| Jeremija 10,1 | Čujte riječ, koju vam govori Gospod, kućo Izraelova! Ovako veli Gospod: |
| Jeremija 10,2 | "Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo neznabošci plaše od njih. |
| Jeremija 10,3 | Jer su običaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo ruke umjetnika. |
| Jeremija 10,4 | On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i čekićima utvrde ga, da se ne pomiče. |
| Jeremija 10,5 | Idoli su kao strašilo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu škoditi, a nije u njihovoj moći ni dobro činiti." |
| Jeremija 10,6 | Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moći tvoje. |
| Jeremija 10,7 | Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer među svima mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka |
| Jeremija 10,8 | Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o ništavim idolima obično je drvo. |
| Jeremija 10,9 | Srebro kovano, što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo umjetnika i ruku zlatara, modri i crveni grimiz odjeća je njihova. Sve je djelo umjetnika. |
| Jeremija 10,10 | A Gospod je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od srdžbe njegove zadršće zemlja, narodi ne podnose gnjeva njegova. |
| Jeremija 10,11 | Ovako ćete o njima reći: "Bogovi, koji nijesu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom." |
| Jeremija 10,12 | On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio svijet mudrošću svojom, on je razastro nebo razumom svojim. |
| Jeremija 10,13 | Kad zaori glas njegov, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždom, izvodi vihor iz odaja njegovih. |
| Jeremija 10,14 | Luđak je svaki, koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu. |
| Jeremija 10,15 | Oni su tlapnje, tvorevine smiješne, u vrijeme kazne njihove kraj je njima. |
| Jeremija 10,16 | Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, što je njegovo. "Gospod nad vojskama ime je njegovo. |
| Jeremija 10,17 | Digni sa zemlje zavežljaj svoj, koja sjediš u gradu opsjednutom! |
| Jeremija 10,18 | Jer ovako veli Gospod: "Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nadu." |
| Jeremija 10,19 | "Teško meni od rane moje, neizlječiv je udarac moj, ali mislim: 'To je tijelo moje, podnijet ću ga!' |
| Jeremija 10,20 | Šator je moj razoren, sva su užeta šatora mojega pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape šatora mojega i ne diže zavjese moje. |
| Jeremija 10,21 | Jer su ludi bili pastiri, nijesu ništa pitali za Gospoda, i tako nijesu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo." |
| Jeremija 10,22 | Čujte vijest! Približuje se, evo, vreva sila iz sjeverne zemlje, da pretvori gradove Judine u pustinju, u stan čagalja! |
| Jeremija 10,23 | Znam, Gospode: sudbina čovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi života. |
| Jeremija 10,24 | Karaj me dakle, Gospode, ali samo u blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ne uništiš! |
| Jeremija 10,25 | Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne poznaju, na plemena, koja ne zazivaju imena tvojega, jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe i livade njegove učiniše pustinjom. |
