| 1. Kraljevima 2,1 | Kad se približilo vrijeme Davidu da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove naputke: |
| 1. Kraljevima 2,2 | "Ja idem sada kamo ide sve, što je zemaljsko. A ti budi jak s pokaži se kao čovjek! |
| 1. Kraljevima 2,3 | Drži zakon Gospoda, Boga svojega, idi putovima njegovim i obdržavaj njegove zakone, zapovijedi, propise i naputke, kako to stoji napisano u zakonu Mojsijevu, da imadneš sreću u svemu, što činiš i preduzimaš! |
| 1. Kraljevima 2,4 | Tada će dati Gospod, da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni, kad je rekao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na prijestolju Izraelovu. |
| 1. Kraljevima 2,5 | Nadalje znaš sam, što mi je učinio Joab, sin Serujin: "kako je radio na obojici vojskovođa Izraelovih, na Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu Jeterovu, kad ih ubi i u miru počini krvoprolića, kao što bivaju u ratu, i krvlju, što se smije proliti samo u ratu, natopi pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama. |
| 1. Kraljevima 2,6 | Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj dati, da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob! |
| 1. Kraljevima 2,7 | A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima, koji jedu za tvojim stolom, jer su oni došli meni isto tako u susret, kad sam morao bježati pred tvojim bratom Absalomom. |
| 1. Kraljevima 2,8 | Nadalje imaš još nešto obračunati sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke, kad sam bježao u Mahanaim. Ali mi tada dođe u susret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodom: Neću te ubiti mačem! |
| 1. Kraljevima 2,9 | Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš, kako imaš namjestiti, da dadneš opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u grob." |
| 1. Kraljevima 2,10 | Potom počinu David kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu. |
| 1. Kraljevima 2,11 | Vladao je David nad Izraelom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine. |
| 1. Kraljevima 2,12 | I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više. |
| 1. Kraljevima 2,13 | Adonija, sin Hagitin, pođe k Batšebi, materi Salomonovoj. Kad ona upita: "Znači li dobro tvoj dolazak?", odgovori on: "Dobro" |
| 1. Kraljevima 2,14 | I nastavi: "Imam nešto da govorim s tobom." Kad ona zapovjedi: "Govori!", |
| 1. Kraljevima 2,15 | Reče on: "Znaš sama, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je očekivao sav Izrael, da ja budem kralj. Ali izađe drukčije, i kraljevstvo dopade bratu mojemu, jer ga je bio Gospod odredio njemu. |
| 1. Kraljevima 2,16 | Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!" Ona mu reče: "Govori!" |
| 1. Kraljevima 2,17 | On nastavi: "Govori kralju Salomonu - tebe on neće odbiti - , neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!" |
| 1. Kraljevima 2,18 | A Batšeba reče: "Dobro, ja ću govoriti kralju za te." |
| 1. Kraljevima 2,19 | Nato pođe Batšeba kralju Salomonu, da mu govori za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj u susret, nakloni se pred njom i sjede na svoje prijestolje. Za kraljicu mater dao je namjestiti stolicu, i ona uze mjesto njemu s desne strane. |
| 1. Kraljevima 2,20 | Tada ona reče: "Imam malu molbu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj reče: "Išti samo, draga majko, neću te odbiti." |
| 1. Kraljevima 2,21 | Ona reče: "Neka bi se dala Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!" |
| 1. Kraljevima 2,22 | A kralj Salomon reče materi svojoj: "Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Abiatar i Joab, sin Serujin." |
| 1. Kraljevima 2,23 | Nato se zakle kralj Salomon Gospodom: "Neka me kazni Bog, kako hoće, ako molba, koju izreče Adonija, ne stane ga života! |
| 1. Kraljevima 2,24 | I tako živ bio Gospod, koji me je postavio, posadio me na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, danas će još poginuti Adonija!" |
| 1. Kraljevima 2,25 | Potom naloži kralj Salomon Benaji, sinu Jehojadovu. On mu zadade smrtni udarac. |
| 1. Kraljevima 2,26 | svećeniku Abiataru zapovjedi kralj: "Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg Svemogućega Gospoda pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio, što je morao trpjeti moj otac." |
| 1. Kraljevima 2,27 | Tako Salomon svrše Abiatara, te više nije bio svećenik Gospodnji. Tim se je imalo da ispuni proročanstvo Gospodnje, što ga je bio izrekao u Šilu proti kući Elijevoj. |
| 1. Kraljevima 2,28 | Vijest o tom dođe i do Joaba. Kako sa je Joab bio priključio Adoniji, premda za Absalomom nije bio pristao, uteče Joab u šator Gospodnji i uhvati se za rogove žrtvenika. |
| 1. Kraljevima 2,29 | Kad javiše kralju Salomonu: "Joab je utekao u šator Gospodnji i stoji na žrtveniku", posla Salomon Benaju, sina Jehojadova, i zapovjedi: "Idi i pogubi ga!" |
| 1. Kraljevima 2,30 | Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: "Ovako glasi zapovijed kraljeva: "Izađi!" A on odgovori: "Neću, ovdje hoću da umrem." I Benaja javi kralju: "Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio." |
| 1. Kraljevima 2,31 | Tada mu zapovjedi kralj: "Čini, kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skine s mene i s kuće oca mojega krv, koju je prolio Joab bez razloga! |
| 1. Kraljevima 2,32 | Neka, Gospod pusti da krv njegova padne natrag na glavu njegovu, jer je mačem ubio dva čovjeka, što su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: "Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina. |
| 1. Kraljevima 2,33 | Njihova krv neka dakle za sva vremena natrag padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova. A Davidu i potomstvu njegovu, kući njegovoj i prijestolju njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda!" |
| 1. Kraljevima 2,34 | I otide Benaja, sin Jehojadov, i zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi na svom posjedu u pustinji. |
| 1. Kraljevima 2,35 | Mjesto njega postavi kralj Benaju, sina Jehojadova, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na mjesto Abiatarovo. |
| 1. Kraljevima 2,36 | Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jerusalemu i stanuj ovdje! Odavde ne smiješ odilaziti nikamo. |
| 1. Kraljevima 2,37 | Čim izađeš i prijeđeš potok Kidron, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti. Krv će tada tvoja pasti na tvoju glavu." |
| 1. Kraljevima 2,38 | Šimej odgovori kralju: "Dobro, kako je moj gospodar kralj zapovjedio, tako će činiti sluga tvoj." Tako je živio Šimej dugo vremena u Jerusalemu. |
| 1. Kraljevima 2,39 | Ali poslije tri godine utekoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskomu. Kad javiše Šimeju: "Tvoji su robovi u Gatu", |
| 1. Kraljevima 2,40 | Ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede robove svoje. Kad je bio otišao i robove svoje doveo iz Gata, |
| 1. Kraljevima 2,41 | Javiše Salomonu, da je Šimej bio otišao iz Jerusalema u Gat i da se je opet vratio. |
| 1. Kraljevima 2,42 | Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: "Nijesam li te dao zakleti Gospodom i nijesam li ti jasno rekao: Čim izađeš i kamogod otideš, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam. |
| 1. Kraljevima 2,43 | Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodom zaprisegnute i zapovijedi, koju sam ti dao?" |
| 1. Kraljevima 2,44 | Dalje reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga, što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospod dadne, da zloća tvoja natrag padne na tvoju glavu! |
| 1. Kraljevima 2,45 | A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijestolje Davidovo neka čvrsto stoji dovijeka!" |
| 1. Kraljevima 2,46 | Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu Jehojadovu. On izađe i zadade mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. |
