| Jeremija 20,1 | Kada je svećenik Pašhur, sin Imerov, on je bio nadzornik u kući Gospodnjoj, čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje ove riječi, |
| Jeremija 20,2 | Tada Pašhur istuče proroka Jeremiju i dade ga metnuti u klade, što su se nalazile na gornjim vratima, to jest na vratima Benjaminovim, kuće Gospodnje. |
| Jeremija 20,3 | Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Gospod te ne zove više Pašhur, nego Magor-Misabib, (što znači 'groza unaokolo'). |
| Jeremija 20,4 | Jer ovako veli Gospod: "Evo, činim te grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni će pasti od mača neprijatelja svojih, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Svega ću Judu dati u ruke kralju babilonskom. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem. |
| Jeremija 20,5 | Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve dobro njegovo i dragocjenosti njegove. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima njihovim. Oni će ga razgrabiti, uzeti i u Babilon odnijeti. |
| Jeremija 20,6 | l ti, Pašhure, i svi ukućani tvoji, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo pokopan biti, ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao laži." |
| Jeremija 20,7 | Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan, i sav mi se svijet ruga. |
| Jeremija 20,8 | Ah, kad govorim, moram zavikati: "nepravda, sila!" moram vikati, jer riječ Gospodnja donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh. |
| Jeremija 20,9 | Kažem li: "Neću više misliti a njega, neću više nikada govoriti u ime njegovo k, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u kostima mojim! Mučim se, da ga podnesem, a ne mogu više! |
| Jeremija 20,10 | Ah, čujem tolike gdje šapuću - groza unaokolo - : "Prijavite ga! Mi ga izdajemo!" Svi prijatelji moji vrebaju, da posrnem: "On se može biti dade obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo se njemu." |
| Jeremija 20,11 | Ali je sa mnom Gospod kao jak junak. Zato neka navaljuju progonitelji moji, ne mogu mi ništa. Posramit će se - jer neće postići ništa - sramota im je vječna, nezaboravna. |
| Jeremija 20,12 | Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar svoju stavio na tebe! |
| Jeremija 20,13 | Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite Gospoda! On izbavlja život siromahu iz ruke zlikovčeve. |
| Jeremija 20,14 | Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi život dade mati, neka nije blagoslovljen! |
| Jeremija 20,15 | Proklet čovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: "Rodi ti se dijete, dječak!" - On ga je obradovao visoko. - |
| Jeremija 20,16 | Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima, što ih je razorio Gospod, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, vrisku ratnu opodne, |
| Jeremija 20,17 | Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da bi ostalo dovijeka trudno! |
| Jeremija 20,18 | Zašto sam morao izaći iz krila materina, da doživim muku i žalost, da potratim dane svoje u sramoti" |
