Tražilica


Jeremija 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 2,1Dođe mi riječ Gospodnja:
Jeremija 2,2"Idi, viči Jerusalemu glasno u uho: 'Ovako veli Gospod: Naplatio sam ti mladu ljubav tvoju, zaručničku milinu tvoju, kad si u pustinji išao za mnom, u zemlji, gdje se ne sije,
Jeremija 2,3Izrael le vrijedio Gospodu kao sveto dobro, kao prvina od rodova njegovih. Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je došlo na njega", veli Gospod.
Jeremija 2,4Čujte riječ Gospodnju, kućo Jakovljeva i sve porodice kuće Izraelove!
Jeremija 2,5Ovako veli Gospod: "Što nepravedno nađoše na meni oci vaši, te odstupiše od mene i pristadoše za idolima ništavim i sami postadoše ništavi"
Jeremija 2,6Nijesu pitali: 'Gdje je Gospod, koji nas je izveo iz Egipta, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji, kojom ne prohodi putnik, i u kojoj ne stanuje nitko?'
Jeremija 2,7Dovedoh vas u zemlju plodnu, da uživate dobra njezina i plodove njezine. A vi dođoste i oskvrniste zemlju moju i baštinu moju učiniste gadnim mjestom.
Jeremija 2,8Svećenici nijesu pitali: 'Gdje je Gospod?' Čuvari zakona nijesu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili proroci baalovi; trčali su za idolima nemoćnim.
Jeremija 2,9Zato vas optužujem", veli Gospod, "i djecu djece vaše optužujem.
Jeremija 2,10Jest, prijeđite na otoke Kitimske i vidite! Pošljite tamo u Kedar, raspitajte dobro i istražite, je li ikad bilo tako što:
Jeremija 2,11Je li koji narod promijenio bogove svoje, ako i nijesu bogovi! A moj je narod predao slavnoga Boga svojega za idole nemoćne.
Jeremija 2,12Začudi se tome, nebo, i zgrozi se i zaprepasti!" veli Gospod.
Jeremija 2,13"Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod: "ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi studence, raspucane bunareve, što ne drže vode.
Jeremija 2,14Je li Izrael sluga, u kući rođen rob? Zašto je postao prijesnom?
Jeremija 2,15Nad njim riču lavovi rikom glasnom. Pustinjom su učinili zemlju njegovu. Popaljeni su gradovi njegovi, te nema stanovnika u njima.
Jeremija 2,16Čak i oni iz Memfisa i Tafnesa popasoše ti tjeme.
Jeremija 2,17Nije li tomu kriv tvoj otpad, od Gospoda, Boga tvojega, u vrijeme, kad te je vodio pravim putem?
Jeremija 2,18A što trčiš sad u Egipat, da piješ vodu iz Nila? Što trčiš tamo prijeko u Asiriju, da piješ vodu iz Eufrata?
Jeremija 2,19Zloća je tvoja, koja te kara, otpad je tvoj, koji te kazni. Upamti i vidi, lako je zlo i gorko, što ostavljaš Gospoda, Boga svojega, i ne bojiš se mene!" veli Svemogući Gospod nad vojskama.
Jeremija 2,20"Odavno si izlomio jaram svoj i istrgao užeta svoja i rekao si: 'Ne služim ti više!' A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom predao si se idolskim ljubavnicima.
Jeremija 2,21Bio sam te posadio kao lozu plemenitu, kao posve pravu bilinu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?
Jeremija 2,22l kad bi se oprao lužinom i uzeo sebi mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih ostaje mrlja preda mnom!" veli svemogući Gospod.
Jeremija 2,23"Kako možeš samo reći: 'Nijesam se zamrljao, nijesam trčao za baalima!' Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli, što si učinio! Ti si brzonoga deva, koja trči sad amo, sad tamo,
Jeremija 2,24Divlja magarica, navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko duši upalu njezinu? Tko je traži, nalazi je bez muke u vrijeme upale njezine.
Jeremija 2,25Pazi, inače obosit ćeš, i grlo će ti se još osušiti. Ali ti veliš: 'Nemoguće! Ne! Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!'
Jeremija 2,26Kao što se lupež posrami, kad se uhvati, tako stoji posramljena kuća Izraelova sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim svećenicima i svojim prorocima.
Jeremija 2,27Oni govore drvetu: "Ti si otac moj!, i kamenu: 'Ti si mi darovao život!' A meni okreću leđa, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viču: 'Ustani, dođi nam u pomoć!'
Jeremija 2,28Gdje ostaju bogovi tvoji, što si ih sam načinio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji.
Jeremija 2,29Zašto se tužite na me, ikad ste me svi ostavili?" veli Gospod.
Jeremija 2,30"Uzalud sam udarao djecu tvoju: stege ne primiše. Mač vaš proždera proroke vaše kao lav što davi.
Jeremija 2,31Izrođeni rode, što ste vi, uvažite riječ Gospodnju! Jesam li ja postao Izraelu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? 'Dosta smo lutali u njoj, ne dolazimo više nikada k tebi!'
Jeremija 2,32Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica tkanicu svoju? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu dana nebrojeno.
Jeremija 2,33Kako se dobro razumiješ u to, da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.
Jeremija 2,34Na skutovima lijepi ti se krv siromaha nedužnih. Kod provale nijesi ih zatekao.
Jeremija 2,35Unatoč svemu tomu još tvrdiš: 'Bez krivnje sam. Gnjev se je njegov odvratio od mene!' Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdiš: 'Nijesam ništa zlo počinio!'
Jeremija 2,36A kako si na tom, da mijenjaš svoj put! I od Egipta požet ćeš sramotu, kako si je imao od Asirija.
Jeremija 2,37I odatle ćeš morati otići s rukama nad glavom, jer Gospod odbacuje one, u koje se uzdaš; ti nećeš imati sreće s njima.
Jeremija 2,1 I dođe mi riječ Jahvina:
Jeremija 2,2"Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
Jeremija 2,3Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina.
Jeremija 2,4"Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
Jeremija 2,5Ovako govori Jahve: `Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše.
Jeremija 2,6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit` se tko nastanjuje?`
Jeremija 2,7U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.
Jeremija 2,8Svećenici ne govorahu: `Gdje je Jahve?` Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.
Jeremija 2,9Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših.
Jeremija 2,10Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo.
Jeremija 2,11Je li koji narod mijenjao bogove - oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!
Jeremija 2,12Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," riječ je Jahvina.
Jeremija 2,13"Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.
Jeremija 2,14Je li Izrael rob il` sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta?
Jeremija 2,15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja.
Jeremija 2,16Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.
Jeremija 2,17Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega?
Jeremija 2,18A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke?
Jeremija 2,19Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.
Jeremija 2,20"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: `Neću da robujem.` Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k`o bludnica.
Jeremija 2,21A ja te zasadih kao lozu izabranu, k`o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!
Jeremija 2,22Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - riječ je Jahve Gospoda.
Jeremija 2,23"Kako samo možeš reći: `Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.` Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim,
Jeremija 2,24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.
Jeremija 2,25Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: `Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.`
Jeremija 2,26Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi
Jeremija 2,27koji govore drvetu: `Ti si otac moj!` a kamenu: `Ti si me rodio!` jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: `Ustani, spasi nas!`
Jeremija 2,28Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek` ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika.
Jeremija 2,29Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - riječ je Jahvina.
Jeremija 2,30"Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik.
Jeremija 2,31Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il` zemlja mračna? Zašto moj narod govori: `Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!`
Jeremija 2,32Zaboravlja li djevica svoj nakit il` nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana.
Jeremija 2,33O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.
Jeremija 2,34Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati.
Jeremija 2,35A govoriš: `Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.` Evo me da ti sudim jer govoriš: `Nisam zgriješila.`
Jeremija 2,36Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci.
Jeremija 2,37I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima.
Jeremija 2,1Riječ GOSPODOVA se uputi meni:
Jeremija 2,2” Idi se potužiti na uši Jeruzalemu: Ovako govori GOSPOD: Ja te podsjećam na tvoju privrženost, iz vremena tvoje mladosti, tvoje ljubavi mladog ženika; ti si me slijedio u pustinji, u jednoj zemlji neobrađenoj.
Jeremija 2,3Izrael bijaše stvar pričuvana za GOSPODA, *prvine koje njemu pritjecaše; tko bi ih jeo moraše izdahnuti; nesreća mu dolaziše u susret proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 2,4Slušajte riječ GOSPODOVU, vi, zajednico Jakovljeva sa svim obiteljima zajednice Izraelove:
Jeremija 2,5Ovako govori GOSPOD: U čemu su mi očevi vaši našli nedostatak da bi bili udaljeni od mene? Oni su trčali za ništavilom i evo ih sada svedenih na ništa.
Jeremija 2,6Oni nisu rekli. ” Gdje je GOSPOD koji nas je uspeo iz Egipta, koji bi našim vodičem u pustinji, u zemlji stepa i zamki, zemlji suše i smrtne sjene zemlji gdje nitko ne prolazi,, gdje nitko ne stanuje? “
Jeremija 2,7Ja sam vas uveo u zemlju vrtova da im kušate plodove i ljepotu. No u njih ulazeći, vi ste uprljali moju zemlju i načinili ste od moje baštine užas.
Jeremija 2,8Svećenici ne recite: ” Gdje je GOSPOD?“ Oni koji se pridržavaju božanskih naloga ne poznavaše mene. Njihovi pastiri se pobuniše protiv mene. *Proroci prorokovaše u ime *Baalovo i trčaše k onima koji ne služe ničemu .
Jeremija 2,9Hoću li ja još sporiti s vama proročanstvo GOSPODOVO i parbiti se sa sinovima vaših sinova.
Jeremija 2,10Pođite dakle k obalama Kitima i pogledajte: pošaljite u Kedar . i dobro se obvijestite; pogledajte da li se dogodila slična stvar:
Jeremija 2,11jedan narod mijenja li bogove? a ipak to nisu bogovi! Moj narod, on, mijenja svoju slavu što ne služi ničemu.
Jeremija 2,12Budite time iznenađena *nebesa, budite užasnuta, duboko ožalošćena proročanstvo GOSPODOVO!
Jeremija 2,13Da, ono je dvostruko, zlodjelo počinjeno od mog puka: oni me napuštaju, mene, izvor žive vode, da bi si kopali žusterne, naprsla spremišta vode koja vodu ne čuvaju.
Jeremija 2,14Je li Izrael jedan rob, je li on rođen u robstvu? Zašto oni postaju jednom žrtvom?
Jeremija 2,15Protiv njega riču mladi lavovi; oni se oglašavaju; pretvara se njegova zemlja u ruševinu; njegovi su gradovi spaljeni, ispražnjeni od svojih žitelja.
Jeremija 2,16I ljudi iz Memfisa i Dafnea razbijaju ti glavu .
Jeremija 2,17što ti vrijedi to, ako ne to što si napustio Gospodina Boga u vrijeme kad on bijaše tvoj vodič na cesti?
Jeremija 2,18A sada što te privlači na cestu egipatsku za ići napojiti se na jezeru Horus? I što te privlači na cestu asirijsku da se ideš napajati na Rijeci ?
Jeremija 2,19Nek te tvoje zlo kazni! Nek te tvoje otpadništvo ispravi! Iskusi sve do kraja bol i gorčinu zbog napuštanja GOSPODA Boga svog! Da, ti čak više i ne drhtiš preda mnom proročanstvo Gospodina Boga, svemogućeg.
Jeremija 2,20Prije dugo vremena ti si slomio svoj *jaram, raskinuo svoje sveze, govoreći: ” Ja neću više biti rob.“ Na svakom uzvišnom brijegu,pod svakim ozelenjelim drvetom ti se razmećeš kao bludnica ..
Jeremija 2,21Ja, ja sam te zasadio, vinograd izvrsni, sve sama pouzdana sadnica. kako si se ti izmetnuo u nepoznatu lozu zaraženih plodova?
Jeremija 2,22čak i da se ti opereš slanicom i da koristiš potoke lužine, kal tvoje nastranosti trajat će preda mnom proročanstvo Gospodina BOGA. 23 Kako se ti usuđuješ reći: ” Ja nisam zaprljan, ja ne trčim k *Baalima?“ Pogledaj svoje držanje u dolcu; priznaj što činiš. Devo lakoumna koja ispreplićeš svoje tragove!
Jeremija 2,24Divlja magarice navikla na stepu! Uspaljena, ona njuška vjetar;njena pohota, tko ju može zatomiti? Svi oni koji nju traže ne trebaju se zamarati, naći će ju u njenom mjesecu.
Jeremija 2,25Stoj! Inače ti postaješ jedan skitalac, i tvoje će se grlo osušiti. Ali ti kažeš: ” Ništa tu nema! Ne! Ja ludim za strancima i hoću k njima otići. “
Jeremija 2,26Kako je smeten jedan kradljivac uhvaćen na djelu, tako su smeteni ljudi Izraelovi, oni, njihovi kraljevi, njihovi ministri, njihovi svećenici i njihovi *proroci.
Jeremija 2,27Oni drvetu govore. ” Ti si moj otac!“, Kamenu .: ”Ti si taj koji me rodio.“ Da, oni mi predstavljaju šiju, a ne lice; ali, čim su nesretni, oni mi govore: ” Ustani! Spasi nas!“
Jeremija 2,28Gdje su bogovi tvoje izrade? Nek se dignu ako te mogu spasiti kad si ti nesretan, jer su tvoji bogovi postali tako brojni kao gradovi tvoji, o Judo!
Jeremija 2,29Zašto parbite protiv mene? Svi vi koji ste bili pobunjeni protiv mene proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 2,30Uzaludno je to što vaše sinove udaram; oni ne prihvaćaju pouku. Vaš mač proždire vaše *proroke kao kakav pustopašni lav.
Jeremija 2,31Vi, ljudi ovog vremena, razumijte riječ GOSPODOVU! Jesam li ja postao jedna pustinja za Izrael? Zašto ovi iz mog pogana govore: ” Mi, idemo kamo hoćemo, više nećemo doći k tebi! “
Jeremija 2,32Jedna mlada djevojka zaboravlja li svoje uresje? Jedna nevjesta, svoju haljinu ? Ali, ovi iz mog pogana mene zaboravljaju od prije dana i dana.
Jeremija 2,33kako ti dobro skladaš svoje spletke za iskati ljubav! Uistinu si ti išao sve do privakavanja zločinu.
Jeremija 2,34Krv sirotih, nedužnih, nalazi se sve do skutova tvoje odjeće. Ja sam sve to zaista ondje našao, ne na jednom probijenom zidu .
Jeremija 2,35Ti kažeš: ”Ja sam nedužan; njegov gnjev će se sigurno okrenuti od mene. “ A ja, ja te gonim po pravdi jer ti kažeš: ” Ja nisam grješan. “
Jeremija 2,36Kako se ti spuštaš nisko izmijenjujući svoje spletke! “ Ti ćeš požnjeti toliko srama od Egipta koliko od Asirije.
Jeremija 2,37Otuda ćeš ti također izići s rukama na glavi . Da, GOSPOD prezire tvoj sustav sigurnosti; nije to ono kako ćeš uspjeti.
Jeremija 2,1Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
Jeremija 2,2Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iđaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije.
Jeremija 2,3Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeđahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod.
Jeremija 2,4Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva.
Jeremija 2,5Ovako veli Gospod: kaku nepravdu nađoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi?
Jeremija 2,6I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio?
Jeremija 2,7I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega načiniste gad.
Jeremija 2,8Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem.
Jeremija 2,9Zato ću se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preću se.
Jeremija 2,10Jer prođite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što:
Jeremija 2,11Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu.
Jeremija 2,12Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod.
Jeremija 2,13Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode.
Jeremija 2,14Je li Izrailj rob? je li rob u kući rođen? zašto posta grabež?
Jeremija 2,15Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima.
Jeremija 2,16I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme.
Jeremija 2,17Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem?
Jeremija 2,18A sada što će ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke?
Jeremija 2,19Tvoja će te zloća pokarati i tvoje će te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama.
Jeremija 2,20Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reče: neću biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš.
Jeremija 2,21Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze?
Jeremija 2,22Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, opet će se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod.
Jeremija 2,23Kako možeš reći: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si učinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima.
Jeremija 2,24Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuče u se vjetar, kad navali, ko će je vratiti? koji je traže neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.
Jeremija 2,25Čuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuđe, i za njima ću ići.
Jeremija 2,26Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramiti dom Izrailjev, oni carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi,
Jeremija 2,27Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas.
Jeremija 2,28A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova.
Jeremija 2,29Zašto hoćete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod.
Jeremija 2,30Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; mač vaš proždrije proroke vaše kao lav koji davi.
Jeremija 2,31O rode! vidite riječ Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mračna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, nećemo više doći k tebi?
Jeremija 2,32Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja.
Jeremija 2,33Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći što ljubiš? pa si i nevaljale žene naučio svojim putovima.
Jeremija 2,34I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajući, nego je na svjema njima.
Jeremija 2,35A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja ću se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio.
Jeremija 2,36Zašto trčkaš tako mijenjajući svoj put? Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca.
Jeremija 2,37Otići ćeš i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i nećeš biti srećan u njima.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje