Tražilica


2. Ljetopisa 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 6,1Tada reče Salomon: "Gospod je rekao, da će stanovati u mraku.
2. Ljetopisa 6,2I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena."
2. Ljetopisa 6,3Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je zajednica sinova Izraelovih stajala.
2. Ljetopisa 6,4On reče: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obećanje, što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao:
2. Ljetopisa 6,5Od vremena, kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni iz kojega plemena Izraelova, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. I nikoga ne izabrah, da bi vladao nad mojim narodom Izraelom.
2. Ljetopisa 6,6'Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'
2. Ljetopisa 6,7I bio je doduše naumio moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova.
2. Ljetopisa 6,8Ali Gospod reče mojemu ocu Davidu: "Da kaniš sagraditi hram imenu mojemu, dobro si učinio, što si to naumio.
2. Ljetopisa 6,9'Ali ti nećeš ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji će ti se roditi, on će sagraditi hram imenu mojemu.'
2. Ljetopisa 6,10I eto Gospod ispuni obećanje, što ga je dao: "ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kako to obeća Gospod, i sagradih hram imenu Gospoda, Boga Izraelova
2. Ljetopisa 6,11Ja tamo namjestih kovčeg, l kojem je savez Gospodnji, što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim."
2. Ljetopisa 6,12Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred žrtvenik Gospodnji i raširi ruke svoje.
2. Ljetopisa 6,13Salomon je naime bio dao načiniti podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema hramskoga, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na njega i klekne na koljena pred svom zajednicom Izraelovom, raširi ruke svoje prema nebu
2. Ljetopisa 6,14I pomoli se: "Gospode, Bože Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje nije ti jednak: savez i milost čuvaš ti slugama svojim, koji hode pred tobom čitavim srcem.
2. Ljetopisa 6,15Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, što si mu bio obećao. Što si obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
2. Ljetopisa 6,16A sada, Gospode, Bože Izraelov, drži slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i obećanje, što si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, neće ti nikada nestati čovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu! Samo moraju potomci tvoji ponašanje svoje tako urediti, da bude po zakonu mojemu, kao što si ti hodio preda mnom.
2. Ljetopisa 6,17Sada dakle, Gospode, Bože Izraelov, daj da se obistini obećanje tvoje, što si ga dao svojemu slugi Davidu!
2. Ljetopisa 6,18A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kuća, koju sagradih!
2. Ljetopisa 6,19Ali obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Bože moj: Čuj zaziv i molitvu, koju upravlja tebi sluga tvoj!
2. Ljetopisa 6,20Daj da oči tvoje budu otvorene nad ovom kućom dan i noć, nad mjestom, za koje si obećao: "Moje ime tamo će stanovati! Čuj molitvu, koju će na ovom mjestu obavljati sluga tvoj!
2. Ljetopisa 6,21Čuj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Usliši ga na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti!
2. Ljetopisa 6,22Ako se netko ogriješi o bližnjega svojega i njemu se naloži zakletva, kojom se ima zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,
2. Ljetopisa 6,23Onda ti čuj u nebu i zahvati i pribavi pravicu slugama svojim: Krivca odsudi obraćajući njegova djela na njegovu glavu, a nedužnoga oslobodi postupajući s njim po nedužnosti njegovoj!
2. Ljetopisa 6,24Ako toj narod Izrael bude potučen od neprijatelja, jer se je ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kući moli i vapije k tebi,
2. Ljetopisa 6,25Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju si dao ocima njihovim!
2. Ljetopisa 6,26Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd, jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio,
2. Ljetopisa 6,27Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dažd na zemlju svoju, koju si dao narodu svojemu u baštinu!
2. Ljetopisa 6,28Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suša i medljika, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili bolest:
2. Ljetopisa 6,29Svaku molitvu, svaki vapaj, što tada kojigod ili sav tvoj narod Izrael izgovori, ako svaki osjeća bol u srcu svojem i raširi ruke prema ovoj kući,
2. Ljetopisa 6,30Onda ti to čuj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i oprosti i podaj svakome po svemu životu njegovu, jer ti znaš srce njegovo, jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje,
2. Ljetopisa 6,31Da te se uvijek boje i hode putovima tvojim, doklegod živu u zemlji, koju si dao ocima našim.
2. Ljetopisa 6,32Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dođe radi tvojega svetog imena i radi tvoje jake ruke i mišice tvoje podignute - kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,
2. Ljetopisa 6,33Onda ga ti čuj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i učini sve, za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te štuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, što ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem!
2. Ljetopisa 6,34Ako narod tvoj izađe na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga pošlješ, i pomoli se tebi prema ovome gradu, koji se izabrao, prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
2. Ljetopisa 6,35Onda ti čuj u nebu molitvu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
2. Ljetopisa 6,36Ako su se ogriješili o tebe - jer nema čovjeka, koji ne griješi - i ti se rasrdiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih tlačitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu,
2. Ljetopisa 6,37I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavapiju k tebi u zemlji sužanjstva svojega i priznaju: "Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili;
2. Ljetopisa 6,38Ako se dakle svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoše, i pomole se prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
2. Ljetopisa 6,39Onda ti usliši njihovu molitvu i vapaj njihov u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada narodu svojemu, što je sagriješio proti tebi!
2. Ljetopisa 6,40Tako, Boje moj, neka budu oči tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molitvu na ovom mjestu!
2. Ljetopisa 6,41I tako, Gospode, Bože moj, podigni se prema počivalištu svojemu, ti sam i silni kovčeg tvoj! Neka su svećenici tvoji, Gospode, Bože moj, obučeni u spasenje, i pobožnici tvoji neka se obraduju u sreći!
2. Ljetopisa 6,42Gospode, Bože moj, ne odbaci pomazanika svojega! Spomeni se onih milosti, što si ih obećao svojemu slugi Davidu!"
2. Ljetopisa 6,1 Tada reče Salomon: "Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku,
2. Ljetopisa 6,2a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek.
2. Ljetopisa 6,3I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao.
2. Ljetopisa 6,4Reče on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:
2. Ljetopisa 6,5`Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim.
2. Ljetopisa 6,6Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.`
2. Ljetopisa 6,7Otac mi David naumi podići Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
2. Ljetopisa 6,8ali mu Jahve reče: `Naumio si podići Dom Imenu mojem, i dobro učini,
2. Ljetopisa 6,9ali nećeš ti podići toga Doma, nego tvoj sin koji izađe iz tvoga krila; on će podići Dom Imenu mojem.`
2. Ljetopisa 6,10Jahve ispuni obećanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeća Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
2. Ljetopisa 6,11i namjestio Kovčeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim.
2. Ljetopisa 6,12Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke.
2. Ljetopisa 6,13Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu,
2. Ljetopisa 6,14rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem.
2. Ljetopisa 6,15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.
2. Ljetopisa 6,16Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obećao kad si rekao: `Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.`
2. Ljetopisa 6,17Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obećanje koje si dao svome sluzi Davidu!
2. Ljetopisa 6,18Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!
2. Ljetopisa 6,19Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje!
2. Ljetopisa 6,20Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
2. Ljetopisa 6,21I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti!
2. Ljetopisa 6,22Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naređeno da se zakune i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,
2. Ljetopisa 6,23ti je čuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj.
2. Ljetopisa 6,24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi,
2. Ljetopisa 6,25onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima.
2. Ljetopisa 6,26Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,
2. Ljetopisa 6,27tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu.
2. Ljetopisa 6,28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština,
2. Ljetopisa 6,29počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu,
2. Ljetopisa 6,30usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi
2. Ljetopisa 6,31da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima.
2. Ljetopisa 6,32Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom Domu,
2. Ljetopisa 6,33usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.
2. Ljetopisa 6,34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu,
2. Ljetopisa 6,35usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu.
2. Ljetopisa 6,36Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,
2. Ljetopisa 6,37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: `Zgriješili smo`
2. Ljetopisa 6,38i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
2. Ljetopisa 6,39usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.
2. Ljetopisa 6,40Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu!
2. Ljetopisa 6,41Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći!
2. Ljetopisa 6,42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!
2. Kronika 6,1Tad Solomon reče: ” Gospodin je odlučio stanovati u tami !
2. Kronika 6,2Ja, izgradio sam ti dakle jednu prinčevsku Kuću i jedno boravište gdje ćeš ti uvijek stanovati.“
2. Kronika 6,3Kralj se okrenu i blagoslovi sav sabor Izraelov. Sav sabor Izraelov stajaše.
2. Kronika 6,4On reče: ” Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, koji je svojim ustima govorio Davidu, mom ocu i koji je svojom rukom ispunio ono što je rekao:
2. Kronika 6,5Od dana kad sam izveo iz Egipta Izrael moj narod, ja nisam izabrao ni jedan grad između svih plemena Izraelovih za sagraditi jednu Kuću u kojoj će biti moje *ime; i ja nisam izabrao drugog čovjeka da bude princ nad Izraelom, mojim narodom :
