Marko 14,1 | Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. |
Marko 14,2 | Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. |
Marko 14,3 | I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. |
Marko 14,4 | A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako? |
Marko 14,5 | Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. |
Marko 14,6 | A Isus reče: ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni. |
Marko 14,7 | Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. |
Marko 14,8 | Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. |
Marko 14,9 | Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin. |
Marko 14,10 | I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda. |
Marko 14,11 | A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. |
Marko 14,12 | I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? |
Marko 14,13 | I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim, |
Marko 14,14 | I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem? |
Marko 14,15 | I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. |
Marko 14,16 | I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. |
Marko 14,17 | I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom. |
Marko 14,18 | I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me. |
Marko 14,19 | A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? |
Marko 14,20 | A on odgovarajući reče im: jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu. |
Marko 14,21 | Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek. |
Marko 14,22 | I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. |
Marko 14,23 | I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. |
Marko 14,24 | I reče im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge. |
Marko 14,25 | Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu. |
Marko 14,26 | I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku. |
Marko 14,27 | I reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći. |
Marko 14,28 | Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. |
Marko 14,29 | A Petar mu reče: ako se i svi sablazne, ali ja neću. |
Marko 14,30 | I reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. |
Marko 14,31 | A on još većma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neću te se odreći. Tako i svi govorahu. |
Marko 14,32 | I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. |
Marko 14,33 | I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti. |
Marko 14,34 | I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite. |
Marko 14,35 | I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće. |
Marko 14,36 | I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti. |
Marko 14,37 | I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti? |
Marko 14,38 | Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo. |
Marko 14,39 | I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći. |
Marko 14,40 | I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. |
Marko 14,41 | I dođe treći put, i reče im: jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima. |
Marko 14,42 | Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. |
Marko 14,43 | I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina. |
Marko 14,44 | I izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući. |
Marko 14,45 | I došavši odmah pristupi k njemu, i reče: Ravi! ravi! i cjeliva ga. |
Marko 14,46 | A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. |
Marko 14,47 | A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho. |
Marko 14,48 | I odgovarajući Isus reče im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, |
Marko 14,49 | A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. |
Marko 14,50 | I ostavivši ga učenici svi pobjegoše. |
Marko 14,51 | I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića. |
Marko 14,52 | A on ostavivši platno go pobježe od njih. |
Marko 14,53 | I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine. |
Marko 14,54 | I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. |
Marko 14,55 | A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše; |
Marko 14,56 | Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka. |
Marko 14,57 | I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći: |
Marko 14,58 | Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena. |
Marko 14,59 | I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako. |
Marko 14,60 | I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče? |
Marko 14,61 | A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? |
Marko 14,62 | A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. |
Marko 14,63 | A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci? |
Marko 14,64 | Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. |
Marko 14,65 | I počeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. |
Marko 14,66 | I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga, |
Marko 14,67 | I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reče: i ti si bio s Isusom Nazarećaninom. |
Marko 14,68 | A on se odreče govoreći: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. |
Marko 14,69 | I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. |
Marko 14,70 | A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. |
Marko 14,71 | A on se poče kleti i preklinjati: ne znam toga čovjeka za koga vi govorite. |
Marko 14,72 | I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati. |