Job 2,1 | A dogodi se jednoga dana, da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospoda. |
Job 2,2 | I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj." |
Job 2,3 | Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me nagovorio, da mu naškodim ni za što, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti." |
Job 2,4 | Sotona odgovori Gospodu: "Kožu za kožu: sve što ima čovjek, daje za život svoj. |
Job 2,5 | Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" |
Job 2,6 | Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu moraš sačuvati život!" |
Job 2,7 | I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. |
Job 2,8 | A on uze crijep, da se struže njime; pritom je sjedio na smetlištu. |
Job 2,9 | Tada ga prekori žena njegova. "Držiš li se još uvijek tvrdo pobožnosti svoje? Odreci se Boga, pa umri!" |
Job 2,10 | A on joj odgovori: "Kao luđakinja brbljaš Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo!" Kraj svega toga ne sagriješi Job usnama svojim. |
Job 2,11 | Kada tri prijatelja Jobova čuše za svu nesreću, što se bila svalila na njega, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše, da mu iskažu svoju sućut i da ga potješe |
Job 2,12 | A kad izdaleka podigoše oči svoje i ne prepoznaše ga, počeše plakati glasno, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga gore. |
Job 2,13 | I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi; jer vidješe, da je njegova bol vrlo velika. |