Postanak 34,1 | Dina, kći Leae, koja je rodi Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje. |
Postanak 34,2 | A ugleda je Šekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je. |
Postanak 34,3 | I prionu srce njegovo za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se udvarao. |
Postanak 34,4 | Zato zamoli Šekem oca svojega Hamora: "Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!" |
Postanak 34,5 | I Jakov doznade, da je oskvrnjena kći njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate. |
Postanak 34,6 | Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim. |
Postanak 34,7 | Kad sinovi Jakovljevi dođoše kući iz polja i čuše, što se dogodilo, muka bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time što oskvrni kćer Jakovljevu. Tako se što nije smjelo dogoditi. |
Postanak 34,8 | Hamor im predloži ovo: "Srce sina mojega Šekema prionu za kćer vašu, pa dajte mu je za ženu! |
Postanak 34,9 | Oprijateljite se s nama, i kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se! |
Postanak 34,10 | Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i veselite se u njoj!" |
Postanak 34,11 | Dalje reče Šekem ocu njezinu i braći njezinoj: "Da bih ipak našao milost u očima vašim, što zatražite od mene dat ću vam. |
Postanak 34,12 | Zaištite od mene kolikogod hoćete otkupa i darova ženidbenih, ja ću vam dati, što vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za ženu." |
Postanak 34,13 | Tada sinovi Jakovljevi dadoše Šekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu. |
Postanak 34,14 | Oni im naime rekoše: "Ne možemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo čovjeku, koji nije obrezan; jer je to sramota nama. |
Postanak 34,15 | Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom, ako se naime sve muško u vas dadne obrezati. |
Postanak 34,16 | Onda ćemo vam davati kćeri svoje i uzimati sebi kćeri vaše i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod. |
Postanak 34,17 | Ako li nećete pristati na naš prijedlog, da se dadnete obrezati, onda ćemo uzeti kćer svoju i otići." |
Postanak 34,18 | Njihov se prijedlog dopade Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu. |
Postanak 34,19 | I mladi čovjek nije se skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio kćer Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj kući svojoj. |
Postanak 34,20 | I otidoše Hamor sin njegov Šekem k vratima gradskim i rekoše ljudima grada svojega: |
Postanak 34,21 | "Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Kćeri njihove uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to kćeri svoje. |
Postanak 34,22 | Ali ljudi će pristati, da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod, samo pod tim uvjetom, ako se među nama sve, što je muško, dadne obrezati, kao što su oni sami obrezani. |
Postanak 34,23 | Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda neće li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!" |
Postanak 34,24 | I poslušaše Hamora i sina njegova Šekema svi, koji izađoše k vratima gradskim; svi muževi, svi što izađoše k vratima gradskim, dadoše se obrezati. |
Postanak 34,25 | A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše obadva sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad, koji nije ništa zlo slutio, i poubijaše sve muževe. |
Postanak 34,26 | Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otidoše. |
Postanak 34,27 | Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrniše sestru njihovu. |
Postanak 34,28 | Njihove ovce, goveda i magarce, što je bilo u gradu i u polju uzeše. |
Postanak 34,29 | Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i žene njihove pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama. |
Postanak 34,30 | Ali Jakov reče Simeonu i Leviju: "Baciste me u nesreću jer me omraziste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i kuća moja." |
Postanak 34,31 | A oni odgovoriše: "A je li smio on da postupa sa sestrom našom kao s kakvom bludnicom?" |