2. Ljetopisa 23,1 | U sedmoj godini pođe Jehojada odvažno na djelo. On se sporazumi sa stotnicima, naime s Azarijom, sinom Jerohamovim, s Išmaelom, sinom Johananovim, s Azarijom, sinom Obedovim, Maasejom sinom Adajevim i s Elišafatom, sinom Zikrijevim. |
2. Ljetopisa 23,2 | Oni prođoše zemlju Judinu i pozvaše na skupštinu Levite iz svih gradova Judinih i obiteljske poglavare u Izraelu, Oni dođoše u Jerusalem. |
2. Ljetopisa 23,3 | Sva skupština učini u hramu Božjem savez s kraljem. Pritom im reče Jehojada: "Evo, sin kraljev bit će kralj, kao što je odredio Gospod za potomke Davidove. |
2. Ljetopisa 23,4 | A vi učinite ovo: Trećina vas, koji odlazite u subotu, - svećenici i Leviti - neka služe kao vratari na pragovima; |
2. Ljetopisa 23,5 | Trećina neka zaposjedne palaču kraljevsku, trećina vrata Jesodova, a sva vojska trijemove hrama Gospodnjega! |
2. Ljetopisa 23,6 | Ipak u hram Gospodnji ne smije nitko stupiti osim svećenika i Levita, što služe, Ovi smiju unići, jer su posvećeni. A sav ostali narod neka se čuva Gospoda! |
2. Ljetopisa 23,7 | Leviti neka onda opkole kralja, svaki s oružjem u ruci! Tko prodre u hram, neka se pogubi! Oni imaju pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi." |
2. Ljetopisa 23,8 | Leviti i svi Judejci učiniše tada točno onako, kako je bio naredio svećenik Jehojada Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one, koji dolaze u subotu; jer svećenik Jehojada nije bio otpustio odjela. |
2. Ljetopisa 23,9 | Svećenik Jehojada dade onda stotnicima koplja, štitiće i štitove, što su bili pripadali kralju Davidu i što su se nalazili u hramu Božjem. |
2. Ljetopisa 23,10 | Tada on postavi unaokolo sav narod, i to svakoga sa kopljem u ruci, od južne strane hrama do sjeverne strane hrama između žrtvenika i hrama, gdje je bio kralj. |
2. Ljetopisa 23,11 | Tada izvedoše sina kraljeva i metnuše na njega zlatni vijenac i svjedočanstvo. Tako ga učiniše kraljem, Jehojada i sinovi njegovi pomazaše ga i povikaše: "Živio kralj!" |
2. Ljetopisa 23,12 | Kad je Atalija čula viku naroda, koji se stjecao i klicao kralju, dođe k narodu u hram Gospodnji. |
2. Ljetopisa 23,13 | Ovdje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjedištu kod ulaza i uz kralja stotnike i trubače, a sav se narod radovao i trubio u trube, i pjevači s glazbalima davali znak za klicanje. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika: "Izdaja, izdaja!" |
2. Ljetopisa 23,14 | A svećenik Jehojada pozva stotnike, zapovjednike četa i zapovjedi im: "Izvedite je između redova iz hrama! Tko pođe za njom, neka se pogubi mačem!" Svećenik je naime bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem. |
2. Ljetopisa 23,15 | Načiniše joj mjesto, i kad je došla do vrata konjskih kod palače kraljevske, tamo je ubiše. |
2. Ljetopisa 23,16 | Nato Jehojada učini savez između Gospoda, svega naroda i kralja, da će biti narod Gospodnji. |
2. Ljetopisa 23,17 | Sav narod otide k hramu baalovu i razori ga. Njegove žrtvenike i likove razrušiše posve i ubiše baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. |
2. Ljetopisa 23,18 | Potom namjesti Jehojada stražu kod hrama Gospodnjega pod upravom svećenika i Levita, što ih je David bio porazdijelio u redove za hram Gospodnji, da prinose Gospodu žrtve paljenice, kao što je propisano u zakonu Mojsijevu, uz radosno klicanje i pjesme po naredbi Davidovoj. |
2. Ljetopisa 23,19 | I postavi vratare na vratima hrama Gospodnjega, da ne bi unišao niti jedan, tko bi bio bilo kako nečist. |
2. Ljetopisa 23,20 | Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali, koji su upravljali narodom, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz hrama Gospodnjega. Uđoše kroz gornja vrata u palaču kraljevsku i posadiše kralja na kraljevsko prijestolje. |
2. Ljetopisa 23,21 | Sav se je narod u zemlji radovao, i grad ostade miran. A Ataliju su bili mačem ubili. |