Tražilica


Job 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 3,1Potom otvori Job usta svoja i prokle dan svojega rođenja.
Job 3,2I progovori Job i reče:
Job 3,3Ne bilo dana, u koji se rodih, i noći, u kojoj rekoše: rodi se dječak!
Job 3,4Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost!
Job 3,5Obuzeo ga mrak i sjena smrtna, oblak ga mutan obastro, ustrašile ga pomrčine danje!
Job 3,6Noć onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece!
Job 3,7Noć ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje!
Job 3,8Prokleli je, koji kunu dane, koji su gotovi probuditi Levijatana!
Job 3,9Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala svjetlost i ne dočekala ga, ne vidjela nikada zori trepavica!
Job 3,10Što mi ne zatvori vrata od krila materina, što ne skrije muku očima mojim!
Job 3,11što ne umrijeh u krilu materinu, što ne izdahnuh izlazeći iz utrobe materine?
Job 3,12što me koljena prihvatiše, što prsa, da ih dojim?
Job 3,13Jer bih sad ležao u grobu i počivao, spavao bih i bio bih miran,
Job 3,14S kraljevima i savjetnicima zemaljskim, što sagradiše sebi grobnice,
Job 3,15Ili s knezovima, koji imadoše zlata i kuće svoje napuniše srebra.
Job 3,16Ili zašto ne bih kao nedonosće skriveno, kao dijete, što ne ugleda svijetla?
Job 3,17Ondje bezbožnici prestaju bjesnjeti, ondje počivaju, kojima su iscrpli snagu.
Job 3,18Ondje se odmaraju sužnji i više ne čuju vike nastojnikove.
Job 3,19Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od gospodara svojega.
Job 3,20Zašto se daje svjetlost nevoljniku i život onima, koji su tužna srca?
Job 3,21Oni čeznu za smrću, a ona ne dolazi; traže je većma nego blago zakopano.
Job 3,22Klicali bi od veselja, radovali bi se, kad bi našli grob.
Job 3,23Tako je čovjeku, kojemu je put skriven, kojega je Bog sapeo odasvud.
Job 3,24A meni je uzdah moj kruh svagdanji, kao voda razlijeva se jauk moj.
Job 3,25Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me, koga sam se strašio, svali se na me.
Job 3,26Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer dođe zlo.
Job 3,1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Job 3,2poče svoju besjedu i reče:
Job 3,3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: `Začeo se dječak!`
Job 3,4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Job 3,5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Job 3,6O, da bi ga tama svega presvojila, nek` se ne dodaje danima godine, nek` ne ulazi u brojenje mjeseci!
Job 3,7A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Job 3,8Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit` su kadri!
Job 3,9Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Job 3,10Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Job 3,11Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć` iz utrobe?
Job 3,12Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Job 3,13U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Job 3,14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
Job 3,15ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
Job 3,16Ne bih bio - k`o nedonošče zakopano, k`o novorođenče što svjetla ne vidje.
Job 3,17Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Job 3,18Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Job 3,19Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Job 3,20Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
Job 3,21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Job 3,22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
Job 3,23Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Job 3,24Zato videć` hranu, uzdahnuti moram, k`o voda se moji razlijevaju krici.
Job 3,25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Job 3,26Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.
Job 3,1Najzad, Job otvori usta i prokle svoj dan .
Job 3,2Job uze riječ i reče:
Job 3,3Nek nestane dan kad bijah rođen i noć kad rekoše : ` Jedan je čovjek bio začet! `
Job 3,4 Taj dan, nek tminama postane, nek odozgo, Bog ga ne pozove, nek ne zasvijetli nad njim nikakva svjetlost;
Job 3,5nek ga zatraže natrag tmina i sjena smrti, nek nad njim bude jedan oblak, nek užasavaju pomračenja!
Job 3,6Te noći, nek se tama nje dočepa, nek se ne pridruži krugu dana godine, nek ne uđe u zbroj mjeseca!
Job 3,7Da, ta noć, nek bude neplodna, nek nikakav krik radosti ne prodre njom;
Job 3,8nek ju prokunu proklinjači dana, oni koji se spremaju probuditi Neiskrenog;
Job 3,9nek se pomrače zvijezde od njenog svitanja, nek se nada svjetlosti a ništa! Nek ne vidi zjenica zore!
Job 3,10Jer, ona nije zatvorila vrata trbuha gdje ja bijah, što nije uklonila muku mojim očima.
Job 3,11Zašto nisam umro u utrobi? Jedva izišao iz trbuha ne bijah izdahnuo.
Job 3,12Zašto dakle dva koljena su me prihvatila, zašto imadoh dvije dojke za sisati.
Job 3,13Unaprijed, ležeći, bio bih u miru, usnuo, ja bih tada uživao odmor,
Job 3,14s kraljevima i savjetnicima zemaljskim, onima koji za sebe nanovo grade iz ruševina,
Job 3,15ili bih bio s prinčevima koji čuvaju zlato, onima koji pretrpavaju srebrom svoje nastambe,
Job 3,16ili kao nedonošče iščeznuo ja ne bih ni postojao, kao djeca koja ne ugledaše svjetla.
Job 3,17Ondje, opaki su prestali njih ondje, nalaze spokoj iscrpljene
Job 3,18Zatvorenici, svi su zadovoljni, oni ne čuju glas stražara.
Job 3,19Mali i veliki, ondje, to je jedno, i rob je slobodan od svog
Job 3,20Zašto dati svjetlosti onome tko se muči, i život gnojavomeđ
Job 3,21Oni su u očekivanju smrti, a ona ne oni kopaju u potrazi za njom više no za blagom.
Job 3,22Oni bi bili poneseni radošću, oni bi bili u veselju da su našli
Job 3,23Zašto taj dar života čovjeku čija se cesta ukrade? I to je on kojeg Bog štitiše jednom
Job 3,24Za kruh ja imah samo svoje jecaje, oni se razuzdaše kao voda, moji urlici.
Job 3,25Užas koji me proganjaše, taj me i dohvatio, a ono od čega strijepih to mi se i
Job 3,26Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni odmora. To je patnja što meni dolazi.
Jov 3,1Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
Jov 3,2I progovoriv Jov reče:
Jov 3,3Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: rodi se djetić!
Jov 3,4Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvetljavala ga svjetlost!
Jov 3,5Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
Jov 3,6Noć onu osvojila tama, ne radovala se među danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
Jov 3,7Gle, noć ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
Jov 3,8Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
Jov 3,9Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala vidjelo i ne dočekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
Jov 3,10Što me nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju.
Jov 3,11Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeći iz utrobe?
Jov 3,12Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
Jov 3,13Jer bih sada ležao i počivao; spavao bih, i bio bih miran,
Jov 3,14S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
Jov 3,15Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuće svoje puniše srebra.
Jov 3,16Ili zašto ne bih kao nedonošče sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
Jov 3,17Ondje bezbožnici prestaju dosađivati, i ondje počivaju iznemogli,
Jov 3,18I sužnji se odmaraju i ne čuju glasa nastojnikova.
Jov 3,19Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
Jov 3,20Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
Jov 3,21Koji čekaju smrt a nje nema, i traže je većma nego zakopano blago,
Jov 3,22Koji igraju od radosti i vesele se kad nađu grob?
Jov 3,23Čovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?
Jov 3,24Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
Jov 3,25Jer čega se bojah dođe na mene, i čega se strašah zadesi me.
Jov 3,26Ne počivah niti imah mira niti se odmarah, i opet dođe strahota.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje