kuš. |
| Postanak 2,14 | Treća se rijeka zove Tigris, koja teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat. |
| Postanak 2,15 | Uze dakle Gospod Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i goji. |
| Postanak 2,16 | A dade Gospod Bog čovjeku ovu zapovijed: "Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti; |
| Postanak 2,17 | Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer čim bi jeo s njega, morao bi umrijeti." |
| Postanak 2,18 | Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje." |
| Postanak 2,19 | I dovede Gospod Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, što ih bio načinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati. |
| Postanak 2,20 | Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala. |
| Postanak 2,21 | Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. |
| Postanak 2,22 | Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku. |
| Postanak 2,23 | Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka." |
| Postanak 2,24 | Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo. |
| Postanak 2,25 | Oboje, Adam i žena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga. |
|
| Postanak 2,1 | Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. |
| Postanak 2,2 | I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. |
| Postanak 2,3 | I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. |
| Postanak 2,4 | To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, |
| Postanak 2,5 | još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. |
| Postanak 2,6 | Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. |
| Postanak 2,7 | Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. |
| Postanak 2,8 | I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. |
| Postanak 2,9 | Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. |
| Postanak 2,10 | Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. |
| Postanak 2,11 | Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. |
| Postanak 2,12 | Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. |
| Postanak 2,13 | Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. |
| Postanak 2,14 | Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. |
| Postanak 2,15 | Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. |
| Postanak 2,16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
| Postanak 2,17 | ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti! |
| Postanak 2,18 | I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. |
| Postanak 2,19 | Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. |
| Postanak 2,20 | Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. |
| Postanak 2,21 | Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. |
| Postanak 2,22 | Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. |
| Postanak 2,23 | Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! |
| Postanak 2,24 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. |
| Postanak 2,25 | A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. |
|
| Stvaranje 2,1 | Nebo, zemlja i svi njihovi elementi biše načinjeni. Bog dovrši sedmog dana djelo koje bio stvorio, on zaustavi sedmog dana svako djelo koje činjaše. |
| Stvaranje 2,2 | Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga jer je bio tada zaustavio svako djelo koja on sam bijaše stvorio svojim djelovanjem. |
| Stvaranje 2,3 | Takvo je rađanje neba i zemlje od njihovog stvaranja. |
| Stvaranje 2,4 | Dana, kad GOSPOD Bog stvori zemlju i nebo, |
| Stvaranje 2,5 | ne bijaše još na zemlji nikakvog poljskog grmlja i nikakve trave poljske ne bijahu još iznikle, |
| Stvaranje 2,6 | jer GOSPOD Bog nije još bio učinio da pada kiša i ne bijaše čovjeka za obrađivati tle; bijaše samo jedan izljev iz zemlje i oblijevaše cijelu površinu tla. |
| Stvaranje 2,7 | GOSPOD Bog oblikova čovjeka u blatu uzetom iz tla. On puhnu u njegove nozdrve dah života, i čovjek posta jedno živo biće. |
| Stvaranje 2,8 | GOSPOD Bog zasadi jedan vrt u Edenu, na istoku, i stavi u njega čovjeka kojeg bijaše stvorio. |
| Stvaranje 2,9 | GOSPOD Bog dade izniknuti svakovrsno drvo primamljivog izgleda i dobro za jesti, drvo života u sred vrta i drvo spoznaje sreće i nesreće. |
| Stvaranje 2,10 | Jedna rijeka izlažaše iz Edena da bi natapala vrt; odatle ona se račvaše stvarajući četiri rukavca. |
| Stvaranje 2,11 | Jedan od njih zvao se Pishôn; to je onaj koji okružuje svu teritoriju Hawile gdje ima zlata. |
| Stvaranje 2,12 | A zlato te zemlje dobro je kao i bdellium i onix kamen . |
| Stvaranje 2,13 | Druga rijeka se zvala Guihôn; to je ona koja okružuje zemlju Koush . |
| Stvaranje 2,14 | Treća se rijeka zvala Tigris; ona je tekla k istoku Asirije. Četvrta rijeka, bio je to Eufrat . |
| Stvaranje 2,15 | GOSPOD Bog uze čovjeka i stavi ga u edenski vrt da obrađuje i čuva zemlju. |
| Stvaranje 2,16 | GOSPOD Bog zapovjedi čovjeku: `Ti ćeš moći jesti sa svakog stabla u vrtu, |
| Stvaranje 2,17 | ali ne ćeš jesti s drveta spoznaje sreće i nesreće jer, onog dana kad ga budeš jeo morat ćeš umrijeti. ` |
| Stvaranje 2,18 | GOSPOD Bog reče: ` Nije dobro za čovjeka biti sam. Stvorit ću mu jednu pomoćnicu koja mu je dopuna ` |
| Stvaranje 2,19 | GOSPOD Bog oblikova od zemlje svu zvijer poljsku i svu pticu nebesku koje dovede čovjeku da vidi kako će ih nazvati. Sve što doznači čovjek imaše za ime "živo biće"; |
| Stvaranje 2,20 | čovjek označi njihovim imenima svu marvu, svu pticu nebesku, ali sebi samom, čovjek ne nađe pomoćnice koja bi mu bila sukladna. |
| Stvaranje 2,21 | GOSPOD Bog učini zapasti u jedno mrtvilo čovjeka koji zaspa; on uze jedno od njegovih rebara i na njegovom mjestu sastavi meso. |
| Stvaranje 2,22 | GOSPOD Bog promijeni rebro, koje je bio uzeo čovjeku, u jednu ženu koju mu dovede. |
| Stvaranje 2,23 | Čovjek uskliknu: ` Evo ovog puta kosti moje kosti i mesa mojeg mesa, ova ovdje, zvat će se ženom jer je od čovjeka stvorena . ` |
| Stvaranje 2,24 | Tako ostavlja on svog oca i svoju majku da bi se priljubio ženi svojoj, i njih dvoje postaju jedno tijelo samo. |
| Stvaranje 2,25 | Oboje bijahu nagi, čovjek i njegova žena, ne imajući uzajamno stida. |
|
| 1. Mojsijeva 2,1 | Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. |
| 1. Mojsijeva 2,2 | I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; |
| 1. Mojsijeva 2,3 | I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; |
| 1. Mojsijeva 2,4 | To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, |
| 1. Mojsijeva 2,5 | I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju, |
| 1. Mojsijeva 2,6 | Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. |
| 1. Mojsijeva 2,7 | A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. |
| 1. Mojsijeva 2,8 | I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori. |
| 1. Mojsijeva 2,9 | I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. |
| 1. Mojsijeva 2,10 | A voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri rijeke. |
| 1. Mojsijeva 2,11 | Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, |
| 1. Mojsijeva 2,12 | I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. |
| 1. Mojsijeva 2,13 | A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje Huske. |
| 1. Mojsijeva 2,14 | A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat. |
| 1. Mojsijeva 2,15 | I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva. |
| 1. Mojsijeva 2,16 | I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; |
| 1. Mojsijeva 2,17 | Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš. |
| 1. Mojsijeva 2,18 | I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. |
| 1. Mojsijeva 2,19 | Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; |
| 1. Mojsijeva 2,20 | I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu. |
| 1. Mojsijeva 2,21 | I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; |
| 1. Mojsijeva 2,22 | I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. |
| 1. Mojsijeva 2,23 | A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. |
| 1. Mojsijeva 2,24 | Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. |
| 1. Mojsijeva 2,25 | A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. |
|
