| 1. Mojsijeva 50,1 | Tada Josif pade na lice ocu svojemu, i plaka nad njim cjelujući ga. |
| 1. Mojsijeva 50,2 | I zapovjedi Josif slugama svojim ljekarima da mirisima pomažu oca njegova; i ljekari pomazaše mirisima Izrailja. |
| 1. Mojsijeva 50,3 | I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba onijem koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana. |
| 1. Mojsijeva 50,4 | A kad prođoše žalosni dani, reče Josif domašnjima Faraonovijem govoreći: ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: |
| 1. Mojsijeva 50,5 | Otac me je moj zakleo govoreći: evo, ja ću skoro umrijeti; u grobu mojem, koji iskopah u zemlji Hananskoj, ondje me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svojega, a poslije ću opet doći. |
| 1. Mojsijeva 50,6 | A Faraon mu reče: idi, pogrebi oca svojega kako te je zakleo. |
| 1. Mojsijeva 50,7 | I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske, |
| 1. Mojsijeva 50,8 | I sav dom Josifov i braća njegova i dom oca njegova; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gesemskoj. |
| 1. Mojsijeva 50,9 | A pođe s njim kola i konjanika toliko da bješe vojska vrlo velika. |
| 1. Mojsijeva 50,10 | A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josif učini žalost za ocem svojim za sedam dana. |
| 1. Mojsijeva 50,11 | A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad vidješe plač na gumnu Atadovu, rekoše: u velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mjesto s onu stranu Jordana žalost Misirska. |
| 1. Mojsijeva 50,12 | I učiniše mu sinovi njegovi kako im bješe zapovjedio. |
| 1. Mojsijeva 50,13 | Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u pećini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji. |
| 1. Mojsijeva 50,14 | I pogrebavši oca svojega vrati se Josif u Misir i braća njegova i svi koji bijahu izašli s njim da pogrebu oca njegova. |
| 1. Mojsijeva 50,15 | A braća Josifova videći gdje im otac umrije, rekoše: može biti da se Josif srdi na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo. |
| 1. Mojsijeva 50,16 | Zato poručiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reče: |
| 1. Mojsijeva 50,17 | Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. |
| 1. Mojsijeva 50,18 | Poslije dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: evo smo sluge tvoje. |
| 1. Mojsijeva 50,19 | A Josif im reče: ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga? |
| 1. Mojsijeva 50,20 | Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod. |
| 1. Mojsijeva 50,21 | Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi. |
| 1. Mojsijeva 50,22 | Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svojega, i poživje sto i deset godina. |
| 1. Mojsijeva 50,23 | I vidje Josif sinove Jefremove do trećega koljena; i sinovi Mahira sina Manasijina rodiše se i odrastoše na koljenima Josifovijem. |
| 1. Mojsijeva 50,24 | I reče Josif braći svojoj: ja ću skoro umrijeti; ali će vas zacijelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu. |
| 1. Mojsijeva 50,25 | I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde. |
| 1. Mojsijeva 50,26 | Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru. |
