2. Ljetopisa 28. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić

Jeruzalemska Biblija

Tomislav Dretar

Daničić-Karadžić

2. Ljetopisa 28,1	Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad postade kralj, i vladao je šesnaest godina u Jerusalemu. On nije činio, što se je dopadalo Gospodu, kao njegov djed David,
2. Ljetopisa 28,2	Nego je hodio putovima kraljeva Izraelovih. Usto je dao saliti likove baalima,
2. Ljetopisa 28,3	Kadio je u dolu sina Hinomova i pustio je, po gadnom običaju pogana, što ih je bio odagnao Gospod ispred sinova Izraelovih, da mu sinovi idu kroz oganj.
2. Ljetopisa 28,4	Prinosio je i žrtve zaklanice i kadio je na visinama i humovima i pod svakim zelenim drvetom.
2. Ljetopisa 28,5	I tako ga dade Gospod, Bog njegov, u ruke kralju Sirijskomu. Ovaj ga pobijedi, zarobi veliko mnoštvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke kralju Izraelovu, koji mu nanese težak poraz.
2. Ljetopisa 28,6	Jer Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisuća ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih.
2. Ljetopisa 28,7	Osim toga Zikri, hrabri ratnik efraimski, ubi Maaseju, sina kraljeva, upravitelja palače Azrikama i Elkana, Drugoga do kralja.
2. Ljetopisa 28,8	Također zarobiše i odvedoše sinovi Izraelovi od svojih zemljaka dvjesta tisuća žena, dječaka i djevojaka. Usto im zaplijeniše silan plijen, što ga odnesoše u Samariju.
2. Ljetopisa 28,9	Živio je ondje prorok Gospodnji po imenu Oded. On izađe pred vojsku, što se vraćala u Samariju, i reče im: "Samo zato, jer se Gospod, Bog otaca vaših, razgnjevi na Judejce, dade ih on u vaše ruke. A vi među njima počiniste krvoproliće bjesnoćom, koja dopire do neba.
2. Ljetopisa 28,10	I još mislite učiniti djecu Judinu i Jerusalema svojim robovima i robinjama. A ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema Gospodu, Bogu vašemu?
2. Ljetopisa 28,11	Zato poslušajte me sada i vratite natrag te zarobljenike, koje zarobiste braći svojoj! Inače doći će na vas težak kazneni sud Gospodnji."
2. Ljetopisa 28,12	Tada ustaše poglavari sinova Efraimovih, naime Azarija, sin Johananov, Berekija, sin Mešilemotov, Ezekija, sin Šalumov, i Amasa, sin Hadlajev, na one, što su se vraćali s vojske,
2. Ljetopisa 28,13	I rekoše im: "Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike; jer tim bismo samo naprtili na sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodu; vi hoćete da na grijehe i krivnje naše dometnete još nove. A dosta je već velika krivnja naša, Težak bi se gnjev Gospodnji srušio na Izraela."
2. Ljetopisa 28,14	I pustiše ratnici zarobljenike i plijen pred knezovima i svom zajednicom narodnom,
2. Ljetopisa 28,15	I po imenu za to određeni ljudi ustaše, pa se zauzeše za zarobljenike. Oni opskrbiše sve od njih, koji nijesu bili dovoljno odjeveni, odjećom i obućom iz plijena, dadoše im jesti i piti i pomazaše ih. Onda pomogoše svima, koji su bili slabi za hodanje, da uzjaše na magarce, i dovedoše ih u palmov grad Jeriho k zemljacima njihovim. Potom se vratiše u Samariju.
2. Ljetopisa 28,16	U ono vrijeme posla kralj Ahaz kraljevima asirskim, da dobije pomoć od njih.
2. Ljetopisa 28,17	Edomci udariše opet, poraziše Judejce i odvedoše zarobljenike.
2. Ljetopisa 28,18	I Filisteji provališe u gradove po nizini i u južnu zemlju Judinu, osvojiše Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot, Soho, Tamnu i Gimzo sa selima njihovim i naseliše se u njima.
2. Ljetopisa 28,19	Jer Gospod ponizi Judu zbog Ahaza, kralja Izraelova, budući da je on bio zaveo Judu u grdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Gospodu,
2. Ljetopisa 28,20	I asirski kralj Tiglat-Pileser izađe proti njemu i pritisnu ga, mjesto da mu pomogne.
2. Ljetopisa 28,21	Premda je Ahaz oplijenio hram Gospodnji, palaču kraljevsku i knezove i sve dao kralju asirskomu, ne pomože mu ništa.
2. Ljetopisa 28,22	A i u vrijeme, kad ga je onaj pritisnuo, ogriješi se kralj Ahaz o Gospoda novom nevjernošću.
2. Ljetopisa 28,23	On je naime žrtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: "Bogovi kraljeva sirijskih, oni su pomogli njima. Njima ću žrtvovati, da pomognu i meni." Ali su mu oni poslužili samo za to, da u nesreću strovale njega i sav narod Izraelov.
2. Ljetopisa 28,24	I dade Ahaz pokupiti posuđe hrama Božjega i posuđe hrama Božjega porazbijati. Tada zatvori vrata hrama Gospodnjega i postavi žrtvenike po svim uglovima Jerusalema.
2. Ljetopisa 28,25	I u svakom pojedinom gradu Judinu podiže žrtvene uzvisine, da kadi drugim bogovima. Tako je dražio na gnjev Gospoda, Boga otaca svojih.
2. Ljetopisa 28,26	A ostala povijest njegova i svi putovi njegovi, prijašnji i potonji, stoje zapisani u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih.
2. Ljetopisa 28,27	Kad je Ahaz bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u gradu, u Jerusalemu. Ne metnuše ga u grobove kraljeva Izraelovih. Njegov sin Ezekija postade kralj mjesto njega.

2. Ljetopisa 28,1	Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u Jahvinim očima kao što je činio njegov otac David.
2. Ljetopisa 28,2	Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.
2. Ljetopisa 28,3	Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom običaju krivobožačkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.
2. Ljetopisa 28,4	Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom.
2. Ljetopisa 28,5	Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuče, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.
2. Ljetopisa 28,6	Remalijin je sin Pekah pobio među Judejcima sto dvadeset tisuća hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca.
2. Ljetopisa 28,7	A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.
2. Ljetopisa 28,8	Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braće dvjesta tisuća žena, sinova i kćeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju.
2. Ljetopisa 28,9	Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo.
2. Ljetopisa 28,10	A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu?
2. Ljetopisa 28,11	Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braće, jer će se izliti na vas Jahvin gnjev.
2. Ljetopisa 28,12	Tada ustadoše neki između glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraćali s vojske.
2. Ljetopisa 28,13	Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu.
2. Ljetopisa 28,14	Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom.
2. Ljetopisa 28,15	Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeću iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braće, a potom se vratili u Samariju.
2. Ljetopisa 28,16	U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.
2. Ljetopisa 28,17	Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje.
2. Ljetopisa 28,18	Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje.
2. Ljetopisa 28,19	Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi.
2. Ljetopisa 28,20	Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi.
2. Ljetopisa 28,21	Ahaz bijaše opljačkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo.
2. Ljetopisa 28,22	Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.
2. Ljetopisa 28,23	Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.
2. Ljetopisa 28,24	Ahaz je pokupio posuđe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 28,25	I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuđim bogovima, dražeći Jahvu, Boga otaca.
2. Ljetopisa 28,26	Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2. Ljetopisa 28,27	Onda je Ahaz počinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

2. Kronika 28,1	Akhaz imade dvadeset godina kad postade kraljem. On ne činiše kao David, njegov otac, ono što je pravo u očima GOSPODOVIM.
2. Kronika 28,2	Već on slijediše putove kraljeva Izraelovih i čak načini idole za *Baale.
2. Kronika 28,3	On sam nuđaše *tamjan u dolini Ben-Hinom i spali svoje sinove vatrom, slijedeći gnustostima bezbožnika koje GOSPOD bijaše izvlastio pred sinovima Izraelovim .
2. Kronika 28,4	On nudiše žrtve i spaljivaše tamjane na visokim mjestima, na brijegovima i pod svim ozelenjelim drvetima .
2. Kronika 28,5	Tada GOSPOD njegov Bog izruči njega u ruke kralja *Arama, koji ga potuče, zarobi mu veliki broj zatvorenika i odvede ih u Damask. On bi takoàđer izručen u ruke kralju Izraela, koji mu nanese jedan strahovit poraz.
2. Kronika 28,6	Pekah, sin Remalijahua, ubi za samo jedan dan 120.000 Judinih ljudi, sve srčanih bojovnika, jer oni bijahu napustili GOSPODA, Boga svojih otaca.
2. Kronika 28,7	Zikri, prvak Efraima, ubi Mazejahua, kraljevog sina, Azrikama, upravitelja palače, i Elkana, drugog iza kralja.
2. Kronika 28,8	Sinovi Izraelovi zarobiše kod svoje braće 200.000 osoba, žena, dječaka i djevojčica, oni im također uzeše jedan obilat plijen i odnesoše ga u Samariju.
2. Kronika 28,9	Ondje, bijaše jedan *prorok GOSPODOV zvan Oded, koji iziđe ispred vojske koja stizaše u Samariju i reče im: ” Evo kako, slijedom svojem gnjevu protiv Jude, GOSPOD, Bog vaših otaca, njih je predao vama u ruke, a vi ste ubijali u gnjevu koji je je dopro do neba.
2. Kronika 28,10	A sada, ti sinovi Jude i Jeruzalema, vi govorite da ćete ih podvrgnuti kao robove i kao sluškinje! Niste li vi, vi naročto, odgovorni za grijeh prema GOSPODU svojem Bogu?
2. Kronika 28,11	Sada, slušajte me i otpustite zatvorenike koje ste zarobili kod svoje braće, jer žestina gnjeva GOSPODNJEG bit će na vama.“
2. Kronika 28,12	Među poglavarima sinova Efraimovih, podigoše se ljudi, Azarijahu sin Jehonananov, Berekijahu sin Mešilemetov, Jehizikjahu, sin Šalumov i Amaza sin Hadlajev, protiv onih koji dolaziše iz pohoda
2. Kronika 28,13	i oni im rekoše: ” Ne dovodite ovamo zatvorenika, jer mi ćemo biti krivci za jedan grijeh protiv GOSPODA. Vi govorite tako da ćete dodati našem grijehu i našim grješkama, dok je već težak naš grijeh i gnjev njegov je nad Izraelom!“
2. Kronika 28,14	Bojovnici se odrekoše zarobljenika i plijena, u nazočnosti poglavara i sveg sabora.
2. Kronika 28,15	Potom poimenično označeni ljudi se podigoše i okrijepiše zatvorenike: plijenom oni odjenuše sve one koji bijahu goli i dadoše im habite, obuću, hrane, pića i masti za vidanje rana, potom odvezoše na magarcima sve hrome i odvedoše ih točno do Jerihona, grada palmi, kod njihove braće. Potom se oni vratiše u Samariju.
2. Kronika 28,16	U ono vrijeme, kralj Akhaz posla iskati pomoć u kraljeva Asirije .
2. Kronika 28,17	Nanovo Edomiti bijahu došli tući Judu i zarobljavati zarobljenike.
2. Kronika 28,18	Filistinci bijahu načinili napade protiv gradova *Nizije i Negeva koji pripadaše Judi: oni bijahu uzeli Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko i njegovo područje, Timnau i njeno područje, Gimzo i njegovo područje i bijahu ih zauzeli.
2. Kronika 28,19	Naime GOSPOD ponizi Judu zbog kralja Izraela Akhaza, koji pobudi Judu na razvrat i nagovaraše na bezbožnost spram GOSPODA.
2. Kronika 28,20	Kralj Asirije Tilgat-Pilnezer dođe protiv njega i opsjede ga, umjesto da bude jedno ojačanje za njega.
2. Kronika 28,21	Naime, Akhaz bijaše uzeo jedan dio dobara iz Kuće GOSPODOVE i onih od kralja i dostojanstvenika, i bijaše ih dao kralju Asirije, ali to njemu ne pričini nikakvu potporu.
2. Kronika 28,22	Za vrijeme dok bijaše opsjednut, on, kralj Akhaz, još više poveća svoju bezbožnost prema GOSPODU:
2. Kronika 28,23	on ponudi žrtve bogovima Damaska koji ga bijahu pobijedili i reče: ” Budući da bogovi kraljeva *Arama njima dolaze u pomoć, njima ću i ja ponuditi žrtve, da dođu i meni pomoći.“
2. Kronika 28,24	Akhaz sakupi i polomi sve predmete iz Kuće Božje, on zatvori vrata Kuće GOSPODOVE i načini si *oltare na svim raskrižjima Jeruzalema.
2. Kronika 28,25	U svakom Judinom gradu on načini visoka mjesta za nuditi tamjan tuđinskim bogovima; tako on uvrijedi GOSPODA, Boga svojih otaca.
2. Kronika 28,26	Ostatak njegovih djela i svi njegovi postupci, od prvih do posljednjih, zapisani su u knjizi kraljeva Jude i Izraela.
2. Kronika 28,27	Akhaz leže s očevima svojim i bi pokopan s očevima svojim u Gradu Jeruzalema, ali ga ne unesoše u grobnice kraljeva Izraelovih. Njegov sin Ezekias zavlada na njegovom mjestu.

2. Dnevnika 28,1	Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; ali ne činjaše što je pravo pred Gospodom kao David otac njegov.
2. Dnevnika 28,2	Jer hođaše putovima careva Izrailjevijeh, i još sali likove Valima.
2. Dnevnika 28,3	I sam kađaše u dolini sina Enomova, i sažizaše sinove svoje ognjem po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
2. Dnevnika 28,4	I prinošaše žrtve i kađaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenijem drvetom.
2. Dnevnika 28,5	Zato ga dade Gospod Bog njegov u ruke caru Sirskomu, te ga razbiše i zarobiše mu veliko mnoštvo, i odvedoše ih u Damasak. Još bi dat u ruke caru Izrailjevu, te ga razbi ljuto.
2. Dnevnika 28,6	Jer Fekaj sin Remalijin pobi sto i dvadeset tisuća Judejaca u jedan dan, sve hrabrijeh ljudi, jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 28,7	I Zihrije junak od Jefrema ubi Masiju sina careva i Azrikama upravitelja dvorskoga i Elkanu drugoga do cara.
2. Dnevnika 28,8	I zarobiše sinovi Izrailjevi braći svojoj dvjesta tisuća žena i sinova i kćeri; i zaplijeniše veliki plijen od njih, i odnesoše plijen u Samariju.
2. Dnevnika 28,9	A ondje bijaše prorok Gospodnji po imenu Odid, i izide pred vojsku koja iđaše u Samariju, i reče im: gle, Gospod Bog otaca vaših razgnjevi se na Judejce, zato ih dade u vaše ruke, te ih pobiste ljuto da do neba doprije.
2. Dnevnika 28,10	I još mislite podvrći sinove Judine i Jerusalimske da vam budu robovi i robinje; a nijeste li i vi sami skrivili Gospodu Bogu svojemu?
2. Dnevnika 28,11	Zato poslušajte me sada, i vratite natrag to roblje što zarobiste braći svojoj, jer se raspalio gnjev Gospodnji na vas.
2. Dnevnika 28,12	Tada ustaše poglavari sinova Jefremovijeh: Azarija sin Joananov, Varahija sin Mesilemotov i Jezekija sin Salumov i Amasa sin Adlajev na one što se vraćahu s vojske,
2. Dnevnika 28,13	I rekoše im: nećete dovesti ovamo toga roblja, jer bi nam bilo na grijeh pred Gospodom što vi mislite domećući na grijehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i gnjev se raspalio na Izrailja.
2. Dnevnika 28,14	I ostaviše vojnici roblje i plijen svoj pred knezovima i svijem zborom.
2. Dnevnika 28,15	I ustaše ljudi imenovani i uzeše roblje, i sve gole između njih odješe iz plijena; i kad ih odješe i obuše, nahraniše ih i napojiše i namazaše, i odvedoše na magarcima sve iznemogle, i dovedoše ih u Jerihon grad gdje ima mnogo palama, k braći njihovoj, pa se vratiše u Samariju.
2. Dnevnika 28,16	U to vrijeme posla car Ahaz k carevima Asirskim da mu pomogu.
2. Dnevnika 28,17	Jer još i Idumejci dođoše i razbiše Judu i odvedoše roblje;
2. Dnevnika 28,18	I Filisteji udariše na gradove po ravni na južnom kraju Judinu, i uzeše Vet-Semes, i Ejalon i Gedirot i Sohot i sela njegova i Tamnu i sela njezina i Gimzon i sela njegova, i naseliše se u njima.
2. Dnevnika 28,19	Jer Gospod obaraše Judu s Ahaza cara Izrailjeva, jer odvuče Judu da grdno griješi Gospodu.
2. Dnevnika 28,20	I dođe k njemu Telgat-Felnasar car Asirski, i ojadi ga a ne utvrdi.
2. Dnevnika 28,21	Jer Ahaz uze dio iz doma Gospodnjega i iz doma carskoga i od knezova, i dade caru Asirskom, ali mu ne pomože.
2. Dnevnika 28,22	I kad bijaše u nevolji, on još većma griješaše Gospodu; taki bijaše car Ahaz.
2. Dnevnika 28,23	I prinošaše žrtve bogovima Damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: kad bogovi careva Sirskih njima pomažu, prinosiću njima žrtve da bi mi pomagali; ali mu oni biše na to da padne on i sav Izrailj.
2. Dnevnika 28,24	A Ahaz pokupi sudove doma Božijega, i izlomi sudove doma Božijega, i zatvori vrata doma Gospodnjega i načini sebi oltare po svijem uglovima u Jerusalimu.
2. Dnevnika 28,25	I u svakom gradu Judinu načini visine da kadi bogovima tuđim; i gnjevi Gospoda Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 28,26	A ostala djela njegova i svi putovi njegovi prvi i pošljednji, eto zapisani su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem.
2. Dnevnika 28,27	I počinu Ahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Jerusalimu; ali ga ne metnuše u grob careva Izrailjevijeh. I zacari se na njegovo mjesto Jezekija sin njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Tražilica

2. Ljetopisa 28. poglavlje