| Jeremija 4,1 | "Ako se vraćaš, Izraele", veli Gospod, "vrati se k meni! Ako mi ukloniš s očiju te gadove idolske, nećeš ostati bez domovine |
| Jeremija 4,2 | I kuneš li se: 'Tako da je živ Gospod!' pošteno, istinito i pravo, onda će se neznabošci blagoslivljati u njemu i njim će se dičiti." |
| Jeremija 4,3 | Jer ovako veli Gospod ljudima u Judi i u Jerusalemu: "Izorite sebi krčevinu i ne sijte u trnje! |
| Jeremija 4,4 | Obrežite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svojega, ljudi Judini, stanovnici Jerusalema! Inače bukne kao oganj jarost moja i razgori se - i nitko ne može ugasiti - zbog zloće djela vaših." |
| Jeremija 4,5 | Objavite u Judi! Oglasite u Jerusalemu! Trubite u trubu po zemlji! Vičite iz puna glasa: "Skupite se! U tvrde gradove moramo poći! |
| Jeremija 4,6 | Razmahnite zastavama prema Sionu! Bježite! Ne stajajte, jer šaljem zlo sa sjevera i silno razorenje." |
| Jeremija 4,7 | Iz guštare svoje diže se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja ležaj svoj, da zemlju tvoju učini pustinjom. Gradovi će tvoji biti opustošeni i bez ljudi. |
| Jeremija 4,8 | Zato se zamotajte u haljine žalobne! Plačite i ridajte: "Gnjev Gospodnji žestoki ne odvraća se od nas." |
| Jeremija 4,9 | "U onaj dan", veli Gospod, "ne znaju se snaći kralj i knezovi. Svećenike obuzima užas, i proroke hvata groza. |
| Jeremija 4,10 | Govore: 'Ah, moćni Gospode! Doista, ti si ovaj narod i Jerusalem gorko prevario viješću imat i ćete spasenje! A sada nam ide mač, na život!'" |
| Jeremija 4,11 | U ono vrijeme govori se o tom narodu i o Jerusalemu: "Vjetar vruć s visina pustinjskih udari na kćer, narod moj, ne da hladi ni da pročisti. |
| Jeremija 4,12 | Vihor silan dolazi mi na službu. I ja sam onaj, koji im izriče sud." |
| Jeremija 4,13 | "Gle, kao oblak podiže se! Kao vihor šume kola neprijateljska! Brže od orlova lete konji! Teško nama, propadosmo!" |
| Jeremija 4,14 | Operi srce svoje od zloće, Jerusaleme, tako ćeš se spasiti! Dokle će još u grudima tvojim stajati griješne osnove? |
| Jeremija 4,15 | Čuj samo, glas iz Dana, glasnik nesreće od gora Efraimovih: |
| Jeremija 4,16 | "Javite plemenima, oglasite Jerusalemu: 'Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i podižu poziv na boj proti gradovima Judinim.' |
| Jeremija 4,17 | Kao čuvari poljski postavlja ju se oko njega, jer ustade na me", veli Gospod. |
| Jeremija 4,18 | Život tvoj i djela tvoja to ti donesoše. Kriva je zloća tvoja, da ti je gorko, da te prihvaća za srce. |
| Jeremija 4,19 | "Grudi moje, grudi moje, previjam se u boli, puca mi srce! Buči mi nutrina moja - ne mogu zamuknuti: Glas trube čuješ, srce moje, viku bojnu! |
| Jeremija 4,20 | 'Razor na razor!' glasi vijest, opustošena je sva zemlja! U čas su razoreni šatori moji, u tren stan moj! |
| Jeremija 4,21 | Dokle moram gledati zastave, moram slušati glas trube?" |
| Jeremija 4,22 | "Ah, zaluđen je narod moj! Ne htjedoše ništa znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti, mudri su samo, da zlo čine; a dobro činiti ne umiju." |
| Jeremija 4,23 | Gledam zemlju i gle: samo pustinja i pometnja, k nebu: svjetlost je njegova iščeznula! |
| Jeremija 4,24 | Gledam gore i gle: tresu se one! Svi su humovi zadrhtali! |
| Jeremija 4,25 | Gledam i gle: nema više čovjeka! Sve su ptice nebeske odletjele! |
| Jeremija 4,26 | Gledam i gle: zemlja plodna leži pusta, razoreni su svi gradovi njezini od Gospoda, od žestine gnjeva njegova. |
| Jeremija 4,27 | Jer ovako veli Gospod: "Sva zemlja ima da postane pustinja, ali neću je sasvim uništiti. |
| Jeremija 4,28 | Nad tim se zemlja zamotava u žalost, i nebo gore u tamu. Zato sam očitovao osnove svoje; ne kajem se, i neću to pustiti!" |
| Jeremija 4,29 | Pred vikom "Konjanici i strijelci!" bježe svi gradovi. Kriju se ljudi u guštare, i penju se na hridine. Svaki je grad ostavljeni nitko više ne stanuje u njima. |
| Jeremija 4,30 | A ti, opustošena, što činiš tada? Ako se i oblačiš u odijelo grimizno, ako se i kitiš nakitom zlatnim, ako i bojadišeš oči sebi: zaludu se praviš lijepom. Siti su te milosnici, rade ti o glavi. |
| Jeremija 4,31 | Ah, viku čujem kao od žena u bolima, vapaje tjeskobne kao žene, koja prvi put rađa: glas kćeri sionske, koja jeca, i lama ruke: "Teško meni, ubojicama pripada život moj!" |