|
| 1. Kraljevima 2,1 | Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: |
| 1. Kraljevima 2,2 | "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! |
| 1. Kraljevima 2,3 | Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; |
| 1. Kraljevima 2,4 | da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: `Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.` |
| 1. Kraljevima 2,5 | I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. |
| 1. Kraljevima 2,6 | Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. |
| 1. Kraljevima 2,7 | A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. |
| 1. Kraljevima 2,8 | Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: `Neću te pogubiti mačem.` |
| 1. Kraljevima 2,9 | Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš. |
| 1. Kraljevima 2,10 | I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. |
| 1. Kraljevima 2,11 | David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. |
| 1. Kraljevima 2,12 | Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti. |
| 1. Kraljevima 2,13 | Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je. |
| 1. Kraljevima 2,14 | I nastavi: "Imam ti nešto reći." Ona reče: "Govori. |
| 1. Kraljevima 2,15 | Tada će on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. |
| 1. Kraljevima 2,16 | Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori. |
| 1. Kraljevima 2,17 | A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku! |
| 1. Kraljevima 2,18 | A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ću kralju o tebi. |
| 1. Kraljevima 2,19 | Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. |
| 1. Kraljevima 2,20 | Tada mu reče: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neću odbiti. |
| 1. Kraljevima 2,21 | Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu. |
| 1. Kraljevima 2,22 | Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin! |
| 1. Kraljevima 2,23 | Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! |
| 1. Kraljevima 2,24 | Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti. |
| 1. Kraljevima 2,25 | I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. |
| 1. Kraljevima 2,26 | Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem. |
| 1. Kraljevima 2,27 | I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. |
| 1. Kraljevima 2,28 | Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. |
| 1. Kraljevima 2,29 | I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruči Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga! |
| 1. Kraljevima 2,30 | Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziđi!" On odgovori: "Neću, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio. |
| 1. Kraljevima 2,31 | Kralj mu reče: "Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. |
| 1. Kraljevima 2,32 | Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. |
| 1. Kraljevima 2,33 | Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir. |
| 1. Kraljevima 2,34 | I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. |
| 1. Kraljevima 2,35 | Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. |
| 1. Kraljevima 2,36 | Salomon pozva Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. |
| 1. Kraljevima 2,37 | Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju. |
| 1. Kraljevima 2,38 | Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. |
| 1. Kraljevima 2,39 | Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu. |
| 1. Kraljevima 2,40 | Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. |
| 1. Kraljevima 2,41 | I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se. |
| 1. Kraljevima 2,42 | Kralj pozva Šimeja i reče mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: `Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!` A ti si mi tada odgovorio: `Dobra je riječ koju sam čuo.` |
| 1. Kraljevima 2,43 | Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao? |
| 1. Kraljevima 2,44 | Još reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu. |
| 1. Kraljevima 2,45 | A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka. |
| 1. Kraljevima 2,46 | I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. |
|
| 1. Kraljevima 2,1 | Kako se čas njegove smrti približavao, David dade zapovijedi svom sinu Solomonu: |
| 1. Kraljevima 2,2 | ” Ja odlazim putem cijelog svijeta; budi čvrst, budi čovjek! |
| 1. Kraljevima 2,3 | čuvaj zapovijedi GOSPODA, tvog Boga, idi njegovim putovima, čuvaj njegove zakone, njegove zapovijedi, njegove običaje i zahtjeve, kako je pisano u Zakonu Mojsijevom. Tako ćeš uspjeti u svemu što budeš naumio; |
| 1. Kraljevima 2,4 | i GOSPOD će izvršiti riječ koju mi je zadao: Ako tvoji sinovi paze na svoje držanje, idu vjerno preda mnom, svim svojim srcem, i svim svojim bićem, da, netko od tvojih neće uzmanjkati sjesti na prijestol Izraelov. |
| 1. Kraljevima 2,5 | Osim toga, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Serujavljev, to što je učinio dvojici zapovjednika Izaraelove vojske, Abneru, sinu Nerovom, i Amazu, sinu Jeterovom: on ih je ubio, prolijevajući u vrijeme mira krv rata; tako je on stavio krv rata na pojas svojeg struka i na sandale svojih nogu . |
| 1. Kraljevima 2,6 | Postupi po svojoj mudrosti, ali ne pusti njegove sijede kose sići u miru u *boravište mrtvih. |
| 1. Kraljevima 2,7 | Prema sinovima Barzilaja Galadskog, naprotiv, postupit ćeš s dobrotom; nek budu od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su došli prema meni s istom dobrotom kad sam bježao pred tvojim bratom Absalomom . |
| 1. Kraljevima 2,8 | Ali evo, ima pokraj tebe Šimej, sin Gera, Benjaminit iz Bahurima; on me je prokleo na jedan grozan način na dan mojeg polaska za Manahaim; ali on je sišao meni u susret uz Jordan, njemu sam se zakleo po GOSPODU: Ja te neću ubiti mačem . |
| 1. Kraljevima 2,9 | Sada, ne drži ga za odriješenog, jer ti si jedan mudar čovjek; ti ćeš znati što njemu treba učiniti: Ti ćeš ga u krvi njegovih sijedih vlasi spustiti u boravište mrtvih. “ |
| 1. Kraljevima 2,10 | David leže k svojim očevima i bi pokopan u "Gradu Davidovu. |
| 1. Kraljevima 2,11 | Duljina vladavine Davidove nad Izraelom bi 40 godina : on vladaše 7 godina u Hebronu, i 33 godine u Jeruzalemu. |
| 1. Kraljevima 2,12 | Solomon sjede na prijestol svog oca Davida i njegovo se kraljevstvo značajno učvrsti. |
| 1. Kraljevima 2,13 | Adonias, sin Hagitin, dođe potražiti Betsabeju, majku Solomonovu. Ona mu reče: ” Je li tvoja posjeta miroljubiva? “ On odgovori: ” Da. “ |
| 1. Kraljevima 2,14 | Potom on reče: ” Imam ti reći jednu riječ.“ ” Govori! “ reče ona. |
| 1. Kraljevima 2,15 | ” Ti i sama znaš da kraljevanje pripadaše meni i da se sav Izrael okrenuo prema meni da ja budem kralj. Ali, kraljevstvo je okrenuto od mene, ono je otišlo k mojem bratu; to je po volji GOSPODOVOJ da ga on ima. |
| 1. Kraljevima 2,16 | Sada, ja imam samo jednu želju da te zamolim; ne odbij me. “ Ona mu reče: ” Govori! “ |
| 1. Kraljevima 2,17 | On odgovori: ” Molim te, reci kralju Solomonu, koji te neće odbiti da mi da za ženu Abišag, šunamitku. “ |
| 1. Kraljevima 2,18 | Betsabeja odgovori: ” Dobro! Ja sama govorit ću kralju o tvojoj stvari. “ |
| 1. Kraljevima 2,19 | Betsabeja uđe kod kralja Solomona da s njim govori o Adoniasovoj molbi. Kralj joj se diže u susret i pokloni se pred njom; potom on sjede na svoj prijestol i dade postaviti jedan za kraljevu majku; ona sjede njemu s desna. |
| 1. Kraljevima 2,20 | Ona reče: ” želim ti učiniti jednu malu molbu; ne odbij me. “ Kralj joj odgovori: ”Išći, majko moja! Ja te neću odbiti. “ |
| 1. Kraljevima 2,21 | Ona reče: ” Može li se dati za ženu tvom bratu Adoniasu Abišag šunamitka? ” |
| 1. Kraljevima 2,22 | Kralj Solomon odgovori svojoj majci: ” Zašto ti dakle tražiš Abišag šunamitku za Adoniasa? Traži radije kraljevstvo za njega pošto je on moj stariji brat! Za njega, za svećenika Abiatara, za Joaba, sina Serujavljeva! “ |
| 1. Kraljevima 2,23 | Kralj Solomon prisegnu po GOSPODU govoreći: ” Nek mi GOSPOD učini to i opet tako . |
| 1. Kraljevima 2,24 | Po cijenu svojeg života Adonias je izgovorio tu riječ! Sada, života mi GOSPODOVOG, koji me učvrstio davši mi sjesti na tron oca moga Davida i koji me uveo u rod kraljevski kao što je on to rekao, danas isto Adonias će bti pogubljen. “ |
| 1. Kraljevima 2,25 | Kralj Solomon posla Benajahua, sina Jehojadavljeva; on se baci na Adoniasa koji umrije. |
| 1. Kraljevima 2,26 | što se tiče svećenika Abiatara, kralj mu reče: ” Idi u Anatot, na svoj posjed, jer ti si jedan čovjek dostojan smrti; jer danas ja te neću ubiti zato što si ti nosio *kovčeg Gospoda BOGA pred Davidom ocem mojim, i jer si podnio s njim sve što je on podnio “. |
| 1. Kraljevima 2,27 | Solomon svrgnu Abiatara s njegovog položaja svećenika GOSPODOVOG, za ispuniti riječ koju GOSPOD bijaše rekao o kući Elijevoj, u Silu |
| 1. Kraljevima 2,28 | Novost stiže Joabu Joab bijaše dao podršku Adoniasu, ali ne zbog Absaloma. Tada on se skloni u *šator GOSPODOV i uhvati za rogove *oltara |
| 1. Kraljevima 2,29 | Izvjestiše kralja Solomona: ” Joab se skrio u šator GOSPODOV; on je pokraj oltara. “ Solomon posla Benajahua, govoreći: ” Idi, baci se na njega! “ |
| 1. Kraljevima 2,30 | Benajahu uđe u šator GOSPODOV i reče Joabu: ” Ovako govori kralj: Izlazi! “; ali, Joab reče: ” Ne! Ovdje ću ja umrijeti. “ Benajahu podnese izvješće kralju o načinu kojim Joab bijaše govorio i odgovorio. |
| 1. Kraljevima 2,31 | Kralj mu reče: ” Učini kako je on rekao; baci se na njega, potom ćeš ga ukopati. Tako ćeš okrenuti od mene i kuće mojeg oca po Joabu bezrazložno prolivenu krv . |
| 1. Kraljevima 2,32 | GOSPOD učini pasti njegovu krv na njegovu glavu, njemu koji se bacio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe i koji ih je ubio bez znanja Davida, oca moga: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amaza, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine. |
| 1. Kraljevima 2,33 | Nek njihova krv padne na glavu Joabovu i na glavu njegovih potomaka, zauvijek! Dok za Davida, za njegovo potomstvo, za njegov prijestol, bit će sreće zauvijek, od strane GOSPODOVE. “ |
| 1. Kraljevima 2,34 | Benajahu, sin Jehojadavljev, uspe se, baci se na Joaba i ubi ga; Joab bi ukopan u svojoj kući, u pustinji. |
| 1. Kraljevima 2,35 | Kralj stavi na njegovo mjesto na čelo vojske Benajahua, sina Jehojadavljeva, a na mjesto Abiatarevo on stavi svećenika Sadoka. |
| 1. Kraljevima 2,36 | Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Izgradi sebi jednu kuću u Jeruzalemu; ti ćeš stanovati u gradu i nećeš iz njega izlaziti. |
| 1. Kraljevima 2,37 | Ako ti se dogodi jednog dana da iziđeš i prijeđeš tjesnac Sedrona, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti; tvoja krv past će na tvoju glavu. “ |
| 1. Kraljevima 2,38 | Šimej reče kralju: ” Ta je riječ dobra. Kako je rekao moj gospodin kralj, tako će učiniti tvoj sluga “; i Šimej ostade dugo vremena u Jeruzalemu. |
| 1. Kraljevima 2,39 | Ali, na izmaku tri godine, dvojica slugu Šimejevih pobjegoše kod Akiša, sina Maka, kralja Gata javiše Šimeju: ” Tvoje su sluge u Gatu. “ |
| 1. Kraljevima 2,40 | Šimej se diže, osedla svoje magare i pođe u Gat, kod Akiša, tražiti svoje sluge. Šimej ode i vrati se za dovesti sluge svoje iz Gata. |
| 1. Kraljevima 2,41 | Javiše Solomonu da Šimej bijaše išao iz Jeruzalema u Gat i da se vratio. |
| 1. Kraljevima 2,42 | Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Nisam li ti se ja zakleo GOSPODOM i nisam li te upozorio: Na dan kad iziđeš iz grada bilo kamo da si išao, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti? Ti si mi rekao: Dobra je tvoja riječ koju sam čuo® |
| 1. Kraljevima 2,43 | zašto nisi poštovao moju prisegu izgovorenu pred GOSPODOM i zapovijed koju ti bijah dao? |
| 1. Kraljevima 2,44 | Potom kralj reče Šimeju: ” Ti poznaješ i tvoje srce zna sve zlo koje si ti učinio Davidu, mojem ocu; tako je GOSPOD dao da tvoja zloća padne na tvoju glavu. |
| 1. Kraljevima 2,45 | Ali, kralj Solomon bit će blagoslovljen i prijestol Davidov bit će učvršćen zauvijek pred GOSPODOM . “ |
| 1. Kraljevima 2,46 | Kralj dade zapovijed Benajahu, sinu Jehojadavljevu; on iziđe i baci se na Šimeja koji umrije. Tako kraljevstvo bi ojačano u rukama Solomonovim. |
|
| 1. Carevima 2,1 | A kad dođe vreme Davidu da umre, zapovjedi Solomunu sinu svojemu govoreći: |
| 1. Carevima 2,2 | Ja idem kud ide sve na zemlji; a ti budi hrabar i budi čovjek. |
| 1. Carevima 2,3 | I drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da držiš, hodeći putovima njegovim i držeći uredbe njegove i zapovijesti njegove i zakone njegove i svjedočanstva njegova, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da bi napredovao u svemu što uzradiš i za čim se god okreneš, |
| 1. Carevima 2,4 | Da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao govoreći: ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom vjerno, svijem srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti ne će nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu. |
| 1. Carevima 2,5 | A ti znaš šta mi je učinio Joav sin Serujin, šta je učinio dvjema vojvodama Izrailjevijem, Aveniru sinu Nirovu i Amasi sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu, i okalja krvlju kao u ratu pojas svoj oko sebe, i obuću svoju na nogu. |
| 1. Carevima 2,6 | Učini dakle po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob. |
| 1. Carevima 2,7 | Sinovima pak Varzelaja od Galada učini milost, i neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma brata tvojega. |
| 1. Carevima 2,8 | I eto, kod tebe je Simej sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iđah u Mahanajim; ali mi dođe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: neću te ubiti mačem. |
| 1. Carevima 2,9 | Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar čovjek i znaćeš šta ćeš mu učiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob. |
| 1. Carevima 2,10 | Tako počinu David kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu. |
| 1. Carevima 2,11 | A carova David nad Izrailjem četrdeset godina: u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. |
| 1. Carevima 2,12 | I Solomun sjede na prijesto Davida oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako. |
| 1. Carevima 2,13 | Tada dođe Adonija sin Agitin k Vitsaveji materi Solomunovoj; a ona reče: jesi li dobro došao? A on reče: dobro. |
| 1. Carevima 2,14 | Potom reče: imam nešto da ti kažem. A ona reče: govori. |
| 1. Carevima 2,15 | Tada reče: ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oči sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade. |
| 1. Carevima 2,16 | Zato te sad molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reče: govori. |
| 1. Carevima 2,17 | A on reče: govori caru Solomunu, jer ti on neće odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku. |
| 1. Carevima 2,18 | A Vitsaveja reče: dobro, ja ću govoriti caru za te. |
| 1. Carevima 2,19 | I dođe Vitsaveja k caru Solomunu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se sjede na svoj prijesto, i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane. |
| 1. Carevima 2,20 | Tada ona reče: iskala bi od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reče: išti, majko, neću te odbiti. |
| 1. Carevima 2,21 | Ona reče: podaj Avisagu Sunamku Adoniji bratu svojemu za ženu. |
| 1. Carevima 2,22 | A car Solomun odgovori materi svojoj i reče: zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava sina Serujina. |
| 1. Carevima 2,23 | I zakle se car Solomun Gospodom govoreći: tako da mi učini Bog i tako da doda, sebi na smrt kaza to Adonija danas. |
| 1. Carevima 2,24 | I zato, tako da je živ Gospod, koji me je utvrdio i posadio me na prijestolu Davida oca mojega, i koji mi je načinio kuću kao što je rekao, danas će poginuti Adonija. |
| 1. Carevima 2,25 | I posla car Solomun Venaju sina Jodajeva, koji uloži na nj, te pogibe. |
| 1. Carevima 2,26 | A Avijataru svešteniku reče car: idi u Anatot na njivu svoju, jer si zaslužio smrt, ali te neću danas pogubiti, jer si nosio kovčeg Gospodnji pred Davidom ocem mojim i podnosio si sve nevolje koje je podnosio otac moj. |
| 1. Carevima 2,27 | Tako Solomun svrgne Avijatara da ne bude sveštenik Gospodnji, da ispuni riječ Gospodnju što reče u Silomu za dom Ilijev. |
| 1. Carevima 2,28 | I ovaj glas dođe do Joava; a Joav bješe pristao za Adonijom, premda za Avesalomom ne bješe pristao; i uteče Joav u šator Gospodnji i uhvati se za rogove oltaru. |
| 1. Carevima 2,29 | I javiše caru Solomunu: Joav uteče u šator Gospodnji, i eno ga kod oltara. A Solomun posla Venaju sina Jodajeva govoreći: idi, uloži na nj. |
| 1. Carevima 2,30 | I ušav Venaja u šator Gospodnji reče mu: car je kazao: izidi. A on reče: neću; nego ovdje hoću da umrem. A Venaja javi caru govoreći: tako reče Joav i tako mi odgovori. |
| 1. Carevima 2,31 | A car mu reče: učini kako je rekao, uloži na nj, i pogrebi ga, i skini s mene i s doma oca mojega krv pravu koju je prolio Joav. |
| 1. Carevima 2,32 | I neka Gospod obrati krv njegovu na njegovu glavu, što uloži na dva čovjeka pravednija i bolja od sebe, i ubi ih mačem bez znanja oca mojega Davida: Avenira sina Nirova vojvodu Izrailjeva i Amasu sina Jeterova vojvodu Judina; |
| 1. Carevima 2,33 | Neka se dakle krv njihova vrati na glavu Joavovu i na glavu sjemena njegova dovijeka; a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolu njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda. |
| 1. Carevima 2,34 | I otide Venaja sin Jodajev, i uloži na nj i pogubi ga, i bi pogreben kod kuće svoje u pustinji. |
| 1. Carevima 2,35 | Tada postavi car Venaju sina Jodajeva na njegovo mjesto nad vojskom, a Sadoka sveštenika postavi car na mjesto Avijatarovo. |
| 1. Carevima 2,36 | Potom posla car i dozva Simeja, i reče mu: sagradi sebi kuću u Jerusalimu, pa tu sjedi, i ne izlazi odatle nikuda. |
| 1. Carevima 2,37 | Jer u koji dan izideš i prijeđeš preko potoka Kedrona, znaj zacijelo da ćeš poginuti, i krv će tvoja pasti na tvoju glavu. |
| 1. Carevima 2,38 | A Simej reče caru: dobra je ta riječ; kako je rekao gospodar moj car, tako će učiniti sluga tvoj. I sjede Simej u Jerusalimu dugo vremena. |
| 1. Carevima 2,39 | Ali se dogodi poslije tri godine, te utekoše dvije sluge Simejeve k Ahisu sinu Mašinu caru Gatskom. I bi javljeno Simeju: eno ti slugu u Gatu. |
| 1. Carevima 2,40 | Tada usta Simej, i osamari svoga magarca, i otide u Gat k Ahisu da traži sluge svoje. I vrati se Simej, i dovede natrag sluge svoje iz Gata. |
| 1. Carevima 2,41 | I javiše Solomunu da je Simej bio otišao iz Jerusalima u Gat, i da se vratio. |
| 1. Carevima 2,42 | Tada car poslav dozva Simeja, i reče mu: nijesam li te zakleo Gospodom i nijesam li ti tvrdo rekao: u koji dan izideš kuda mu drago, znaj zacijelo da ćeš poginuti? I ti mi reče: dobra je ta riječ koju čuh. |
| 1. Carevima 2,43 | Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodnje i zapovijesti koju sam ti zapovjedio? |
| 1. Carevima 2,44 | Potom reče car Simeju: ti znaš sve zlo za koje zna srce tvoje, što si učinio Davidu ocu mojemu; Gospod vraća tvoje zlo na tvoju glavu. |
| 1. Carevima 2,45 | A car će Solomun biti blagosloven i prijesto Davidov utvrđen pred Gospodom dovijeka. |
| 1. Carevima 2,46 | I zapovjedi car Venaji sinu Jodajevu, te izide i uloži na nj, te pogibe. I carstvo se utvrdi u ruci Solomunovoj. |
|
