| Job 9,1 | Nato reče Job: |
| Job 9,2 | Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom! |
| Job 9,3 | Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisuće na jednu. |
| Job 9,4 | Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan? |
| Job 9,5 | On premješta gore: one to ni ne opaze; prevraća ih u gnjevu svojemu; |
| Job 9,6 | On kreće zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji; |
| Job 9,7 | On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on meće pečat svoj na zvijezde; |
| Job 9,8 | On razapinje nebo sam i korača po valovima morskim; |
| Job 9,9 | On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlašiće i zvijezde juga; |
| Job 9,10 | On čini djela velika i Nedokučiva i divna, kojima nema broja. |
| Job 9,11 | Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, prođe li mimo mene, ja to ne primijetim. |
| Job 9,12 | Ugrabi li što, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: što radiš to? |
| Job 9,13 | Nitko ne može srdnju Božju odagnati; pod njim leže pomoćnici ponositih. |
| Job 9,14 | Pa kako bih mu ja odgovarao i riječi birao proti njemu? |
| Job 9,15 | Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; valja da se molim sucu svojemu. |
| Job 9,16 | Da ga zovnem, da mi se odazove, još ne mogu vjerovati, da je čuo glas moj. |
| Job 9,17 | U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za što. |
| Job 9,18 | Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorčinama. |
| Job 9,19 | Pita li se jakost, on je najači; pita li se pravda, tko će mi svjedočiti? |
| Job 9,20 | Da se opravdavam, osudit će me usta moja; da sam nedužan, pokazat će, da sam kriv. |
| Job 9,21 | Ako sam nedužan, neću da znam za to, omrznuo mi je život moj. |
| Job 9,22 | Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire. |
| Job 9,23 | Kada on iznenada usmrti bičem svojim, tada se nasmije očajanju nedužnih. |
| Job 9,24 | Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oči; ako ne on, da tko?! |
| Job 9,25 | Brže od teklića hrle dani moji; bježe, a ne vide sreće. |
| Job 9,26 | Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen. |
| Job 9,27 | Reknem li: zaboravit ću jad svoj, promijenit ću izgled svoj i vedar biti, |
| Job 9,28 | Uhvati me opet muka moja, znam, da me nećeš opravdati. |
| Job 9,29 | Kriv napokon moram da budem, zašto bih se mučio uzalud? |
| Job 9,30 | I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom, |
| Job 9,31 | Ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina. |
| Job 9,32 | Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud. |
| Job 9,33 | O, kad bi bio koji sudac među nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu, |
| Job 9,34 | Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me više ne strši strah od njega! |
| Job 9,35 | Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati |
