Tražilica


Postanak 44. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Postanak 44,1Nato zapovjedi upravitelju kuće svoje: "Napuni vreće tim ljudima žita, koliko mogu ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove!
Postanak 44,2I srebrnu čašu moju metni najmlađem u vreću odozgor zajedno s novcima za žito njegovo!" I on učini, kako mu je bio Josip zapovjedio.
Postanak 44,3Kad osvanu jutro, otpustiše ljude s magarcima njihovim.
Postanak 44,4Jedva su bili ostavili grad i nijesu još bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju svoje kuće: "Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigneš, reci im: 'Zašto vratiste zlo za dobro?
Postanak 44,5Zašto mi ukradoste času srebrnu? Nije li to čaša, iz koje pije moj gospodar, i iz koje on proriče? Zlo uradiste, što to učiniste.' "
Postanak 44,6Kad ih stiže, reče im tako.
Postanak 44,7Oni mu odgovoriše: "Kako može gospodar tako Što reći? Bože sačuvaj, da sluge tvoje učine tako što!
Postanak 44,8A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, što ih nađosmo odozgor u vrećama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće gospodara tvojega srebro ili zlato?
Postanak 44,9U koga se između sluga tvojih nađe, taj neka umre! Mi ćemo drugi, gospodaru, biti robovi tvoji."
Postanak 44,10On reče: "Makar da bi moralo biti tako, kako kažete, ipak neka bude samo onaj u koga se nađe, moj rob, a vi drugi bit ćete slobodni"
Postanak 44,11Brže skide svaki vreću svoju na tlo, i svaki otvori vreću svoju.
Postanak 44,12A on stade tražiti; počne od najstarijega i dođe kod najmlađega. Nađe se čaša u vreći Benjaminovoj.
Postanak 44,13Tada razderaše haljine svoje; pošto je svaki opet natovario magarca svojega, vratiše se natrag u grad.
Postanak 44,14Kad Juda i braća njegova dođoše u kuću Josipovu, koji je bio još tamo, baciše se pred njim na zemlju.
Postanak 44,15Josip se otrese na njih: "što ste to učinili? Zar nijeste znali, da čovjek kao ja može proricati?"
Postanak 44,16Juda reče: "Što da reknemo gospodaru svojemu, što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronašao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je našla časa."
Postanak 44,17On reče: "Bože sačuvaj, da ja tako učinim! U koga se je našla čaša, on samo neka mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu!"
Postanak 44,18Onda pristupi Juda k njemu i reče: "Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije progovoriti riječ gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak faraonu.
Postanak 44,19Gospodar moj zapita sluge svoje: 'Imate li još oca ili brata?'
Postanak 44,20Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Imamo još stara oca i malena brata, koji mu se rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade još sam od matere svoje i zato je ljubimac oca svojega.'
Postanak 44,21Ti zapovjedi slugama svojim: 'Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim očima.'
Postanak 44,22Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Ne može dječak ostaviti oca svojega; kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada umro.'
Postanak 44,23A ti reče slugama svojim: 'Ako ne dođe s vama brat vas najmlađi, onda ne smijete više na oči moje!'
Postanak 44,24I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopćismo mu riječi gospodara mojega.
Postanak 44,25Jednoga dana zapovjedi nam opet otac naš: 'Idite još jedanput onamo, da nam kupite nešto žita!'
Postanak 44,26A mi odgovorismo: 'Ne možemo tamo ići. Samo ako brat naš najmlađi pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.'
Postanak 44,27Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: 'Znate sami, da mi je žena moja rodila samo dva sina.
Postanak 44,28Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga više..
Postanak 44,29Ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, spravite onda sijede vlasi moje od tuge pod zemlju.'
Postanak 44,30Pa kad bih ja sada došao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a dječaka, za kojega je vezano čitavo srce njegovo, ne bi bilo s nama,
Postanak 44,31On bi umro, kad bi vidio, da nema dječaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede vlasi sluge tvojega, oca našega, od tuge pod zemlju.
Postanak 44,32Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamčio za dječaka, kad je obećao: 'Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda ocu svojemu kriv, dok sam živ.'
Postanak 44,33Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto dječaka, da bude rob gospodaru mojemu, a dječak neka ide s braćom svojom!
Postanak 44,34Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad, što bi zadesio oca mojega."
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje