| Job 27,1 | Nato nastavi Job svojim govorom ovako: |
| Job 27,2 | Tako da je živ Bog, koji mi oduze pravo moje, Svemoćni, koji mi ogorči život moj! -: |
| Job 27,3 | Dok je još dah moj u meni, i duh Božji dok me oživljava, |
| Job 27,4 | Neće usne moje govoriti ništa krivo, niti će jezik moj lagati. |
| Job 27,5 | Daleko neka je od mene, da vam dadnem pravo; dok ne preminem, ja ne tajim nedužnosti svoje. |
| Job 27,6 | Čvrsto stojim uz pravednost svoju i ne ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga dana mojega. |
| Job 27,7 | Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu, mojemu protivniku kao bezbožniku! |
| Job 27,8 | Jer kakvo je nadanje bezbožniku, kad Bog odreže i iščupa dušu njegovu? |
| Job 27,9 | Hoće li Bog čuti jauk njegov, kad nevolja navali na njega? |
| Job 27,10 | Može li se radovati Svemoćnomu i pozivati se na Boga u svako vrijeme? |
| Job 27,11 | Hoću da vas poučim o djelovanju Božjemu; neću kriti, što određuje Svemoćni. |
| Job 27,12 | Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zašto se nadate uludo? |
| Job 27,13 | To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicima baština, koju primaju od Svemoćnoga: |
| Job 27,14 | Ako mu se množe sinovi, to je za mač; potomci njegovi nemaju da se nasite. |
| Job 27,15 | Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob; udovice njegove ne drže tugovanja. |
| Job 27,16 | Ako i nagomila srebra kao praha i nakupi sebi haljina kao blata: |
| Job 27,17 | Ostavi ih na stranu, ali ih obuče pravednik, i srebro razdijele među se pobožnici. |
| Job 27,18 | On je sagradio kuću sebi kao moljac, kao kolibicu, što je načini čuvar. |
| Job 27,19 | Bogat legne da spava, - posljednji put; ali otvori li opet oči, sve je iščeznulo. |
| Job 27,20 | Strahote prešume preko njega kao povodanj, preko noći odnese ga vihor. |
| Job 27,21 | Podigne ga vjetar istočni: "on ide - i odnese ga s mjesta njegova. |
| Job 27,22 | Bez milosrđa gada Bog na njega; mora bježati od ruke njegove. |
| Job 27,23 | Pljeskaju rukama nad njim i zvižde za njim s mjesta njegova. |
