| Obadija 1,1 | Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospod o Edomu: Od Gospoda čuli smo ovaj glas, među narode bila je poslana ova vijest: "Ustajte, dignut ćemo se na nju u boj!" |
| Obadija 1,2 | "Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere. |
| Obadija 1,3 | Oholost srca tvojega zaludila te. U rasjelinama kamenitim stanuješ, imaš svoje sjedište na visini: zato misliš u sebi: 'Tko me može srušiti na zemlju?' |
| Obadija 1,4 | I visoko si sagradio kao orao, jest, pod same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam te odatle srušio dolje", govori Gospod. |
| Obadija 1,5 | Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži, - kako si dotjeran do ništa! - oni bi samo krali, koliko bi trebali, Sad bi došli vinogradari u vinograd tvoj: oni bi još ostavili pabirke. |
| Obadija 1,6 | Kad se pretražuje Ezav, prekopava se blago njegovo! |
| Obadija 1,7 | Natrag do granice gonit će te svi saveznici tvoji. Zaludit će te i silu ti nanijeti, koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš. |
| Obadija 1,8 | "Doista, u onaj će se dan dogoditi", govori Gospod, "tada ću uništiti mudrace edomske, razumne u gori Ezavovoj. |
| Obadija 1,9 | Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz gore Ezavove." |
| Obadija 1,10 | Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena |
| Obadija 1,11 | Jer si tada stajao suprot, kada su stranci odvodili u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci prodirali na vrata njegova i bacali ždrijeb nad Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih. |
| Obadija 1,12 | Ti nijesi trebao gledati dana brata svojega, dana nesreće njegove, nijesi trebao radovati se sinovima Judinim u dan uništenja njihova, nijesi trebao podsmijevati se u dan nevolje njihove. |
| Obadija 1,13 | Nijesi trebao prodrijeti na vrata naroda mojega u dan nesreće njegove, nijesi trebao naslađivati se na zlu njegovu u dan pogibli njegove, nijesi trebao pružiti ruku svoju u dan nevolje njegove. |
| Obadija 1,14 | Nijesi trebao da stojiš na raskršćima, da ubijaš bjegunce njegove, i nijesi trebao da izdaješ onih, što izmakoše u dan tjeskobe. |
| Obadija 1,15 | Jer je blizu dan Gospodnji nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: "djela tvoja Padaju natrag na vlastitu glavu tvoju. |
| Obadija 1,16 | Doista, kao što ste vi morali piti na svetoj gori mojoj, tako će sveudilj piti svi narodi, piti i srkati biti, kao da ih nije bilo nikada. |
| Obadija 1,17 | Ali će na gori Sionu biti spasenje, Ona će biti utočište. I kuća Jakovljeva pobijedit će pobjeditelje svoje. |
| Obadija 1,18 | Kuća Jakovljeva bit će oganj i kuća Josipova plamen. A kuća Ezavova postat će strnjika! Oni će je zapaliti i izgorjeti, i ništa neće više ostati od kuće Ezavove, jer je to rekao Gospod. |
| Obadija 1,19 | Tada će južna zemlja zaposjesti goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje će Efraimovo zaposjesti i polje samarijsko, i Benjamin Gilead. |
| Obadija 1,20 | Prognanici vojske Izraelaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jerusalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove. |
| Obadija 1,21 | Izbavitelji će uzaći na goru Sion, da sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo će biti Gospodnje. |
