| Tužaljke 5,1 | Spomeni se, Gospode, što nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu našu! |
| Tužaljke 5,2 | Baština naša dopade drugima, kuće naše strancima. |
| Tužaljke 5,3 | Sirote smo, bez oca, matere naše kao udovice. |
| Tužaljke 5,4 | Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaćati za drva vlastita. |
| Tužaljke 5,5 | Na vratu su nam tlačitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira. |
| Tužaljke 5,6 | Pružili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo. |
| Tužaljke 5,7 | Oci su naši sagriješili i nema ih više. Opačine njihove moramo mi nositi. |
| Tužaljke 5,8 | Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih. |
| Tužaljke 5,9 | Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji. |
| Tužaljke 5,10 | Kao peć gori koža nas u žeravici gladi. |
| Tužaljke 5,11 | Sramotili su žene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim. |
| Tužaljke 5,12 | Knezovi su bili vješani od l njih, prezrena je bila čast staraca. |
| Tužaljke 5,13 | Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. |
| Tužaljke 5,14 | Na vratima ne sjede više starci; mladiće ne sjedinjuje igra. |
| Tužaljke 5,15 | Nestalo je radosti srcu našemu, igra se naša pretvorila u žalost. |
| Tužaljke 5,16 | Pala nam je kruna s glave; teško nama, što smo sagriješili! |
| Tužaljke 5,17 | Stoga je srce naše oslabilo, stoga je oko naše potamnjelo: |
| Tužaljke 5,18 | Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj. |
| Tužaljke 5,19 | Ti, Gospode, stoluješ u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka. |
| Tužaljke 5,20 | Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zauvijek? |
| Tužaljke 5,21 | Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se vraćamo natrag. Ponovi dane naše kako su bili prije! |
| Tužaljke 5,22 | Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiš li se na nas toliko? |