2. Kronika 6,6već sam ja izabrao Jeruzalem za svoje boravište, i izabrao sam Davida da bude glava Izraelu mom narodu.
2. Kronika 6,7David, moj otac, imao je na srcu izgraditi jednu Kuću za GOSPODA, Boga Izraelovog.
2. Kronika 6,8Ali GOSPOD je rekao Davidu, mom ocu: Imao si u srcu izgraditi jednu Kuću za moje ime i ti si dobro učinio.
2. Kronika 6,9Međutim, nisi ti taj koji će izgraditi ovu kuću, već tvoj sin, potekao iz tvoje utrobe: on je taj koji će izgraditi tu Kuću za moje ime.
2. Kronika 6,10I GOSPOD je ostvario riječ koju bijaše izrekao: Ja sam naslijedio Davida, svog oca, ja sam sjeo na prijestol Izraelov, kako to bijaše rekao GOSPOD, ja sam izgradio tu Kuću za ime GOSPODA, Boga Izralova.
2. Kronika 6,11I ondje, ja sam postavio *kovčeg gdje se nalazi *savez GOSPODOV, savez koji je on zaključio sa sinovima Izraelovim .“
2. Kronika 6,12Solomon stade pred *oltar GOSPODOV, pred svim saborom Izraelovim, on ispruži ruke,
2. Kronika 6,13jer Solomon bijaše načinio jedan sokl od bronce postavljen na sred predvorja, koji imaše pet lakata dužine, lakata širine i tri lakta visine. On se uspe, potom povi koljena pred svim saborom Izraelovim, on ispruži ruke prema *nebu
2. Kronika 6,14i reče: ” GOSPODE, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, u nebu, ni na zemlji za čuvati *savez i dobrohotnost prema tvojim slugama koji idu pred tobom svim svojim srcem.
2. Kronika 6,15Ti si održao svoja obećanja prema svom sluzi Davidu, mojem ocu: ono što si ti svojim ustima izrekao, ti si to ispunio svojom rukom, kao što se vidi danas.
2. Kronika 6,16Sada, GOSPODE, Bože Izraelov, čuvaj u korist tvog sluge Davida, mojeg oca, riječ koju si njemu izrekao: Nikad netko od tvojih neće uzmanjkati sjediti preda mnom na prijestolju Izraelovom, pod uvjetom da tvoji sinovi paze na svoje držanje idući preda mnom, kao što si ti išao preda mnom.
2. Kronika 6,17Sada, GOSPODE, Bože Izraelov, nek se potvrdi riječ koju si ti izrekao svom sluzi Davidu, mojem ocu!
2. Kronika 6,18Može li uistinu Bog stanovati s ljudima na zemlji? Nebesa sama i nebesa nebesa ne mogu tebe sadržati ! Koliko manje ova Kuća koju sam ja sagradio?
2. Kronika 6,19Budi brižan spram molitve i preklinjanja tvojeg sluge, GOSPODE, Bože moj! Saslušaj vapaj i molitvu koje ti upućuje tvoj sluga !
2. Kronika 6,20Nek tvoje oči budu otvorene na ovu Kuću i danju i noću, na mjesto za koje si ti rekao: da ćeš tu postaviti svoje ime! Saslušaj molitvu koju tvoj sluga upućuje prema tom mjestu!
2. Kronika 6,21Udostoji se slušati preklinjanja koje tvoj sluga i Izrael, tvoj puk, upućuju prema tom mjestu. Ti, slušaj na mjestu gdje ti stanuješ, u nebu. Saslušaj i oprosti.
2. Kronika 6,22Ako jedan čovjek zgriješi prema svom bližnjem i nametne mu se jedna prisega s prokletstvom i da dođe izgovoriti tu prisegu pred tvojim oltarom, pred ovom Kućom,
2. Kronika 6,23ti, poslušaj s neba; postupi, presudi između svojih slugu, kazni krivca čineći da njegovo držanje padne na glavu njegovu; i proglasi pravednika pravednim postupajući s njim prema svojoj pravdi.
2. Kronika 6,24Kad tvoj narod Izrael bude pobijeđen od neprijatelja jer je zgriješio prema tebi, ako se pokaje, proslavi tvoje ime, moli i zavapi pred tobom koji si u ovoj Kući,
2. Kronika 6,25ti, poslušaj s neba, oprosti grijeh Izraelu, svom puku, i odvedi ih k zemlji koju si dao njemu i očevima njegovim .
2. Kronika 6,26Kad nebo bude zatvoreno i ne bude više kiše, jer narod bijaše zgriješio prema tebi, ako uzmoli okrećući se prema ovom mjestu, proslavi ime tvoje, i pokaje se za svoj grijeh, jer ćeš ga ti ožalostiti,
2. Kronika 6,27ti, saslušaj s neba, oprosti grijeh svojih slugu i Izraela, svojeg puka ti ćeš ga poučiti naime, dobrom putu kojim on treba hoditi, i podaj kišu svojoj zemlji, zemlji koju si dao u basđ tinu puku svojem.
2. Kronika 6,28Bude li glad u zemlji, bude li kuga, bude li snijeti i glavnice, skakavaca ili popaca, ako neprijatelj opsjedne gradove u njegovoj zemlji, što god da bude nevolje, koja god da bude bolest,
2. Kronika 6,29koji god da bude povod molitvi, koji god da bude povod preklinjanju svakog čovjeka ili sveg Izraela tvog puka, kad svaki osjeti nevolju i svoju patnju i da ispruži ruke prema ovoj Kući,
2. Kronika 6,30ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, oprosti i učini svakom prema njegovom držanju, pošto ti poznaješ njegovo *srce samo ti naime, poznaješ srca ljudska,
2. Kronika 6,31da bi te se bojali svih dana koje će proživjeti na zemlji koju si dao očevima našim.
2. Kronika 6,32Čak i glede stranca, njega koji ne pripada Izraelu, tvom narodu, ako dođe iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena, tvoje moćne ruke i tvoje ispružene ruke, ako dođe moliti prema ovoj kući,
2. Kronika 6,33ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, postupi prema svemu što te bude molio stranac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime, i da bi, kao Izrael, tvoj narod bojali te se i oni i da bi znali da je tvoje ime zazvano na ovoj Kući koju sam ja izgradio.
2. Kronika 6,34Kad tvoj narod bude polazio u rat protiv svojih neprijatelja, u smjeru kojem ga ti budeš poslao, ako moli prema GOSPODU u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
2. Kronika 6,35saslušaj s neba njegovu molitvu i njegovo preklinjanje i učini da pobijedi njegovo pravo.
2. Kronika 6,36Kad oni budu zgriješili protiv tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kad se ti budeš razljutio protiv njih, kad ih ti budeš izručio neprijatelju i kad ih njihovi pobjednici budu odveli u roblje u jednu zemlju, daleku ili blisku,
2. Kronika 6,37ako, u zemlji gdje su oni zarobljenicima, oni razmisle, pokaju se i upute ti svoja preklinjanja, u zemlji svojeg robstva, govoreći: Mi smo grješnici, mi smo nepouzdani, mi smo krivi,
2. Kronika 6,38ako li se vrate k tebi svim svojim srcem, svom svojom dušom, u zemlji robstva kamo oni budu odvedeni i ako mole u smjeru svoje zemlje, zemlje koju si ti dao njihovim očevima, u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
2. Kronika 6,39saslušaj s neba, boravišta gdje ti boraviš, saslušaj njihovu molitvu i njihovo preklinjanje, i učini da pobijedi njihovo pravo i oprosti svom narodu koji je zgriješio prema tebi.
2. Kronika 6,40Sada, moj Bože, nek tvoje oči budu dakle otvorene i tvoje uši osjetljive molitvi obavljenoj na ovom mjestu.
2. Kronika 6,41A sada digni se, GOSPODE Bože, dođi u svoje mjesto odmora, ti i tvoj *kovčeg gdje boravi tvoja snaga! Nek tvoji svećenici, GOSPODE Bože budu ogrnuti spasom i nek se tvoji vjernici raduju u sreći!
2. Kronika 6,42GOSPODE Bože, ne odbacuj lica tvojeg posvećenika, sjeti se djela pobožnosti Davida sluge tvoga !“
2. Dnevnika 6,1Tada reče Solomun: Gospod je rekao da će nastavati u mraku.
2. Dnevnika 6,2A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka.
2. Dnevnika 6,3I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše.
2. Dnevnika 6,4I reče: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreći:
2. Dnevnika 6,5Od onoga dana kad izvedoh narod svoj iz zemlje Misirske, ne izabrah grada među svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, niti izabrah čovjeka koji bi bio vođ narodu mojemu Izrailju,
2. Dnevnika 6,6Nego izabrah Jerusalim da u njemu bude ime moje, i izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem.
2. Dnevnika 6,7I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva.
2. Dnevnika 6,8Ali Gospod reče Davidu ocu mojemu: što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si učinio što si to naumio.
2. Dnevnika 6,9Ali nećeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj koji će izaći iz bedara tvojih, on će sazidati dom imenu mojemu.
2. Dnevnika 6,10I tako ispuni Gospod riječ svoju koju je rekao, jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što je rekao Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva.
2. Dnevnika 6,11I namjestih ovdje kovčeg, u kom je zavjet Gospodnji što je učinio sinovima Izrailjevijem.
2. Dnevnika 6,12Po tom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje.
2. Dnevnika 6,13A bješe načinio Solomun podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleče na koljena pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu.
2. Dnevnika 6,14I reče: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti ni na nebu ni na zemlji, koji čuvaš zavjet i milost slugama, koji hode pred tobom svijem srcem svojim;
2. Dnevnika 6,15Koji si ispunio sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao; što si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas.
2. Dnevnika 6,16Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži Davidu ocu mojemu što si mu rekao govoreći: neće ti nestati čovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolu Izrailjevu, samo ako uščuvaju sinovi tvoji put svoj hodeći po zakonu mojemu, kao što si ti hodio preda mnom.
2. Dnevnika 6,17Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, neka se potvrdi riječ tvoja koju si rekao sluzi svojemu Davidu.
2. Dnevnika 6,18Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah.
2. Dnevnika 6,19Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, čuj viku i molitvu kojom ti se danas moli sluga tvoj.
2. Dnevnika 6,20Da budu oči tvoje otvorene nad domom ovijem danju i noću, nad ovijem mjestom, gdje si rekao da ćeš namjestiti ime svoje, da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga tvoj na ovom mjestu.
2. Dnevnika 6,21Čuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojima će se moliti na ovom mjestu, čuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, čuj i smiluj se.
2. Dnevnika 6,22Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu, te mu se da zakletva, da se zakune, i zakletva dođe pred tvoj oltar u ovom domu,
2. Dnevnika 6,23Ti čuj s neba, i učini, i sudi slugama svojim plaćajući krivcu i djela njegova obraćajući na njegovu glavu, a pravoga pravdajući i plaćajući mu po pravdi njegovoj.
2. Dnevnika 6,24I kad se razbije pred neprijateljem narod tvoj Izrailj zato što ti zgriješe, pa se obrate i dadu slavu imenu tvojemu i pomole ti se i zamole te u ovom domu,
2. Dnevnika 6,25Ti čuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju, koju si dao njima i ocima njihovijem.
2. Dnevnika 6,26Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu i od grijeha se svojega obrate, kad ih namučiš,
2. Dnevnika 6,27Ti čuj s neba, i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim će hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u našljedstvo.
2. Dnevnika 6,28Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusjenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo i kaka god bolest,
2. Dnevnika 6,29Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god čovjeka ili od svega naroda tvojega Izrailja, ko pozna muku svoju i bol svoj i podigne ruke svoje u ovom domu,
2. Dnevnika 6,30Ti čuj s neba, iz stana svojega, i oprosti i podaj svakome po putovima njegovijem, što znaš u srcu njegovu, jer ti sam znaš srca sinova čovječijih;
2. Dnevnika 6,31Da te se boje hodeći putovima tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim.
2. Dnevnika 6,32I inostranac koji nije od naroda tvojega Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga i ruke tvoje krjepke i mišice tvoje podignute, kad dođe i pomoli se u ovom domu,
2. Dnevnika 6,33Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom, koji sazidah.
2. Dnevnika 6,34Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošlješ, i pomole ti se okrenuvši se ka gradu ovomu, koji si izabrao, i k ovomu domu, koji sam sazidao imenu tvojemu,
2. Dnevnika 6,35Čuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu.
2. Dnevnika 6,36Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i i odvedu u zemlju daljnu ili koja je blizu,
2. Dnevnika 6,37Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji ropstva svojega, i reku: sagriješismo i zlo učinismo i skrivismo;
2. Dnevnika 6,38I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svojega, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovijem, i ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu,
2. Dnevnika 6,39Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu, i oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili.
2. Dnevnika 6,40Tako, Bože moj, neka budu oči tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molbu u ovom mjestu.
2. Dnevnika 6,41I tako, stani, Gospode Bože, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje; sveštenici tvoji, Gospode Bože, neka se obuku u spasenje, i sveci tvoji neka se raduju dobru.
2. Dnevnika 6,42Gospode Bože, nemoj odvratiti lica svojega od pomazanika svojega; opominji se milosti obećane Davidu sluzi tvojemu.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje