| Jeremija 12,1 | Ti ćeš imati pravo, Gospode, ako bih se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom, što preduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi, koji čine nevjeru. |
| Jeremija 12,2 | Ti ih zasadiš, i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca. |
| Jeremija 12,3 | Ali, Gospode, ti mene poznaješ i prozireš; istražio si, kako stoji srce moje prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan, kad će se zaklati! |
| Jeremija 12,4 | Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice, jer kažu: "On neće vidjeti našega svršetka." |
| Jeremija 12,5 | Ako se već umoriš, kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećas sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana? |
| Jeremija 12,6 | Jer i braća tvoja, kuća oca tvojega, i oni su ti nevjerni, i oni viču za tobom iza glasa, ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!" |
| Jeremija 12,7 | "Ostavio sam kuću svoju, napustio vlasništvo svoje, dao sam ljubimca srca svojega u ruke neprijatelju. |
| Jeremija 12,8 | Vlasništvo moje stoji proti meni kao lav u šumi, podižu riku proti meni, zato mi je mrsko. |
| Jeremija 12,9 | Ptica je šarena vlasništvo moje, ptice grabljive sletjele se na nju: ustanite, skupite se, sve životinje poljske, dođite da žderete! |
| Jeremija 12,10 | Pastiri mnogi pustoše moj vinograd, gaze vlasništvo moje, obraćaju milu baštinu moju u pustinju golu. |
| Jeremija 12,11 | U pustoš je obraćaju. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu. |
| Jeremija 12,12 | Preko svih humova pustare provaljuju zatirači, jer ima Gospod mač, što bjesni od jednoga kraja zemlje do drugoga, nijedno stvorenje nema mira. |
| Jeremija 12,13 | Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa, osramotiše se ljetinom svojom sa žestokoga gnjeva Gospodnjega." |
| Jeremija 12,14 | Ovako veli Gospod za sve zle narode susjedne, koji diraju vlasništvo, što sam ga dao svojemu narodu Izraelu: "Hajde, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i kuću Judinu iščupat ću is njihove sredine. |
| Jeremija 12,15 | Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na posjed njegov i u postojbinu njegovu. |
| Jeremija 12,16 | Ako onda nauče putove roda mojega i budu se zaklinjali mojim imenom: 'Tako da je živ Gospod!' kao što su oni učili moj narod da se kune baalom, tada će se sazidati usred naroda mojega. |
| Jeremija 12,17 | Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti," veli Gospod. |
