Tražilica


Ezekiel 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ezekiel 1,1U tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, peti dan toga mjeseca, kad sam boravio među zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh viđenja božanska.
Ezekiel 1,2Peti dan toga mjeseca, u petoj godini iza odvođenja kralja Jojakina,
Ezekiel 1,3Dođe riječ Gospodnja Ezekielu, sinu svećenika Buzija u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ruka Gospodnja dođe ondje na njega.
Ezekiel 1,4Imao sam ovo viđenje: "Sa sjevera udari vihor sa silnim oblakom, punim ognja, što je buktio. Okruživala ga je svjetlost, a iznutra je sjao kao svjetlac u ognju.
Ezekiel 1,5Posred njega prikazaše se prilike, što su bile nalik na četiri živa bića. Izgled njihov bio je ovaj: Imala su priliku čovječju.
Ezekiel 1,6Svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila.
Ezekiel 1,7Noge njihove bile su prave i stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao mjed blistava.
Ezekiel 1,8Ruke čovječje pokazale se pod krilima njihovim na sve četiri strane, lica njihova i krila njihova.
Ezekiel 1,9Krila su se njihova doticala - nijesu se okretala, kada bi išla; svako je biće išlo naprema se.
Ezekiel 1,10Izgled lica njihova bio je ovaj: sprijeda imala su lice čovječje, zdesna lice lavovo, slijeva lice volujsko, unutra lice orlovo, u sva četiri bića.
Ezekiel 1,11Krila su njihova bila gore ispružena. Sa dva su se doticala, a sa dva su prekrivala tjelesa svoja.
Ezekiel 1,12Svako je išlo pravo naprema se. Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su išla. Nijesu se okretala, kada bi išla.
Ezekiel 1,13U sredini bića bilo je nešto, što je izgledalo kao živo ugljevlje, kao baklje. Ove su išle između bića tamo i amo. Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su izlazile iz ognja.
Ezekiel 1,14Bića su trčala tamo i amo, tako da je izgledalo, kao da su munje sijevale.
Ezekiel 1,15Kad sam promatrao bića, vidjeh točak uz bića na zemlji na četiri strane njihove.
Ezekiel 1,16Točkovi i naprava njihova imali su izgled krizolita. Sva četiri imala su jedan isti oblik. Izgledali su i bili su tako izrađeni, kao da bi jedan točak išao kroz drugi.
Ezekiel 1,17Kad su trčali, mogli su se kretati na sve četiri strane. Pri vožnji nijesu se trebali okretati.
Ezekiel 1,18Naplatnice su njihove bile vrlo visoke i strašne za gledanje. Unaokolo bile su naplatnice pune očiju u sva četiri!
Ezekiel 1,19Kad bi se bića kretala naprijed, trčali su i točkovi uz njih, i kad bi se bića podigla od zemlje, podigli su se i točkovi.
Ezekiel 1,20Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo su išli točkovi, što bi se Podizali zajedno s njima; jer je dah bića bio u točkovima.
Ezekiel 1,21Kada su se kretala bića, išli su i točkovi s njima; kada bi ona stala, stali bi i ovi. Kada bi se ona podizala od zemlje, podizali su se točkovi istodobno s njima; jer je duh bića bio u njima.
Ezekiel 1,22Nad glavama bića bilo je vidjeti neku vrstu svoda nebeskoga iz divna kristala, što se je prostirao gore nad glavama njihovim.
Ezekiel 1,23Pod svodom nebeskim bila su krila njihova pružena, jedna prema drugima, dva od svakoga; dva druga, što su ih mala, prekrivala su tijela njihova.
Ezekiel 1,24Čuo sam huku krila njihovih, što je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina Svemoćnoga. Kad bi išla, bila je glasna huka kao graja u taboru.
Ezekiel 1,25Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova. I zaori glas iznad svoda nebeskoga, što je bio nad glavama njihovim. Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova.
Ezekiel 1,26Iznad svoda nebeskoga, što se je nalazio nad glavama njihovim, bilo je nešto, što je izgledalo kao safir kamen i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, hila je prilika, što je izgledala kao čovjek.
Ezekiel 1,27Vidjeh nešto kao sjajan svjetlac, nešto, što je izgledalo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
Ezekiel 1,28Kao što izgleda duga, kad se pojavi u dane dažda, tako je izgledala svjetlost oko njega. To je bio izgled prikazanja slave Gospodnje. Ja je vidjeh i padoh ničice na svoje lice. Tada sam čuo glas jednoga koji je govorio.
Ezekiel 1,1 Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.
Ezekiel 1,2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -
Ezekiel 1,3riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
Ezekiel 1,4Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.
Ezekiel 1,5Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku;
Ezekiel 1,6svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.
Ezekiel 1,7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.
Ezekiel 1,8Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila.
Ezekiel 1,9Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
Ezekiel 1,10I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri.
Ezekiel 1,11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
Ezekiel 1,12I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
Ezekiel 1,13A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.
Ezekiel 1,14Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
Ezekiel 1,15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.
Ezekiel 1,16Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome.
Ezekiel 1,17U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.
Ezekiel 1,18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju.
Ezekiel 1,19Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.
Ezekiel 1,20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.
Ezekiel 1,21Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
Ezekiel 1,22Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
Ezekiel 1,23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
Ezekiel 1,24Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila.
Ezekiel 1,25Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
Ezekiel 1,26Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.
Ezekiel 1,27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
Ezekiel 1,28Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.
Ezekiel 1,1Tridesete godine, četvrtog mjeseca, petog u mjesecu, ja bijah u sred izgnanika, blizu rijeke Kebar; nebesa se otvoriše i ja vidjeh božanska priviđenja.
Ezekiel 1,2Petog u mjesecu te godine bijaše peti izgon kralja Jojakina
Ezekiel 1,3bi jedna riječ GOSPODOVA za Ezekiela, sina svećenika Buzija, u zemlji Kaldejaca, blizu rijeke Kebar. Ondje, ruka Božja bi na njemu.
Ezekiel 1,4Ja vidjeh: jedan olujni vjetar dolažaše sa sjevera, jedan veliki oblak i jedna munjevita vatra i, uokolo, jedna svjetlost; u njenoj sredini, kao blistanje rumenila u sred vatre.
Ezekiel 1,5U njenoj sredini, nalikost četvorih živih bića; takav bijaše njihov izgled: oni nalikovahu ljudima.
Ezekiel 1,6Svaki imaše četiri lica i svaki od njih četiri krila.
Ezekiel 1,7Njihove noge bijahu prave; njihova stopala: kao kopita jednog teleta, blistajući kao što blista uglačana mjed.
Ezekiel 1,8Ruke ljudske, pod njihovim krilima, bijahu okrenute u četiri smjera, kao i njihova lica i njihova krila, u sve četvero;
Ezekiel 1,9njihova se krila spajaše jedno s drugim. Oni se ne primicaše poprijeko, već svaki ravno naprijed.
Ezekiel 1,10Njihova lica nalikovaše licu čovjekovom, sve četvero imaše, s desna lice lava, s lijeva lice bika, i sve četvero imaše jedno lice orla:
Ezekiel 1,11to bijahu njihova lica što se tiče njihovih krila, razvijenih u vis, dva se spajaše jedno s drugim, a dva pokrivahu njihova tijela.
Ezekiel 1,12Svaki se kretaše ravno naprijed; oni iđahu u svim smjerovima kamo to duh hotijaše. Oni se ne primicaše poprijeko.
Ezekiel 1,13Oni nalikovaše živim bićima. Njihov izgled bijaše onaj zapaljene zublje; bijaše to kao jedno viđenje buktinja; između živućih to bijaše kao nekakav promet; i po tom bijaše tu svjetlosti vatre, i izlazeći iz vatre, bljeskova.
Ezekiel 1,14A živući hitahu u svim pravcima: jedno priviđenje munje.
Ezekiel 1,15Ja gledah živuće, i vidjeh na zemlji, pokraj živućih, jedan točak, za svako lice.
Ezekiel 1,16Evo kakav bijaše izgled točkova i njihov sklop: oni blistahu kao krizolit i sve četiri bijahu slična. To bijaše njihov izgled. što se tiče njihovog ustroja, oni bijahu uzglobljeni jedan u drugi.
Ezekiel 1,17Kad oni napredovahu, oni iđahu u sve četiri pravca; oni ne skretaše napredujući.
Ezekiel 1,18Visina njihovog obruča izazivaše strah; i to bijaše jedno nadimanje sjaja na njihovom obodu sve četiriju.
Ezekiel 1,19Kad živući napredovahu, točkovi napredovahu pokraj njih; a kad se živući dizahu iznad zemlje, točkovi se dizahu.
Ezekiel 1,20Oni iđahu u smjeru kamo duh hotijaše, a točkovi se dizahu u isto vrijeme; to je zato što duh živućih bijaše u točkovima.
Ezekiel 1,21Kad oni napredovahu, oni napredovahu i kad se zaustavljahu, oni se zaustavljahu; i kad se dizahu iznad zemlje, točkovi se dizahu u isto vrijeme, jer duh živućih bijaše u točkovima.
Ezekiel 1,22Iznad glave živućih, naličnost jednog svoda, blještećeg kao jedan blistavi kristal; on se protezao iznad njihovih glava, dobrano ponad.
Ezekiel 1,23Ispod svoda, njihova krila bijahu pružena jedno prema drugom. Svaki je imao dva koja su mu pokrivala tijelo.
Ezekiel 1,24A ja začuh šum koji su pravila njihova krila kad oni napredovahju: bio je to šum vodoskoka, glas moćnog; šum jednog mnoštva, šum jedne vojske. Kad se oni zaustavljahu, oni spuštahu svoja krila.
Ezekiel 1,25Dođe jedan glas sa svoda koji bijaše iznad njihovih glava, kao jedan kamen lazulit, imaše naličnost jednom prijestolju;
Ezekiel 1,26a iznad te naličnosti prijestolja, to bijaše naličnost kao izgled jednog čovjeka, sasvim gore .
Ezekiel 1,27Potom ja vidjeh kao sjaj rumenila, kao izgled vatre koja ga obvijaše sve uokolo, počevši i iznad onoga što se činilo njegovim križima; i počevši i iznad onoga što se činilo njegovim križima, ja vidjeh kao izgled jedne vatre i jednog svjetla, svuda uokolo njega.
Ezekiel 1,28To bijaše kao izgled duge koja je u oblaku u kišni dan: takav bijaše izgled okružujuće svjetlosti. To bijaše izgled, naličnost Slave GOSPODOVE. Ja gledah i ja padoh na svoje lice; začuh glas koji govoriše.
Jezekilj 1,1Godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana, kad bijah među robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje.
Jezekilj 1,2Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin,
Jezekilj 1,3Dođe riječ Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje dođe ruka Gospodnja nada nj.
Jezekilj 1,4I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost;
Jezekilj 1,5Isred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka;
Jezekilj 1,6I u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake;
Jezekilj 1,7I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed.
Jezekilj 1,8I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane.
Jezekilj 1,9Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se.
Jezekilj 1,10I lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri.
Jezekilj 1,11I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo.
Jezekilj 1,12I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući.
Jezekilj 1,13I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja.
Jezekilj 1,14I životinje trčahu i vraćahu se kao munja.
Jezekilj 1,15I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova.
Jezekilj 1,16Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom.
Jezekilj 1,17Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu.
Jezekilj 1,18I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri.
Jezekilj 1,19I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi.
Jezekilj 1,20Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.
Jezekilj 1,21Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.
Jezekilj 1,22A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem.
Jezekilj 1,23A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo.
Jezekilj 1,24I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila.
Jezekilj 1,25I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem.
Jezekilj 1,26I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek.
Jezekilj 1,27I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
Jezekilj 1,28Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božje na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje