| Job 4,1 | Tada odgovori Elifaz iz Temana: |
| Job 4,2 | Ako ti progovorimo, možda će ti biti dosadno; ali tko bi se uzdržao da ne govori? |
| Job 4,3 | Eto, učio si mnoge, i ruke i iznemogle krijepio; |
| Job 4,4 | Riječi su tvoje podizale onoga, koji je padao, i utvrđivao si koljena, što su klecala. |
| Job 4,5 | A sad dođe na te nevolja, i ti klonu; dotače se tebe, ti se zbuni. |
| Job 4,6 | Nije li pobožnost tvoja bila ufanje tvoje i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? |
| Job 4,7 | Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedni uništeni? |
| Job 4,8 | Vidio sam: tko je orao nesreću; sijao zlodjela, taj je to i žeo! |
| Job 4,9 | Od daha Božjega ginu, od dihanja srdžbe njegove nestaje ih. |
| Job 4,10 | Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavića satiru se. |
| Job 4,11 | Lav gine, kad nema plijena, i lavići se razaspu. |
| Job 4,12 | Dođe do mene tajna riječ, i uho je moje doču samo malo. |
| Job 4,13 | U igri misli u noćnome snu, kada tvrd san pada na ljude, |
| Job 4,14 | Strah me poduze i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje |
| Job 4,15 | Duh prođe ispred mene, s dlake se na tijelu mojemu nakostriješiše. |
| Job 4,16 | Stade, ali mu ne poznadoh lica; prikaza je bila pred mojim očima; i začuh glas, što je šaptao: |
| Job 4,17 | "Zar je čovjek u pravu pred Bogom? Zar je smrtnik čist pred onim, koji ga je stvorio? |
| Job 4,18 | Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, u anđele svoje, što ih je stvorio sjajne: |
| Job 4,19 | A kamoli u one, koji stoje u zemljanim kojima je temelj u prahu, i satiru se kao moljac! |
| Job 4,20 | Od jutra do večera satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi. |
| Job 4,21 | Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru? Ne umiru li od nestašice na mudrosti?" |
