Tražilica


Nehemija 5. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Nehemija 5,1Tada podigoše ljudi iz naroda zajedno sa svojim ženama teške optužbe proti svojim suplemenicima judejskim,
Nehemija 5,2Jedni rekoše: "Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita, da jedemo i živi ostanemo!"
Nehemija 5,3Drugi rekoše: "Moradosmo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo da imamo žita u ovoj gladi!"
Nehemija 5,4Opet drugi rekoše: "Moradosmo uzajmiti novaca za kraljevski porez na polja svoja i vinograde.
Nehemija 5,5A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri da dajemo u ropstvo. Neke kćeri naše već su postale roblje, a mi ne možemo ništa učiniti proti tome, jer naša polja vinogradi pripadaju drugima."
Nehemija 5,6Vrlo se rasrdih, kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore.
Nehemija 5,7Odlučih da ukorim starješine i predstojnike i da im reknem: "Vi tjerate lihvu sa zemljacima svojim!" I sazvah veliku narodnu skupštinu proti njima
Nehemija 5,8I rekoh im: "Mi otkupismo, kadgod mogosmo, svoje judejske zemlje, što su bili prodani narodima poganskim. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Dapače prodaju se nama samima." Oni su šutjeli i nijesu znali ništa odgovoriti.
Nehemija 5,9Ja nastavih: "To, što činite, nije pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?
Nehemija 5,10I ja, braća moja i sluge moje uzaimali smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam.
Nehemija 5,11Vratite im još danas polja njihova, vinograde njihove, maslinike njihove i kuće njihove i otpustite im kamatu za novce, žito, vino i ulje, što imate potraživati!"
Nehemija 5,12Oni odgovoriše: "Hoćemo to vratiti i nećemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo, kako tražiš" Tada pozvah svećenike i dadoh one zakleti, da će učiniti po svojemu obećanju.
Nehemija 5,13Istresoh njedra svoja i rekoh: "Ovako neka istrese Bog svakoga iz kuće njegove i posjeda njegova, koji ne ispuni obećanja svojega! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!" Sva zajednica povika: "Neka bude tako!" I hvaljen neka je Gospod. I sav je narod činio, kako je bio zaključio.
Nehemija 5,14Uostalom od onoga vremena, kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji - od dvadesete do trideset druge godine kralja Artakserksa, dvanaest godina - ja sa svojom braćom ne jedoh hrane upraviteljske.
Nehemija 5,15Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni činovnici njihovi tlačili su narod. Ja tako nijesam činio iz straha pred Bogom.
Nehemija 5,16I oko građenja zida radio sam skupa, a nijesmo bili stekli zemljišta, i svi ljudi moji bili su skupa ondje na poslu.
Nehemija 5,17Usto su jeli za mojim stolom Judejci, što su imali službu predstojničku - bilo ih je sto i pedeset ljudi - i oni, što su dolazili k nama iz okolnih naroda.
Nehemija 5,18Svagdanji potrošak: jedno goveče, šest ovaca izabranih i perad svake vrste, išao je na moj račun. I svaki deset dana davalo se svakojakog vina izobilja. A opet nijesam iskao hrane, što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen rabotom.
Nehemija 5,19Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro, što sam učinio za ovaj narod!
Nehemija 5,1 Velika se vika digla među ljudima i ženama protiv njihove braće Židova.
Nehemija 5,2Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti.
Nehemija 5,3Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi.
Nehemija 5,4Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.
Nehemija 5,5Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi.
Nehemija 5,6Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi.
Nehemija 5,7Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odličnike riječima: "Vi namećete teret svojoj braći!" I sazvao sam protiv njih velik zbor.
Nehemija 5,8I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio.
Nehemija 5,9Nastavio sam: "Nije dobro to što činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?
Nehemija 5,10I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili.
Nehemija 5,11Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli.
Nehemija 5,12A oni odgovoriše: "Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali.
Nehemija 5,13Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude držao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru.
Nehemija 5,14I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo nikada jeli upraviteljskog kruha.
Nehemija 5,15Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega.
Nehemija 5,16Čak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.
Nehemija 5,17Za mojim su stolom jeli Židovi i odličnici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.
Nehemija 5,18Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveče, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod već bio teško opterećen.
Nehemija 5,19Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam učinio ovome narodu!

Nehemija 5,1Tad se podiže jedna velika tužba ljudi iz puka i njihovih žena protiv njihove braće Židova.
Nehemija 5,2Neki govoriše: ` Naši sinovi, naše kćeri i mi sami, brojni smo. Mi želimo imati pšenice za jesti i živjeti!`
Nehemija 5,3Drugi govoriše: ` Naša polja, naši vinogradi i naše kuće, mi ih dajemo u zalog za imati pšenice tijekom gladi. `
Nehemija 5,4Drugi opet govoriše: ` Za namet kraljev, mi pozajmljujemo srebro na naša polja i neše vinograde.
Nehemija 5,5Ipak, naše je tijelo slično tijelu naše braće, i naši sinovi slčni su njihovim sinovima. A ipak mi trebamo izručiti svoje sinove u ropstvo, a neke od naših kćeri su već porobljene; mi tu ne možemo ništa; naša polja i naši vinogradi u drugih su!`
Nehemija 5,6Gnjev me žestoko spopade kad ja začuh njihovu tužaljku i takve riječi.
Nehemija 5,7U meni se nametnu odluka učiniti prijekore plemenitašima i sudskim činovnicima, i ja im rekoh: ` To je jedan teret kojim vi opterećujete jedni druge!` Potom, ja ih sazvah na jedan veliki sabor.
Nehemija 5,8Ja im rekoh: ` Mi smo, mi isti, otkupili svoju židovsku braću prodanu drugim narodima, koliko smo mogli; ali vi, vi prodajete svoju braću, a mi isti smo ti kojima su prodani!` Oni šutaše i ne nađoše ni jedne jedine riječi za reći.
Nehemija 5,9A ja rekoh : ` To što vi činite nije dobro. Nije li to u strahu Boga vašeg da vi trebate hoditi, za izbjeći sram naroda, naših neprijateljađ
Nehemija 5,10Ja također, moja braća i moje sluge, mi smo im pozajmili novac i pšenicu. Mi ćemo dakle napustiti taj dug.
Nehemija 5,11Vratite im, još danas, njihova polja, njihove vinograde, njihove maslinike i njihove kuće, kao i dio u novcu, pšenici, novom vinu i ulju koje ste im pozajmili.`
Nehemija 5,12Oni rekoše: ` Mi ćemo ga vratiti i nećemo im ništa iskati. Postupit ćeko kako si ti rekao.` Ja pozvah svećenike i zakleh ljude da postupe kao što se reklo.
Nehemija 5,13I ja također prodrmah šav svog ogrtača, i rekoh: ` Ovako će Bog prodrmati izvan kuće svoje i daleko od svojih dobara svakog čovjeka koji ne bude držao riječ njegovu! Tako će on biti prodrman i ostavljen bez ičega! ` Sav sabor reče: *`Amen!` i hvališe GOSPODA. A puk učini ono što biješe rečeno.
Nehemija 5,14Od istog dana kad mi se dade naredba da budem upraviteljem njihovim u zemlji Judinoj, od dvadesete godine sve do trideset i druge godine kralja Artakserksa, tijekom dvanaest godina, ja i moja braća nismo jeli kruha upraviteljskog .
Nehemija 5,15Prije mene, prvi upravitelji slomili su narod i uzimali im kruha i vina i, osim toga, 40 sikala srebra . Njihove sluga također vršiše svoju prevlast nad narodom. Ali, ja osobno, ja nisam postupao tako, iz straha od Boga.
Nehemija 5,16Ja sam također prionuo radu na tom zidu, i mi nismo kupili polja, i sve moje sluge bijahu skupljene ovdje, na poslu.
Nehemija 5,17Židovi i sudski činovnici koji bijahu za mojim stolom bijahu na broju od 150 ljudi, s onima koji dolaziše k nama iz okolice.
Nehemija 5,18Ono što bijaše pripravljano svakog dana jedno govedo, šest ovaca po izboru i perad bijaše priremano za mene; i svakih deset dana vina u izobilju. Usprkos tome, ja nisam zahtijevao kruha upraviteljskog, jer služba teško pritiskivaše narod.
Nehemija 5,19Moj Bože, sjeti se za moje dobro svega što sam ja učinio za taj narod!
Nemija 5,1I stade velika vika ljudi i žena na braću njihovu Judejce.
Nemija 5,2Jer neki govorahu: nas i sinova naših i kćeri naših ima mnogo; da dobavimo žita da jedemo i ostanemo živi.
Nemija 5,3Drugi opet govorahu: da založimo polja svoja i vinograde i kuće da dobijemo žita u ovoj gladi.
Nemija 5,4Još drugi govorahu, da uzajmimo novaca na polja svoja i vinograde za danak carski.
Nemija 5,5A tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi naši kao njihovi sinovi i eto treba da damo sinove svoje i kćeri svoje u roblje, i neke kćeri naše već su robinje, a mi ne možemo ništa, jer polja naša i vinograde naše drže drugi.
Nemija 5,6Zato se rasrdih vrlo kad čuh viku njihovu i te riječi.
Nemija 5,7I smislih u srcu svom i ukorih knezove i poglavare, i rekoh im: vi mećete bremena svaki na brata svojega. I sazvah veliki zbor njih radi.
Nemija 5,8I rekoh im: mi otkupismo koliko mogasmo braću svoju Judejce što bjehu prodani narodima; a vi li ćete prodavati braću svoju ili će se prodavati nama? A oni umukoše i ne nađoše što bi odgovorili.
Nemija 5,9I rekoh: nije dobro što radite. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši?
Nemija 5,10I ja i braća moja i momci moj davali smo im novaca i žita; ali oprostimo im taj dug.
Nemija 5,11Hajde vratite im danas polja njihova i vinograde i maslinike i kuće i što im na stotinu uzimate od novca i žita i vina i ulja.
Nemija 5,12A oni odgovoriše: vratićemo i nećemo iskati od njih; učinićemo kako veliš. Tada sazvah sveštenike, i zakleh ih da će tako učiniti.
Nemija 5,13I istresoh njedra svoja i rekoh: ovako da istrese Bog svakoga iz kuće njegove i iz truda njegova ko god ne ispuni ove riječi, i ovako da se istrese i bude prazan. I sav zbor reče: amin. I hvališe Gospoda, i učini narod po toj riječi.
Nemija 5,14I otkad mi car zapovjedi da im budem upravitelj u zemlji Judinoj, od godine dvadesete do trideset druge godine cara Artakserksa, dvanaest godina, ja i braća moja ne jedosmo hrane upraviteljske.
Nemija 5,15A pređašnji upravitelji koji bijahu prije mene bijahu teški narodu uzimajući od njega hljeba i vina osim četrdeset sikala srebra, i sluge njihove zapovijedahu po narodu. Ali ja tako ne činih bojeći se Boga.
Nemija 5,16Nego i oko građenja zida radih, i ne kupismo njive; i svi momci moji bijahu skupa ondje na poslu.
Nemija 5,17I Judejaca i poglavara sto i pedeset ljudi i koji dolažahu k nama iz okolnijeh naroda bijahu za mojim stolom.
Nemija 5,18I gotovljaše se svaki dan po jedno goveče, šest ovaca, izbranijeh, i ptice gotovljahu mi se, i svakih deset dana davaše se svakojakoga vina izobila. I opet ne iskah hrane upraviteljske; jer služba bješe teška narodu.
Nemija 5,19Pomeni me, Bože moj na dobro za sve što sam činio ovomu narodu.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje